Pređi na sadržaj

Бели пелин

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Artemisia herba-alba
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Pleme:
Rod:
Vrsta:
A. herba-alba
Binomno ime
Artemisia herba-alba
Asso 1779
Sinonimi[1]
  • Artemisia aethiopica L.
  • Artemisia aragonensis Lam.
  • Artemisia lippii Jan ex Besser
  • Artemisia ontina Dufour
  • Seriphidium herba-alba (Asso) Soják

Beli pelin (lat. Artemisia herba-alba) višegodišnji je žbun iz roda pelina (Artemisia) koji pripada porodici glavočika (Asteraceae). Raste uglavnom na semiaridnim područjima uz obale Sredozemnog mora i na Arabijskom poluostrvu.[2]

Ime je dobio zbog svojih beličastih i vunastih stabljika i listova.[3] U herbalnoj medicini ima široku upotrebu kao spazmolitik i antiseptik.[4]

Opis vrste

[uredi | uredi izvor]

Beli pelin je polužbunasta višegodišnja biljka koja raste uglavnom na semiaridnim područjima i na tlu siromašnom hranjivim supstratima. U visinu obično naraste od 20 do 40 cm. Listovi su beličasti i prekriveni su sitnim trahomama (dlačicama) sa kojih se odbija sunčeva svetlost što biljci daje beličast odsjaj. Listovi su jako aromatični, kod sterilnih izdanaka su sivkasti, a na cvetajućim izdancima manji ali brojniji.

Cveta od septembra do decembra, cvetovi su sedeći, duguljasti i dosta suženi u svojoj osnovi.[5] Cvetna loža je ogoljena i na svakoj se nalazi od 2 do 5 žućkastih hermafroditskih cvetova.[6]

Eterična ulja kod primeraka koji rastu u Sinajskoj pustinji sadrže značajne količine eukaliptola, te alfa i beta tujone.[4]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ The Plant List Artemisia herba-alba Asso
  2. ^ GRIN. „Artemisia herba-alba Asso Taxonomy for Plants”. Pristupljeno 16. 02. 2010. 
  3. ^ Zalat, Samy; Gilbert, Francis (1999). „A Walk in Sinai” (PDF). Egyptian Journal of Natural History. Egyptian British Biological Society. 1. ISSN 1110-6867. 
  4. ^ a b Yashphe, J.; Feuerstein, I.; Barel, S.; Segal, R. (1987). „The Antibacterial and Antispasmodic Activity of Artemisia herba alba Asso. II. Examination of Essential Oils from Various Chemotypes”. Pharmaceutical Biology. 25 (2): 89—96. doi:10.3109/13880208709088133. 
  5. ^ Feinbrun Dothan, N. (1978). „Flora Palaestina: part 3. Ericaceae to Compositae”. Jerusalem, Israel Academy of Sciences and Humanities. 2: 351—3. 
  6. ^ Pottier-Alapetite, G. (1979). „Flore de la Tunisie: part 2. Dicotyledones, Gamopetales”. Tunis, Ministry of Higher Education and Scientific Research (na jeziku: French). 2: 1012—3. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]