Aleksandar Čotrić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Čotrić u emisiji "Naša priča sa..." na Rtv Stara Pazova, 13. februar 2021.
Lični podaci
Datum rođenja(1966-09-25)25. septembar 1966.(57 god.)
Mesto rođenjaLoznica, SR Srbija, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoSrbija
ReligijaPravoslavni hrišćanin
ObrazovanjePravni fakultet
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanje
Profesijapravnik
Politička karijera
Politička
stranka
SPO (1990-)
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 1994- (sa prekidima)
IzboriParlamentarni izbori 1993.
Reizbor(i)

Aleksandar Čotrić (Loznica, 25. septembar 1966) srpski je aforističar, pravnik i političar. Čotrić je narodni poslanik i potpredsednik Srpskog pokreta obnove.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. septembra 1966. godine u Loznici. Od 1984. godine objavljuje aforizme u novinama i časopisima. Humorističko-satirične priče piše i objavljuje od 2003. godine. Pisao je u „Srpskoj reči“ od 1992. do 2005. godine satiričnu kolumnu „Peta kolona“.

Njegovi aforizmi, priče i pesme prevođeni su na engleski, poljski, nemački, francuski, slovenački, mađarski, rumunski, španski, makedonski, ruski, albanski, slovački, češki, švedski, bugarski, rusinski, italijanski, portugalski, katalonski i arapski jezik.

Član je Udruženja književnika Srbije. Pripadnik je Beogradskog aforističarskog kruga i član je Upravnog odbora ovog udruženja. Predsednik je Skupštine Fonda „Radoje Domanović“. Predsednik je Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta.

Jedan od osnivača političke stranke Srpski pokret obnove 1990. godine. Na Saboru stranke 2010. godine izabran je za potpredsednika SPO.

Poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije 1994-1997, 1997-2000, 2004, 2008-2012. Peti mandat počeo mu je 2012. godine u devetom sazivu Skupštine.

Član Gradske vlade Beograda, zadužen za informisanje bio je od 1997-2000. godine. U istom periodu bio je i predsednik Upravnog odbora Televizije Studio B.

Bio je šef delegacije Narodne skupštine Republike Srbije u Interparlamentarnoj skupštini pravoslavlja od 2008-2012. godine. Član ove delegacije je od jula 2012. Izabran je u Međunarodni sekretarijat Interparlamentarne skupštine pravoslavlja juna 2012. godine. Član je Odbora za medije i Odbora međunarodnu politiku ISP.

Predsednik je Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Narodne skupštine Republike Srbije, od jula 2012. godine.

Član je Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda.

Živi i radi u Beogradu.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • „Radoje Domanović“ Udruženja književnika Srbije za najbolju knjigu aforizama (1993) i za satirične priče (2004);
  • „Zlatna kaciga“ za aforizme (1994), za priču (2009) i „Vitez od Čarapanije - ser Hardi“ (2007) Međunarodnog festivala humora i satire u Kruševcu;
  • „Dragiša Kašiković“ „Srpske reči“ (1995);
  • godišnja nagrada satiričnog lista „Ošišani jež“ „Braća Ormai“ (2003.);
  • „Vibova nagrada“ lista „Politika“ (2003);
  • „Jovan Hadži-Kostić“ „Večernjih novosti“ (2006);
  • nagrada „Excellence Award” na Međunarodnom festivalu „Zlatna jabuka“ u Rumuniji (2007);
  • nagrada za najbolju priču na Festivalu crnogorskog humora, satire i karikature u Danilovgradu (2007);
  • „Stevan Sremac“ za priče i aforizme (2007, 2008 i 2009);
  • „Milivoje Ilić“, lista „Danas“ (2006, 2007 i 2008);
  • „Čivijada“ – za satiričnu priču u Šapcu (2007);
  • prva nagrada na Festivalu humora i satire „Milovan Ilić Miminamaks“ u Novom Sadu (2008);
  • „Zlatna značka“ Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2008);
  • „Zlatna plaketa“ za aforizme na Festivalu aforizma i karikature u Strumici (Makedonija) (2009);
  • „Zlatni beočug“ Kulturno-prosvetne zajednice Beograda (2009);
  • nagrada „Đorđe Fišer“, Sekcije humorista i satiričara Društva književnika Vojvodine (2009);
  • Prva nagrada za aforizam na Međunarodnom festivalu humora i satire „Kucurski klip“ u Kucuri, opština Vrbas (2009);
  • Prva nagrada za aforizam na Konkursu u Kačarevu, opština Pančevo (2010);
  • Nagrada za aforizam i priču na Konkursu humora i satire u Mrkonjić Gradu (2010);
  • „Najbolji živi satiričar u Srbiji“ (zajedno sa Aleksandrom Baljkom), prema glasovima pisaca humora i satire iz regiona (2010);
  • Nagrada „Nosorog prvog reda“, međunarodnog časopisa za humor i satiru „Nosorog“ iz Banjaluke (2011);
  • Nagrada žirija dečje kritike „Dositejevo pero“ (2011);
  • Nagrada „Fondacije Nadži Naman“ („Naji Naaman“) u Libanu (2011);
  • Nagrada Satirične pozornice „Žikišon“, Paraćin (2011);
  • Nagrada „Aleko“, grada Svištov i časopisa „Stršel“ na međunarodnom konkursu za priču u Bugarskoj (2012);
  • Velika plaketa Međunarodnog festivala humora i satire „Bijeljina 2012“.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • „Daćemo mi vama demokratiju“ (Književna omladina Srbije, 1993, drugo izdanje Srpska reč, 1995);
  • „Spomenica Draži“ (sa Radovanom Kalabićem) – publicistika, (Nezavisno izdanje, 1995. i 1997);
  • Peta kolona“ (Srpska reč, 1997);
  • „Nedozvoljene misli“ (Srpska reč, 2000 );
  • „Sabrani u rasejanju“ (sa Milenom Popović) – publicistika (Srpska reč, 2002);
  • „Kratki rezovi“ (Srpska reč, 2004);
  • „Obeležene priče“ („Aurora“, 2006);
  • „Priče pred buđenje“ („Alma“, 2007);
  • „Tako je govorio Vuk“ („Alma“, 2007);
  • Aforizmi“ (Alma, 2007);
  • „Izabrani aforizmi“ – „Izbrani aforizmi” (2007) u Makedoniji;
  • „Brzi rezovi“ – „Incizii rapide“ (2007) u Temišvaru, u Rumuniji;
  • „Gola istina“ (Aurora, 2008);
  • „Aforizmi“ (bibliofilsko izdanje 2008);
  • „Postrežimske misli“ (Plato, 2008);
  • „Dečja posla“ (aforizmi za decu) („Aurora“, 2010);
  • „Svojeglava knjiga“ (aforizmi za decu) („Aurora“, 2010);
  • „Crna knjiga“ - „Czarna ksiega“ (2011) u Poljskoj;
  • „Pričinjavanje“ – satirične priče („Vuk“, 2011);
  • „Aforizmi za decu“ - „Aforizmi za otroke“ – izabrani aforizmi za decu (2011) u Sloveniji;
  • „Vukova azbuka“ – anegdote („Aurora“, 2011);
  • „U čast viteza srpske emigracije“ – publicistika („Alma“, 2012);
  • „Pomeranje pameti“ – aforizmi, („Agora“, 2012).

Čotrić je zastupljen i u antologijama i zbornicima satire:

  • „Istorija afokalipse“, A. Baljak, 1987;
  • „Die Chameleons sind zur Zeit rot“ („Kameleoni su trenutno crveni“), W. Eschker, Tibingen, Nemačka,1989;
  • “Irren ist menschlich. Und patriotisch“ („Ljudski je grešiti. I patriotski“), M. Dor, Beč, Austrija, 1994;
  • Antologija savremene srpske satire“, M. Egerić, 2001;
  • „Vrag i šala“, V. Teofilović, 2000. i 2001;
  • Izdanje na ruskom jeziku: „Čert i šutka“, Moskva 2003;
  • Ošišani jež“ („Ostriganiot taralež“) - antologija savremene srpske satire, K. Krstev, Sofija, 2004;
  • „Srpsko tajno oružje“ - antologija srpskog antiratnog aforizma, S. Simić, 2005;
  • „Antologija mudrosti“, V. Šojher, Moskva, 2005 i 2007;
  • „Naši prijatelji“ („Našite prijateli“) - antologija aforističara iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, V. Tolevski, Skoplje, 2007;
  • „Geary's guide to the world's great aphorists“, Ј. Geary, New York, 2007;
  • „Antologija aforizama - klasici i savremenici“, V. Šojher, Moskva, 2008;
  • „Antologija balkanskog aforizma“ („Antologija na balkanskiot aforizam“), V. Tolevski, Beograd, 2008;
  • „W krzyvym zwierciadle” (Antologia serbskich aforyzmow), Centrum Edukacyjno-Kulturowo-Translatorskie, Centrum Poloniusz, Belgrad, 2009;
  • „Din aforistica Serbiei“, Editura Focus, Petrošani, Rumunija, 2010;
  • „Antologija srbskih aforizmov“, Društvo aforistov Slovenije, Trbovlje, Slovenija, 2011;
  • „Mudrost Evrope“ – „Od Dantea do Frojda“, Veče, V. Šojher, Moskva, 2011;
  • „Afocalypse“, (Antologia dell’ aforisma serbo contemporaneo), priredio Fabrizio Caramagna, izd. Genesi Editrice, Torino, Italia, 2012.

Čotrić je priredio antologije i zbornike:

  • „Razdeljak“, antologija srpskog aforizma za decu, Zavod za udžbenike, Beograd, 2012;
  • „Dribling duha“, zbornik aforizama o sportu, Beoštampa, Beograd, 2012.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]