Pređi na sadržaj

Arebica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arebica
Tipabdžad
Vremenski period
između 16. i 19. vijeka
Porodica
Pravaczdesna nalijevo
ISO 15924Arab, 160
Unikod naziv
Arabic

Arebica ili arabica varijanta je persijskog pisma koju su koristili Bosanski muslimani.[1] U upotrebi je bila između 15. i 19. vijeka i često je kategorizovana kao dio alhamijado književnosti. Prije Prvog svjetskog rata bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja Bosanskih muslimana da usvoje arebicu kao treće zvanično pismo, pored ćirilice i latinice.

Osim u književosti, arebica je korištena u vjerskim školama i administraciji, mada u mnogo manjoj količini od drugih pisama.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Arebica je zasnova na varijanti persijskog pismo koje je korišteno u Osmanskom carstvu (osmansko pismo), sa dodatnim slovima za glasove c, lj i nj, koja se ne nalaze ni u arapskom, ni u persijskom, a ni u osmanskom pismu. Puna slova su na kraju uvedena sa sve samoglasnike (kao u kurdskom arapskom pismu), što arebicu čini pravim pismom, za razliku od persijske osnove.

Savremena upotreba[uredi | uredi izvor]

Prvi književno rad objavljen na arebici od 1941. godine je strip „Hadži Šefko i hadži Mefko” objavljen 2005. godine (autor Amir el Zubi i Meliha Čikak el Zubi). Autori su napravili neznatne izmjene u pismu.

Prva knjiga na arebici sa ISBN kodom je „Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica”,[2] a objavio ju je u Beogradu u aprilu 2013. godine mr. Aldin ef. Mustafić. Ova knjiga predstavlja kompletnu standardizaciju Čauševićeve verzije, a istovremeno je i udžbenik za visoko obrazovanje.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Konačnu verziju arebice osmislio je Mehmed Džemalud Čaušević na kraju 19. vijeka. Njegova verzija arebice naziva se matufovica, matufovača ili mektebica.

Ćirilica Latinica Arebica
Kontekstualne forme Izolovani
Konačne Srednje Početne
А а A a ـآ آ
Б б B b ـب ـبـ بـ ب
В в V v ـو و
Г г G g ـغ ـغـ غـ غ
Д д D d ـد د
Ђ ђ Đ đ ـج ـجـ جـ ج [c]
Е е E e ـە ە
З з Z z ـز ز
Ж ж Ž ž ـژ ژ
И и I i ـاٖى
ـٖى
ـاٖىـ
ـٖىـ
اٖىـ اٖى [a]
Ј ј J j ـي ـيـ يـ ي
К к K k ـق ـقـ قـ ق
Л л L l ـل ـلـ لـ ل
Љ љ Lj lj ـڵ ـڵـ ڵـ ڵ
М м M m ـم ـمـ مـ م
Н н N n ـن ـنـ نـ ن
Њ њ Nj nj [b]
O o О о ـۉ ۉ
П п P p ـپ ـپـ پـ پ
Р р R r ـر ر
С с S s ـس ـسـ سـ س
Т т T t ـت ـتـ تـ ت
Ћ ћ Ć ć [b]
У у U u ـۆ ۆ
Ф ф F f ـف ـفـ فـ ف
Х х H h ـح ـحـ حـ ح
Ц ц C c ـڄ ـڄـ ڄـ ڄ
Ч ч Č č ـچ ـچـ چـ چ
Џ џ Dž dž ـج ـجـ جـ ج [c]
Ш ш Š š ـش ـشـ شـ ش

Napomene

  • ^a Dijakritici ispod ا‎ javljaju se na slovima kojima prethod ى‎.
  • ^b Mustafić koristi ڃ‎ i ݩ‎ umjesto i za Ћ ћ/Ć ć i Њ њ/Nj nj.
  • ^c Mustafić koristi ݗ‎, dok Amir el Zubi i Meliha Čikak el Zubi koriste ڠ‎ za Ђ ђ/Đ đ.

Ligature[uredi | uredi izvor]

Kao i standardno arapsko pismo, kada ا‎ veže ل‎ ili ڵ‎ umjestih datih znakova koriste se posebne ligature.

Ćirilica Latinica Arebica
Kontekstualne forme Izolovani
Konačne Srednje Početne
ла la ـلا لا
ља lja ـڵا ڵا

Primjer[uredi | uredi izvor]

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, član 1.
Arebica سوا ڵۆدسقا بٖىڃا راݗايۆ سە سلۉبۉدنا وٖ يەدناقا ۆ دۉستۉيانستوۆ وٖ پراوىما. ۉنا سۆ ۉبدارەنا رازۆمۉم وٖ سوۀشڃۆ وٖ ترەبا دا يەدنۉ پرەما درۆغۉمە پۉستۆپايۆ ۆ دۆحۆ براتستوا.
Ćirilica Сва људска бића рађају се слободна и једнака у достојанству и правима. Она су обдарена разумом и свјешћу и треба једни према другима да поступају у духу братства.
Latinica Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Keith Brown, ur. (2005). „{{{2}}}”. Encyclopedia of Language and Linguistics (2 izd.). Elsevier. ISBN 978-0-08-044299-0. 
  2. ^ Foreword to the "The Age of Phonetic Thought of Arabs and Arebica" by Aldin Mustafić

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]