Amortizer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opružni amortizer na motociklu.

Amortizer je naprava za ublažavanje energije udara ili prigušenje oscilacija. Ima široku primjenu, posebno kod motornih vozila i vazduhoplova.[1]

Počeli su da se koriste početkom 20. vijeka da bi se omogućila udobnija vožnja, ali je uskoro otkriveno da je korist od njihove upotrebe znatno veća. Oni produžuju vijek vozila i komponenti zbog smanjenih udaraca, povećavaju praktičnu brzinu vozila, i daju bolju stabilnost.

Po načinu rada mogu biti jednostrani i dvostrani. Jednostrani djeluju samo pri jednom smjeru sile (kao kod približavanja hodnih dijelova okviru), a dvostrani pri oba smjera.

Tipovi amortizera su razni, najčešći su dati ispod.

Opružni amortizer[uredi | uredi izvor]

Ublažavanje (amortizacija) udara se vrši na principu sabijanja opruge. Problemi su kratak vijek trajanja i tvrdoća.

Gumeni amortizer[uredi | uredi izvor]

Amortizacija se vrši deformacijom gumenih blokova ili traka. Koriste se za prigušivanje oscilacija mašina, posebno kod sistema montiranja na podlogu.

Mehanički (frikcioni) amortizer[uredi | uredi izvor]

Radi na principu trenja. Čest je mehanički a. dvostranog dejstva, koji se sastoji od metalnih ploča priljubljenih pomoću posebne opruge s vijkom za podešavanje. Do sredine 1920-ih je bio najčešći amortizer kod putničkih vozila. Problem je kratak vijek trajanja.

Hidraulički amortizer[uredi | uredi izvor]

Hidropneumatski amortizer. A)Klipna poluga. B)Klip sa brtvom. C)Cilindar. D)Prostor sa uljem. E)Pomični klip. F)Vazdušna komora.

Princip rada je u potiskivanju ulja ili druge podesne tečnosti iz prostora niskog u prostor visokog pritiska u cilindru. Ovo kretanje uzrokuje unutrašnje trenje tečnosti i zbog viskoznosti ulja ne može se izvesti trenutno, pa se postiže prigušenje udara. Najčešći tipovi su krilni, polužni i teleskopski amortizer. Kod svih hidrauličnih amortizera mora postojati dobro zaptivanje čitavog sklopa.

  • Krilni a. je stariji tip, bez klipa i cilindra, gdje se ulje potiskuje kroz otvore u krilu koje se pomiče pri oscilacijama gibnjeva vozila.
  • Polužni a. imaju cilindar, klip i klipnu polugu. Cilindar je zatvoren na oba kraja i vezan s šasijom vozila. Klipna poluga je jednim krajem vezana za balansir ili rukavac točka, a drugim za klip. S jedne strane klipa su prostori s uljem s višim i nižim pritiskom, međusobno spojeni kanalima.
  • Teleskopski a. su najsavršeniji. Sastoje se od klipa (pričvršćen preko klipnjače na tijelo vozila) i cilindra s uljem. S jedne strane klipa je prostor s uljem s višim, a s druge pod nižim pritiskom. Prostori su spojeni ventilima, a zbog viskoznosti fluida, nagla promjena pritiska nije moguća, pa je pomjeranje klipa prigušeno. Ovim se vrši amortizacija objekata pričvršćenih za klipnu polugu.

Pneumatski amortizer[uredi | uredi izvor]

Djeluju istim principom kao i hidraulični samo koriste vazduh umjesto ulja. Mogu biti jednostranog i dvostranog dejstva. Česti kod višuška motocikla i stajnih trapova malih aviona.

Hidropneumatski amortizer[uredi | uredi izvor]

Pretvaraju kinetičku u topotnu energiju. Koriste se za vješanje težih automobila, aviona, kamiona, željezničkih vagona i slično.

Opružno-hidraulički amortizer[uredi | uredi izvor]

Spoj opružnog i hidrauličkog amortizera.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kako amortizer radi u automobilu”.