Aš (bog)
Aš je staroegipatski bog oaze,[1] kao i vinograda na zapadnoj strani delte Nila,[1] te se stoga smatra dobroćudnim božanstvom. Flinders Pitri je tokom svoje ekspedicije 1923. godine u Sakari pronašao nekoliko natpisa na poklopcima vinskih ćupova Starog kraljevstva, koji glase: „Mene osvežava ovaj Aš“, koji su bili uobičajeni ukras.
Zapravo, on je bio poznat drevnim Egipćanima kao bog plemena Libu i Tinhu,[1] koji su bili „narodi oaze“. Shodno tome, Aš je bio poznat kao „Gospodar Libije“, zapadna pogranična područja koja su naseljavala plemena Libu i Tinhu[2] odgovaraju donekle oblasti moderne Libije. Takođe je moguće da je obožavan u gradu Ombos, kao njihovo glavno božanstvo.[1]
Prvi pomeni[uredi | uredi izvor]
U egipatskoj mitologiji, kao bog oaza, Aš je dovođen u vezu sa Setom, koji je prvobitno bio bog pustinje i predstavljan kao zaštitnik Sahare. Prvi poznati pomeni boga Aša datiraju iz preddinastičkog perioda, ali od kraja druge dinastije, njegov ugled je porastao, i on je viđen kao zaštitnik kraljevskih imanja, jer je njemu blizak bog Set u Donjem Egiptu smatran kao glavno božanstvo same kraljevske porodice. Ašev značaj je bio toliki, da se on pominje sve do 26. dinastije.[3]
Aš je obično prikazan kao čovek,[1] čija je glava imala oblik jedne od pustinjskih životinja, često prikazan kao lav, lešinar, soko, zmija, ili neidentifikovana Set-životinja.[2][4] Opisi Aša su najraniji poznati prikazi staroegipatske umetnosti, gde se božanstvo predstavlja kao čovek sa glavom životinje.
On je takođe bio bog blagostanja i donosio je darove u vidu goveda i ulja (u Tekstovima piramida ono se naziva najboljim libijskim uljem) u Egipat i bio povezan sa vinogradima zapadne Delte Nila.[1]
Neki prikazi Aša predstavljaju ga sa više glava,[5] za razliku od ostalih egipatskih božanstava, iako su neki složeni opisi povremeno povezivali bogove sa Minom. U članku u časopisu Ancient Egypt (iz 1923.), kao i u dodatku u svojoj knjizi, The Splendor that was Egypt, Margaret Marej proširuje temu o tim prikazima i poredi ga sa skitskim božanstvom, koje Sebastijan Minster pominje u svom delu Cosmographia universalis.
Teorija da je Aš poreklom bog drugih naroda je osporena, jer je bio bog Ombosa mnogo pre nego što se pominje Set tokom 2. dinastije. Jedna od njegovih titula je „Nebuti“ ili „Onaj iz Nebuta“, što ukazuje na ovu poziciju.[1]
Aš se ponekad smatra još jednim nazivom za Seta, kao što bi se Serket mogla nazvati Ta-Bitjet, Anti Dunanvijem, Šešat Sefkhet-Abvijem.
Natpisi[uredi | uredi izvor]
Reljefi[uredi | uredi izvor]
U hramu faraona Sahurea u Abusiru, opisan je u ljudskom obliku kao Gospodar Libije, gde je takođe vladao oazama i karavanskim putevima. On je obećao kralju Sahure:
„ |
„Daću ti svako dobro koje se u ovoj zemlji nalazi.“ |
” |
Na drugom delu hrama, zabeleženo je: [6]
„ |
„Dajem ti sve strane zemlje ka zapadu i ka istoku, sve narode Iunti (nubijski nomadi) i Mentiu (azijatski nomadi) koji postoje u svakoj zemlji.“ |
” |
Knjiga mrtvih[uredi | uredi izvor]
U Knjizi mrtvih on je opisan kao Nasilnik:[7]
„ |
Čin, da bi se otvorila, uz Tota, treba da je izgovori Oziris, na sledeći način: „Ja sam gospodar užasa u oluji, pod zaštitom Verereta (velika kruna Gornjeg Egipta) u bici. Ja napadam silovito Aša i osvežavam Aša. Pripremih mesto za Veret (Ureus kruna) u bici. Učvrstih nož sa nožem koji je u ruci Heprijevoj u oluji.“ |
” |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Hart 2005, str. 33.
- ^ a b Dunand & Zivie-Coche 2005, str. 344.
- ^ http://henadology.wordpress.com/theology/netjeru/ash/ Henadologija - Bog Aš[nepouzdan izvor?]
- ^ JEA 14 (1928). str. 211—225
- ^ A. Shorter, JEA 11 (1925). str. 78—9
- ^ Donadoni 1997, str. 228.
- ^ http://www.reshafim.org.il/ad/egypt/religion/ash.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. septembar 2014) pTurin Museo Egizio 1791, Tb 095
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Donadoni, Sergio (1997). The Egyptians. University of Chicago Press. str. 228. ISBN 978-0-226-15555-5.
- Dunand, Françoise; Zivie-Coche, Christiane (2005). Gods and Men in Egypt: 3000 BCE to 395 CE. Cornell University Press. str. 344. ISBN 978-0-8014-8853-5.
- Hart, George (2005). The Routledge Dictionary of Egyptian Gods and Goddesses. Routledge. str. 33. ISBN 978-0-415-34495-1.