Alfonzo La Marmora
Alfonzo La Marmora | |
---|---|
Datum rođenja | 18. novembar 1804 |
Mesto rođenja | Torino |
Datum smrti | 5. januar 1878 |
Mesto smrti | Firenca |
Alfonzo La Marmora (ital. Alfonso La Marmora, 17. novembar 1804 – 5. januar 1878) bio je najpre pijemontski, a zatim italijanski general i državnik.[1] Njegov stariji brat bio je general Alesandro La Marmora (1799–1856).
Vojna služba[uredi | uredi izvor]
Završio je vojnu akademiju u Torinu. U italijanskim ratovima za ujedinjenje na čelu diviziona konjičke artiljerije istakao se 1848. u nekoliko bojeva, a zatim je kraće vreme bio ministar rata Pijemonta. Naredne godine kao komandant divizije učestvovao je u bici kod Novare, u kojoj je pijemontska vojska poražena. Kasnije je sa svojom divizijom ugušio ustanak u Đenovi. Novembra 1849. bio je ponovo ministar rata. Za deset godina na tom položaju reorganizovao je pijemontsku vojsku i osposobio je za odlučujuću fazu italijanskih ratova za ujedinjenje. U međuvremenu, 1855, komandovao je Pijemontskim ekspedicionim korpusom na Krimu. Posle primirja kod Vilafranke (ital. Villafranca) 1859, bio je kratko vreme predsednik pijemontske vlade, i ponovo 1865, kad je sklopio savez s Prusijom protiv Austrije. U italijanskom ratu za ujedinjenje, bio je načelnik štaba italijanske Vrhovne komande pod kraljem Vitoriom Emanuelom II. Nije odgovorio svom zadatku, pre svega, svojom koncepcijom vođenja tog rata, a ni u bici kod Kustoce. Radi opravdanja svojih postupaka objavio je 1879. u Firenci knjigu Malo svetlosti na političke i vojne događaje godine 1866 (ital. Un po' più di luce sugli eventi politici e militari dell'anno 1866).[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 788
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 788