Biciklističke jedinice
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Biciklističke jedinice su vrsta pješadije koja za prevoz koristi bicikle, a borbu vrši pješke kao i obična pješadija.
Pojavljuju se prvi puta u prusko-francuskom ratu 1870-1871. za kurirsku službu. Već 1885. formira se prva biciklistička četa u Ujedinjenom Kraljevstvu, a ubrzo potom b. usvajaju mnoge vojske.
U Srbiji se pitomci Pešadijske podoficirske škole na biciklima koriste za vezu i izviđanje. Uredba iz 1895. predviđa formiranje velosipedskih odjeljenja pri inžinjeriji divizija.
U Prvom svjetskom ratu se b. dosta koriste, posebno zbog mogućnosti dnevnog marša i do 90 kilometara. Naročito su korisne za izviđanje i stvaranje iznenađenja. 1916. Nijemci koriste 2. biciklističku brigadu koja se ističe protiv Rumunije 1916-1917, zatim u sklopu 42. pješadijske divizije 1917. u desantu na Sarema i Hijuma (ostrva u Baltiku). U februaru 1918. pomažu pri zauzimanju Talina.
Između dva rata jugoslovenska vojska ima 3 velosipedska bataljona jačine 650 vojnika, po jedan na svaku konjičku diviziju. Čete imaju 1 vod lakih mitraljeza i 3 streljačka voda. Mitraljeske čete imaju 3 voda sa po 3 odjeljenja. Bataljon je imao i 4 kamiona, mehaničarsku radionicu i automobil-sanitet.
U Drugom svjetskom ratu b. se malo koriste zbog razvoja oklopnih i mehaniziranih jedinica. Izuzetak su Japanci koji ih uspješno koriste pri osvajanju Malaje 1941-1942.
Poslije rata se svuda rasformiraju osim u Švajcarskoj, gdje se smatralo da mogu biti korisne zbog neprohodnosti većeg dijela zemlje i za brzu koncentraciju protiv vazdušnih desanta protivnika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1970, knjiga prva, pp. 603.