Aspasija
| Aspasija | |
|---|---|
 Mermerna herma u Vatikanskom muzeju na čijem je temelju ispisano Aspasijino ime. Otkrivena je godine 1777. i predstavlja rimsku kopiju grčkog originala iz 5. veka p. n. e. a koji je najverojatnije bio deo Aspazijine pogrebne stele. | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 470. p. n. e. |
| Mesto rođenja | Milet, Antička Grčka |
| Datum smrti | 400. p. n. e. |
| Porodica | |
| Roditelji | Aksioh |
Aspasija ili Aspazija (grčki Ἀσπασία, otprilike 470. p. n. e. — 400. p. n. e.) bila je žena rodom iz Mileta u Maloj Aziji koja je u svoje doba postala poznata kao filozof.[1] Bila je visokoobrazovana žena svog vremena. Njeno ime pominje se u delima Platona, Aristofana, kao i drugih znamenitih ličnosti Antičke Grčke.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Aspasija je rođena oko 470. p. n. e. Detalji o njenom životu malo su poznati. Bila je kćerka Aksiohova. Aspasija je važila za visokobrazovanu ženu svog vremena. Istoričari smatraju da potiče iz bogate porodice koja je pripadala patricijima jer su samo bogati mogli da priušte obrazovanje kakvo je imala Aspasija.[2] Posebna pažnja se pridaje i zbog ljubavne veze sa atinskim državnikom Periklom.[1] Najveći deo života je provela u Atini, te je mogla da utiče na Perikla i atinsku politiku. Njeno ime spominje se u delima Platona, Aristofana, Ksenofont, a i drugih znamenitih pisaca njenog vremena.
U Platonovom dijalogu Meneksen Sokrat je naziva svojom učiteljicom retorike, dok je Aristofan opet prikazuje kao
heteru.[3] Zbog navodnog političkog uticaja na Perikla, sledila je javna optužba za bezboštvo i prostituciju (433/432. p. n. e.), koju je Perikle sa velikom mukom uspeo da opovrgne.
Drevni istoričari su tvrdili da je Aspasija bila prostitutka i vodila bordel, dok savremeni istoričari to opovrgavaju, smatrajući kako je većina izvora ovih tvrdnja poreklom iz spisa satiričkih pesnika koji su želeli time da ocrne Perikla.[2]
Pojedini istoričari opovrgavaju i tvrdnje da je bila hetera ili kurtizana, odnosno misle da je mogla biti i udata za Perikla. Ova teorija izlazi iz činjenice da u Atini brakovi Atinjana sa ne-Atinjanima nisu važili i imali su status konkubinata. Aspasija je sa Periklom imala sina Perikla Mlađeg, koji je kasnije postao vojskovođa i bio pogubljen nakon bitke kod Arginuskih ostrva. Veruje se da je nakon smrti Perikla Starijeg bila životna saputnica Lizikla, još jednog atinskog političara.
Život žena u antičkoj Grčkoj[uredi | uredi izvor]
U antičkoj Grčkoj su važila stroga pravila za žene. Poštena žena mora da bude u kući. Ni sa udajom se ženi nije menjao status. Običaji su bili izuzetno jaki i sprečavali su izlazak žene na ulicu. Žene su se izvodile prilikom državnih praznikaili porodičnih svečanosti. U svim drugim prilikama bila je obavezna pratilja koja je najčešće bila robinja. Ženi je bilo zabranjeno da se interesuje za događaje koji se odigravaju van kuće jer se to ticalo isključivo muškaraca. Žena ni u braku nije mnogo razgovarala sa svojim mužem. Atinjanin je u svom domu suprugu gledao kao majku svoje dece i gazdaricu svoga doma. Ukoliko bi imali goste u sopstvenoj kući, žena se nije pojavljivala na gozbi nego je samo nadzirala robovsku poslugu. Suprug je nije vodio ni u posete svojim prijateljima. Jedino se zna da su Grkinje posećivale pozorišne predstave. One imućnije su bile na prikazivanju tragedija, a satiričnim komedijama su prisustvovli muškarci i pučke žene.[2][4][5]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Aspasija, Hol Frank i Stil Gustav, Kongresna biblioteka u Vašingtonu -
Meri Bilar, autoportret kao Aspasija, 1794. -
Aspasija -
Bista Perikla u Vatikanu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 75. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ a b v Škuljević, Željko (2010). „Saga o Aspasiji i Periklu”. Arhe. VII: 147—157.
- ^ Karapetrović, Milena (2010). Ona ima ime : (o filozofiji i feminizmu). Bijeljina: Organizacija žena "Lara". str. 181.
- ^ „Aspasia”. New World Encyclopedia. Pristupljeno 10. 3. 2019.
- ^ „Aspasia: First Woman of Athens”. World History. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 10. 3. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Carawan, Edwin (2008). „Pericles the Younger and the Citizenship Law”. The Classical Journal. 103 (4): 383—406. JSTOR 30038002. S2CID 159274367. doi:10.1353/tcj.2008.0027.
- Ianetta, Melissa (2008). „"She Must be a Rare One": Aspasia, "Corinne", and the Improvisatrice Tradition”. PMLA. 123 (1): 92—108. JSTOR 25501829.
- Salkever, Stephen G. (1993). „Socrates' Aspasian Oration: The Play of Philosophy and Politics in Plato's Menexenus”. The American Political Science Review. 87 (1): 133—143. JSTOR 2938961. S2CID 53500665. doi:10.2307/2938961.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
| Ljudi | |
| Ostale | |
