Arapaho (narod)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arapaho
Zastava naroda Arapaho
Arapaho indijanac
Ukupna populacija
10.861 Arapaho i deo Arapaho
Regioni sa značajnom populacijom
SAD (Kolorado, Oklahoma, Vajoming, Nebraska)
Jezici
engleski, Arapaho jezik, znakovni jezik prerijskih indijanaca
Religija
tradicionalna religija, crkva američkih domorodaca, hrišćanstvo
Srodne etničke grupe
Grovantri, Čejeni i ostali algonkvinski narodi

Arapaho je jedno od značajnijih plemena američkih starosedeoca iz Algonkvinske porodice, nastanjeno tokom 19. veka duž reka Plat i Arkanzas. 1780. godine ih je bilo oko 3,000. Danas žive na rezervatima Vind River sa Vind River indijancima (Istočni Šošoni), njihovim bivšim neprijateljima i u Oklahomi sa Čejenima, gde čine znatnu većinu u takozvanom plemenu 'Čejeni-Arapaho '.

Ime[uredi | uredi izvor]

Ime Arapaho potiče od imena 'tirapihu' ili 'larapihu', čije je značenje 'trgovac' ('črejd`r'). Sami sebe Arapaho nazivaju Inuna-ina (ili 'naš narod'). Druga plemena poznaju ih pod raznim nazivima. Neki od ovih naziva odaju neke njihove običaje. Indijance Arapaho zbog toga što su u ishrani koristili pse nazivali su i 'Dog It`rs', verovatno je prevod raznih domorodačkih naziva. Šošoni i Komanči imali su za njih ime Saretika, u istom značenju. Hidatsa Indijanci nazivali su ih E-tah-leh ili 'Bajz`n-path Indij`ns'. Pleme Čejeni, njima inače srodni zvali su ih Hitanvo'iv 'Oblačni narod' ili 'Ski men' a Kanti (plemena iz grupe Sijuksi) Mahpiiato ili 'Blu klaud'.

Arapaho Indijanci, žena i deca, oko 1870.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema tradiciji, Arapaho su nekada bili sedelački narod koji je živeo u dolini Red Rivera (Severna Dakota i Minesota), jednom su krenuli na jugozapad preko reke Misuri. Na ovome putu deo njih se odvojio, to su Gros Ventre, do cepanja je možda došlo zbog Vrana (Krou indijanaca) koji su se kretali na sever i presekli im put. Ovo se zbilo negde kasnih 1600-ih godina, jer se ranih 1700.-tih udružuju sa Blekfit Indijancima. Arapaho su se u 19. veku podelili na dve grupe, Severnu i Južnu. Severni su se nastanili u području Plat, a Južni prema reci Arkanzas. 1840. godine Arapaho zaključuju mirovni ugovor sa Sijuksima, Kajovama i Komančima i započinju rat sa Šošonima, Jutama i Pavni indijancima. Ugovorom u 'Medisin Lodž' 1867. godine Južni Arapaho su smešteni u Oklahomu sa južnim Čejenima. Zemlja je sada bila otvorena za naseljavanje belog stanovništva. Severni Arapaho kasnije su smešteni u rezervat Vind River u Vajomingu, gde žive i danas. Odrođeni Gros Ventre nakon lutanja između Misurija i Saskačevana priključili su se Asiniboinima u rezervatu Fort Belknap u Montani.

Život Arapaha[uredi | uredi izvor]

Arapaho su bili nomadski narod, živeli su u tipi-šatorima, a bizon im je pružao gotovo sve što im je bilo potrebno za život. Znali su i trgovati sa plemenima Arikara i Mandan koji su bili na glasu kao uzgajivači kukuruza, ovim proizvodom kod njih su se snabdevale i druge nomadske grupe.

Arapaho su bili religiozan narod. Najsvetija stvar na svetu im je 'Flet Pajp', pljosnata lula koju stavljaju čak iznad sunca. Njen ju je čuvar nosio kao sveti teret i hodao okružen stražom. Njegovo ime je 'onaj koji pokriva lulu'. Nosač lule daje znak kada je kraj putovanja. Indijanci noću postavljaju krug oko šatora gde lula 'noći'. Ova lula još je u vlasništvu plemena Severni Arapaho. Luli Indijanci i dan danas prinose žrtve u jelu. Klip kukuruza, kamena kornjača i Flat Pajp u posedu je Arapaha, po njihovom verovanju, od početka sveta.

Kao nomadi Arapaho bi leti pratili stada bizona, bili su majstori u lovu na te velike životinje. Mešanjem bizonovog mesa sa nekim biljem i začinima dobijali su trajnu konzerviranu hranu poznatu kao 'pemican'. Pemican se čuvao u kožnim torbama parfleke. Odeća Arapaha bila je od koža jelena ili losa, sastojala se od kecelja i 'leggingse' (nogavica). Jednom godišnje plemena Arapaha bi se sastajala i održavala poznatu prerijsku svečanost 'San Dens' (Ples sunca), svečanost je trajala 8 dana a prethodila je velikom letnjem lovu na bizone. Plemena bi postavljala u svoje šatore hleb, a otvoreni ulazi u šator gledali su prema Istoku, tamo odakle Sunce dolazi. Glavni šator u kojemu se vršio obred 'San Dens Lodž' nalazio se u središtu logora. Tokom ceremonije vršila su se obredna mučenja nad 'plesačima' koji nisu smeli pokazivati nikakve znakove bola, posledica bi bila strašna jer bi bio izvrgnut ruglu žena.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]