Antihrist

Antihrist i Đavo

Antihrist (grč. Ἀντίχριστος; hebr. אנטיכריסט) ili Lažni Mesija (grč. Ψευδός Μεσσίας; hebr. משיח שקר‎‎) u hrišćanstvu se generalno smatra figurom zla koja će lažno tvrditi da je Hristos (Mesija), glavni neprijatelj Hrista. Termin Antihrist se u Novom zavjetu pominje pet puta u Prvoj i Drugoj poslanici Jovanovoj, jednom u množini i četiri puta u jednini.

Isus, za koga hrišćani vjeruju da je starozavetni mesija (Hristos), pojaviće se u svom Drugom dolasku na Zemlju da bi se suočio sa Antihristom, koji će se smatrati najvećim lažnim mesijom u hrišćanstvu. Kao što je Hristos spasilac i idealan model za čovječanstvo, njegova suprotnost će biti jedinstvena figura koncentrisanog zla, prema Bernandu Makginu.

U islamskoj eshatologiji, El Masih ed Dadžal (arap. المسيح الدجّال‎‎) je antimesijska figura (slična hrišćanskom konceptu Antihrista), koji će se pojaviti kako bi prevario čovječanstvo prije drugog dolaska „Ise”, kako je Isus poznat među muslimanima.

U nekim školama nelegalističke srednjovjekovne jevrejske eshatologije, uporediva antimesijska figura, sin djevice, koji se zove Armilus, kralj je koji će se pojaviti na kraju vremena protiv Mesije i on će ga pobjediti nakon što Izreal proživi mnogo stradanja. Koncept lažnog mesije je odsutan u tradicionalnom judaizmu; međutim, u srednjovjekovnoj dijaspori, njegovo neizbježno uništenje opisivano je kao simbol konačne pobjede dobrog nad zlom u mesijskom dobu.

Etimologija

Riječ „antihrist” nastala je kombinovanjem dva korijena: anti (grč. αντί) i Hristos (grč. Χριστός). Anti ne znači samo „protiv” i „suprotno”, nego i „umjesto”. Hristos grčka riječ za hebrejskog Mesiju (hebr. מָשִׁיחַ). I Hristos i Mesija doslovno znače „Pomazanik” i odnose se na Isusa iz Nazareta, u hrišćanskoj, judejskoj i islamskoj teologiji.

Spoljašnje veze

• Bezakonik Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2019)