Ban mi
 | |
| Regije ili država | Vijetnam |
|---|---|
 Mediji: Ban mi | |
U vijetnamskoj kuhinji, bánh mì (/ˈb ɑːn m iː/, [1] [2] [3] „hleb“) je kratak baget sa tankom, hrskavom koricom i mekom, prozračnom teksturom. Često se deli po dužini i puni ukusnim sastojcima poput podmorskog sendviča i služi kao obrok.
Tipična vijetnamska rolnica ili sendvič je fuzija mesa i povrća iz domaće vijetnamske kuhinje, kao što je (svinjska kobasica), list korijandera, krastavac, kisela šargarepa i kiseli daikon u kombinaciji sa začinima iz francuske kuhinje, kao što je pašteta zajedno sa crvenim čilijem i majonezom od putera. [4] Međutim, koristi se veliki izbor popularnih punjenja, od xíu mại (kineska kuhinja) do čak i sladoleda. U Vijetnamu se peciva i sendviči obično jedu za doručak ili kao užinu.
Baget su u Vijetnam uneli Francuzi sredinom 19. veka, tokom dinastije Nguien, a postao je osnovna hrana početkom 20. veka. Tokom 1950-ih, u Sajgonu se razvio izrazito vijetnamski stil sendviča, koji je postao popularna ulična hrana, poznata i kao bánh mì Sài Gòn) [5] [6] Posle Vijetnamskog rata, prekomorski Vijetnamci su popularizovali bánh mì sendvič u zemljama kao što su Australija, Kanada i Sjedinjene Države. U ovim zemljama se obično prodaju u azijskim pekarama.
Terminologija[uredi | uredi izvor]
Na vijetnamskom, reč bánh mì je izvedeno od bánh (što se može odnositi na mnoge vrste hrane, prvenstveno peciva, uključujući hleb) i mì (pšenica). Može se pisati i bánh mỳ u severnom Vijetnamu.
Narodna etimologija tvrdi da je reč bánh mì je korupcija francuskog pain de mie, što znači meki, beli hleb. [7] Međutim, bánh se koristilo za pirinčane kolače i druga peciva još u 13. veku, mnogo pre kontakta sa Francuzima. [8]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Reč bánh mì, što znači "hleb", potvrđena je na vijetnamskom još 1830-ih, u rečniku Žan-Luja Taberda Dictionarium Latino-Annamiticum. [9] Tokom Prvog svetskog rata stigao je priliv francuskih vojnika i zaliha. U isto vreme, poremećaji u uvozu pšenice naveli su pekare da počnu da mešaju jeftino pirinčano brašno (što je takođe učinilo hleb pahuljastijim). Kao rezultat toga, postalo je moguće da obični Vijetnamci uživaju u francuskim namirnicama kao što je hleb. [10] [11] [12]
Podela Vijetnama iz 1954. poslala je preko milion migranata iz Severnog Vijetnama u Južni Vijetnam, transformišući lokalnu kuhinju Sajgona. [13] Među migrantima bili su Lê Minh Ngọc i Nguyễn Thị Tịnh, koji su otvorili malu pekaru po imenu Hòa Mã u okrugu 3. Godine 1958, Hòa Mã postala jedna od prvih prodavnica koja je prodavala bánh mì thịt. [14] [15] [16]
Sastojci[uredi | uredi izvor]
Hleb[uredi | uredi izvor]
Vijetnamski baget ima tanku koru i belu, prozračnu mrvicu. Može se sastojati i od pšeničnog i pirinčanog brašna. [14]
Punjenje[uredi | uredi izvor]
A bánh mì sendvič se obično sastoji od jednog ili više mesa, propratnog povrća i začina.
Prateće povrće obično uključuje kriške svežeg krastavca, korijander (lišće) i kiselu šargarepu i belu rotkvicu u iseckanom obliku (đồ chua). Uobičajeni začini uključuju začinjeni čili sos, narezani čili, magi sos od začina i majonez. [17] [18]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „banh mi”. OxfordDictionaries.com (British & World English). Oxford University Press. Arhivirano iz originala 16. 12. 2017. g. Pristupljeno 9. 5. 2017.
- ^ „banh mi”. OxfordDictionaries.com (North American English). Oxford University Press. Arhivirano iz originala 16. 12. 2017. g. Pristupljeno 9. 5. 2017.
- ^ „banh mi”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Houghton Mifflin Harcourt Publishing Company. Arhivirano iz originala 28. 9. 2020. g. Pristupljeno 9. 5. 2017.
- ^ Daniel Young.
- ^ Saigon-Style Banh Mi Arhivirano 2020-05-29 na sajtu Wayback Machine, Los Angeles Times
- ^ „Bánh mì Sài Gòn ở Mỹ”. baomoi.com. Архивирано из оригинала 19. 12. 2014. г. Приступљено 2. 12. 2015.
- ^ Lorenzo, Sandra (21. 4. 2013). „Banh Mi : le sandwich vietnamien qui va pimenter votre pause déjeuner”. HuffPost (на језику: француски). Архивирано из оригинала 4. 4. 2018. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ Trần Nhân Tông (c. 1300). 居塵樂道賦 第九會 Cư trần lạc đạo phú, đệ cửu hội (на језику: Vietnamese) — преко Викизворника.
- ^ Panis. Dictionarium anamitico-latinum (на језику: латински). 1838. стр. 453. Архивирано из оригинала 4. 12. 2021. г. Приступљено 12. 4. 2018.
- ^ Hương Giang (10. 9. 2016). „Bánh mì Việt Nam và hành trình chinh phục cả thế giới”. Người Lao động (на језику: вијетнамски) (212). Архивирано из оригинала 8. 3. 2021. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ Lê Văn Nghĩa (11. 6. 2017). „Chuyện xưa – chuyện nay: Bánh mì Sài Gòn trong thơ” [Then and now: Saigon sandwiches in poetry]. Tuổi Trẻ (на језику: вијетнамски). Ho Chi Minh Communist Youth Union. Архивирано из оригинала 8. 3. 2021. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ Lam, Andrew (2015). „The Marvel of Bánh Mì” (PDF). The Cairo Review of Global Affairs. American University in Cairo (18): 64—71. Архивирано из оригинала (PDF) 7. 8. 2017. г. Приступљено 8. 5. 2017.
- ^ Eckhardt, Robyn (30. 7. 2010). „Saigon's Banh Mi”. The Wall Street Journal. Архивирано из оригинала 9. 3. 2021. г. Приступљено 3. 8. 2017.
- ^ а б Hương Giang (10. 9. 2016). „Bánh mì Việt Nam và hành trình chinh phục cả thế giới”. Người Lao động (на језику: вијетнамски) (212). Архивирано из оригинала 8. 3. 2021. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ Phong Vinh (21. 11. 2015). „Bánh mì Hòa Mã 50 năm ở Sài Gòn” [Hòa Mã bakery at 50 years in Saigon]. VnExpress (на језику: вијетнамски). FPT Group. Архивирано из оригинала 9. 7. 2018. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ „5 quán ăn lâu đời nhất Sài Gòn” [The 5 oldest eateries in Saigon]. Barcode (на језику: вијетнамски). Indochine Media Ventures Vietnam. 8. 8. 2016. Архивирано из оригинала 4. 4. 2018. г. Приступљено 3. 4. 2018.
- ^ Nicholls, Walter (6. 2. 2008). „The Banh Mi of My Dreams”. The Washington Post. Архивирано из оригинала 12. 12. 2020. г. Приступљено 20. 9. 2017.
- ^ Lam, Andrew (2015). „The Marvel of Bánh Mì” (PDF). The Cairo Review of Global Affairs. American University in Cairo (18): 64—71. Архивирано из оригинала (PDF) 7. 8. 2017. г. Приступљено 8. 5. 2017.