Pređi na sadržaj

Ana Bilinska Bogdanovič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Bilinska-Bogdanovič
Autoportret sa pregačom i četkama, 1887.
Lični podaci
Puno imeAna Bilinska-Bogdanovič
Datum rođenja(1857-12-08)8. decembar 1857.
Mesto rođenjaZlatopolj, Ruska Imperija
Datum smrti18. april 1893.(1893-04-18) (35 god.)
Mesto smrtiVaršava, Kongresna Poljska
Državljanstvopoljakinja
ObrazovanjeAcadémie Julian
Zanimanjeslikarka
Porodica
SupružnikAntoni Bogdanovič
Umetnički rad
Pravacrealizam

Ana Bilinska-Bogdanovič (polj. Anna Bilińska-Bohdanowiczowa, rus. А́нна Били́нская-Богдано́вич; Zlatopolj, 8. decembar 1857 — Varšava, 18. april 1893) bila je poljska slikarka, najpoznatija po svojim portretima. Kao predstavnica realizma u slikarstvu, veći deo svog umetničkog života provela je u Parizu, u Francuskoj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ana Bilinska rođena je 8. decembra 1857. godine u Zlatopolju, nekada pograničnom gradu Ruske Imperije, danas u sastavu Novomirgoroda. Tamo je provela detinjstvo sa ocem koji je bio poljski lekar. Za svoje poreklo, šaljivo je govorila da „ima kozački temperament, ali poljsko srce“ (polj. ma temperament kozaczy, ale serce polskie).[1] Njen prvi učitelj likovne kulture bio je Mihal Elviro Andriolli. Posle januarskog ustanka, koji je trajao od 1863. do 1864. godine, carska vlada je Andriolija prognala u katorgu. Kasnije je studirala muziku i umetnost u Varšavi, gde je 1877. godine postala student slikara Vojđeha Gersona. U to vreme počela je da izlaže svoje radove u varšavskom Društvu za promociju likovne umetnosti Zaheta (polj. Towarzystwo Zachęty Sztuk Pięknych).

Početkom 1882. godine, Ana je bila pratnja svojoj drugarici Klementini Krasovskoj tokom lečenja njene bolesti u Minhenu, Salcburgu, Beču i na severu Italije. Nakon toga, Ana se preselila u Pariz, gde je studirala zajedno sa Mari Baškircevom i Emiliom Din, na Akademiji Žulijan, na kojoj je kasnije i predavala.[2] U Francuskoj je živela do 1892. godine, kada se udala za Antonia Bogdanoviča, doktora medicine. Nakon venčalja vratili su se u Varšavu, gde je nameravala da otvori žensku umetničku školu u pariskom stilu, ali se razbolela od srčanih oboljenja i umrla godinu dana kasnije, 18. aprila 1893. godine.

Ana Bilinska – Bogdanovič je najpoznatija po portretima, naslikanim sa velikom intuicijom. Njen Autoportret sa pregačom i četkama (1887) razvio je novu pozu autoportreta stavljajući umetnicu ispred pozadine modela, navodeći tako da je ona svoj model.[3] Takođe je slikala mrtvu prirodu, žanrovske scene i pejzaže i bila je predstavnik realizma. Njene slike mogu se naći u Narodnom muzeju u Varšavi i Narodnom muzeju u Krakovu.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Ana Bilinska poznata je po svojim realističkim portretima. Nedugo nakon smrti oca, pristala je da njen portret u dubokoj žalosti naslika njena prijateljica Emelin Din.[4]

I pored impresivnih portreta, Anin rad nije naširoko poznat, čak ni u njenoj zemlji. Smatra se da je njena prerana smrt razlog nedovoljne popularnosti. Međutim Narodni muzej u Varšavi planira održavanje velike izložbe posvećenu radu Ane Bilinski na kojoj će se izložiti i Emilin portret.[4]

Dela Bilinske — Bogdanovič bila su deo izložbe „Žene u Parizu od 1850–1900” održanoj u Parizu 2018. godine.[5]

Izabrane slike[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Clara Erskine Clement, Women in the Fine Arts from the Seventh Century B.C. to The Twentieth Century A.D., 1904
  • Magdalena Schlender, Die Selbstbildnisse der polnischen Malerin Anna Bilińska (The self-portraits of the Polish painter Anna Bilińska), Hamburg 2005
  • Magdalena Schlender, Anna Bilińska Bohdanowicz, probably 2009.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Renata Higersberger. „Piękna, Skradziona, Odzyskana” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 06. 05. 2014. g. . nimoz.pl
  2. ^ „Anna Bilińska-Bohdanowicz”. Culture.pl. 
  3. ^ Frances Borzello, Seeing Ourselves: Women's Self-Portraiture, 1998.
  4. ^ a b „The Great British Art Tour: time at last to pay Anna Bilinska proper attention”. The Guardian. 28. 1. 2021.  By Katharine Wall, collections manager, Victoria Art Gallery, Bath
  5. ^ Madeline, Laurence (2017). Women artists in Paris, 1850–1900. Yale University Press. ISBN 978-0300223934. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]