Pređi na sadržaj

Amiot 143

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amiot 143

Avion Amiot 143
Opšte
Namena bombarder
Posada 5
Proizvođač Avions Amiot
Prvi let 1931.
Početak proizvodnje 1935 do 1937.
Dimenzije
Dužina 18,24 m
Razmah krila 24,53 m
Visina 5,68 m
Površina krila 100 m²
Masa
Prazan 5.455 kg
Normalna poletna 8,611 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 2 h Gnome&Rhone 14 Kirs(Kjrs) Mistral Major
Snaga 2 x 640 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt 295 km/h
Dolet 1.300 km
Plafon leta 7.500 m
Brzina penjanja 294 m/min

Amiot 143 (fr. Amiot 143) je francuski dvomotorni, višesedi, visokokrilac avion, metalne klasične konstrukcije koji se koristio kao bombarder, avion za obuku pilota za upravljanje višemotornim avionima, transportni avion i izviđač, između dva i u toku Drugog svetskog rata[1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona Amiot 143 u 3 projekcije
Aviona Amiot 143 u letu

Amiot 140 je pobedio na konkursu francuskog ministarstva vazduhoplovstva 1928. godine za četvorosedi višenamenski-vojni avion potpuno metalne konstrukcije koji bi mogao da se koristi kao dnevni ili noćni bombarder, prateći avion sa većim dometom i izviđački avion. Njegov razvoj je trajao do 1934. godine, a u proizvodnju je ušao 1935. godine. Kada je okončana proizvodnja ovih aviona 1937. godine, on je već bio zastario, pa je vrlo kratko vreme korišćen za osnovnu namenu za koju je projektovan.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Amiot 143 m je jednokrili, slobodnonoseći visokokrilni, višesedi dvomotorni avion potpuno metalne konstrukcije sa dva vazduhom hlađena radijalna motora Gnome&Rhone 14 Kirs(Kjrs) Mistral Major. Trup mu je uzak i pravougaonog poprečnog preseka, noseća struktura trupa aviona je bila rešetkasta konstrukcija. Obloga trupa je od aluminijumskog lima. Krila su bila debelog profila metalne konstrukcije trapezastog oblika. Stajni trap je bio klasičan fiksan sa gumenim točkovima.

Varijante aviona serije Amiot 140[uredi | uredi izvor]

  • Amiot 140 - Prototip, napravljena dva komada,
  • Amiot 142 - prototip sa motorima Hispano-Suiza 12Nbr napravljen samo projekt,
  • Amiot 143 - serijska proizvodnja napravljeno 138 sa prototipovima 144 (178 po nekim izvorima) aviona,
  • Amiot 144 m- avion sa prepravljenim krilima, uvlači stajni trap, napravljen jedan prototip,
  • Amiot 145 - avion sa motorima Hispano-Suiza 14AA ostao samo na projektu,
  • Amiot 146 - avion sa motorima Gnome Rone 18 Lars ostao samo na projektu,
  • Amiot 147 - avion sa motorima Hispano-Suiza 12Ydrs/Yfrs imao udvojene vertikalne zadnja površine, obnovljeno kod Amiot 150 BE
  • Amiot 150 BE - prototip torpednog i izviđačkog avion sa plovcima umesto stajnog trapa, napravljen jedan prototip, avion je imao dvostruki vertikalni stabilizator i uvećano krilo.

Zemlje koje su koristile avione serije Amiot 140[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 138 ovih aviona i 6 prototipova uglavnom za potrebe Ratnog vazduhoplovstva Francuske. Pored Francuske, ovi avioni su leteli i u ratnim vazduhoplovstvima Poljske. U toku rata Nemačka i Italija su koristili zarobljene avione Amiot 143 m. Amiot 143 je u osvit Drugog svetskog rata bio veoma zastareo, ali je zbog nedostatka većeg broja savreminijih bombardera još uvek bio osnovni bombarder francuskog vazduhoplovstva. U toku rata je korišćen kao transportni avion i na sporednim zadacima.

Avion Amiot 143 m u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Nakon propasti Francuske 1940. godine, jedan avion Amiot 143 francuskog ratnog vazduhoplovstva sa češkom posadom je preletela u Jugoslaviju i tu je korišćen u Vojnom Vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije (VVKJ) sve do Aprilskog rata[2]. Posle kapitulacije Jugoslavije Nemci su zarobljeni avion Amiot 143 prodali Ratnom zrkaoplovstvu kvislinške Nezavisne Države Hrvatska gde je nosio oznaku 1701. Nema pouzdanih podataka o tome do kada je korišćen ovaj avion u ZNDH[3].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 10. 2015. 
  2. ^ Dimitrijević, Bojan (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Miladinović P, Micevski M. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  3. ^ V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945, VIIVJ, Beograd, 2000.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrijević, Bojan (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Miladinović P, Micevski M. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941), Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945, VIIVJ, Beograd, 2000.
  • Pelletier, Alain. French Bombers of World War II in Action, No.189. Squadron/Signal Publications, Carrollton. 2003. ISBN 978-0-89747-458-0.
  • Danel, Raymond; Cuny, Jean. L'Aviation Francaise de Bombardement et de Renseignement (1918/1940), Docavia 12. Editiions Lariviere, Paris 1980.
  • Grey, C. G, Brigman, L. Jane´s All the World´s Aircraft 1938. Sampson Low, Marston & Company, London 1938.
  • Micevski, Milan (1991). „Pod tuđim zastavama”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 36 — 40. ISSN 1450-6068. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]