Val (božanstvo)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Баал)
Bronzana figura Val, Luvr

Val (hebr. בעל) je pagansko božanstvo Kartagine i asirsko-vavilonske kulture, poštovan u Fenikiji, Hananu i Siriji kao božanstvo plodnosti kao i vetra (nevremena, bujice). [1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Val znači; vlasnik, vlastodržač, gospodar, gospod, gospodin, na sevrno-zapadnom semitskom jeziku. Sveštenici kulta Vala u ekstazi su sebe povređivali posekotinama i stvarali rane na različitim delovima tela, najčešće na člancima i rukama.

U hananskoj mitologiji, Val je bio osuđen, poput prirode umirati u zimu i ponovno se rađati u proleće. Pridavala mu se moć da čini polja i stada plodnima. Prakovanje Valove religije praćeno je svetim prostituiranjem (4 Moj 25, 13), što je bilo žestoko osuđivano od strane *proroka Ilije koristi katkada ime u pluralu Vali (1 Kr 18, 18; Jr 2, 23). Val znači vlasnik. Verovalo se da je vlasnik izvora, planine, grada.

Prvobitno je Val poštovan kao božanstvo plemena, ili određene teritorije, kasnije se on odnosi na božanstvo šuma i planina. Naziv „Val” je često korišćen za prinčeve i druga vladarska zvanja kod paganskih naroda Sumera i Vavilonaca.

U drevnom gradu-državi Ugaritu, Vala su obožavali kao sina božanstva Dagona. Predstavljan je u obliku moćnog bika ili ratnik u oklopu sa kacigom, slično rimskom Zevsu.

U Fenikiji „Val” poštovan kao božanstvo vode i osnivač morskih bogova.

U Starom zavetu se pominje da je služenje Valu uključivalo i prinošene ljudskih žrtava, čak i sopstvene dece (Jer. 19, 4, 5, 6).

U periodu od XXX veka kult Vala se proširio daleko na zapadu; Egipat, Španija... Car Elagabal je preselio njegov kult u Rim.

Na pločama iz Ras Šamre, Val je bog kiše, grmljavine i munja. „I kedrovi venu na dodir desnice njegove”. Dalje stoji da je bio sin Ela, ili Dagona, malo poznatog božanstva koje su Jevreji povezivali s filistejskim gradom Ašdodom. Dagon je možda imao veze s morem — novčić pronađen u blizini ovog grada prikazuje tog boga s ribljim repom.

Od Kartagine do Palmire nalazili su se hramovi posvećeni Val-Hamonu, „gospodaru oltara s tamjanom”, koga su Grci poistovećivali s Kronosom. Na gori Karmilskoj prorok Ilija kritikuje veru kralja Ahava u moć Valovu i tada, na Ilijinu molitvu, „pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi”. Potom Ilija naredi narodu da pobije „proroke Valove”, čime je obezbedio da se Gospod Bog i dalje poštuje u kraljevstvu Izrailj (1 car 18, 40).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 98. ISBN 86-331-2075-5.