Pređi na sadržaj

Bičkraft B60 Djuk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bičkraft B60 Djuk

Avion Bičkraft B60 Djuk[1]
Avion Bičkraft B60 Djuk[1]

Opšti podaci
Namena višenamenski
Posada 1
Broj putnika 5
Poreklo  SAD
Proizvođač Beechcraft
Probni let 29.12.1966.
Uveden u upotrebu juli 1968.
Status aktivan
Prvi operater SAD
Broj primeraka 596
Dimenzije
Dužina 10,31 m
Visina 3,76 m
Raspon krila 11,972 m
Površina krila 19,78 m²
Masa
Prazan 1.939 kg
Normalna poletna 3.073 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 2 × Lycoming TIO-540-E1C4
Snaga KEM-a 2 x 280 kW
Snaga KEM-a u ks 2 x 380 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 459 km/h
Ekonomska brzina 330 km/h
Dolet 2.272 km
Plafon leta 9.100 m
Brzina penjanja 487 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Bičkraft B60 Djuk je američki dvomotorni niskokrilac sa pet sedišta. Proizvodila ga je firma Beechcraft od 1968. do 1983. godine. Koristi se kao putnički avion, za aviotaksi i obuku i trenažu pilota.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj Bičkraft B60 Djuk je počeo početkom 1965. godine i osmišljen je da popuni prazninu između modela Bičkraft barona i Bičkraft Kvin er. Prototip je izveo svoj prvi let 29. decembra 1966., a FAA je izdala certifikat 1. februara 1968. Distribucija kupcima je počela u julu 1968[2].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Bičkraft B60 Djuk je dvomotorni niskokrilni putnički avion sa 6 sedišta.

Trup aviona je metalne konstrukcije monokok, okruglaog poprečnog preseka. Kabina pilota i putnika čine jednu celinu. Kabine su opremljene velikim przorima što omogućava izvanrednu preglednost iz aviona. Avion je opremljen uređajima koji u kabini održavaju konstantni pritisak i temperaturu. Pri repu sa desne strane trupa nalaze se vrata za ulaz u avion.

Krila su metalne konstrukcije trapezastog oblika. Na krilima se nalaze motori, u krilaima su smešteni unutrašnji rezervoari za gorivo a takođe i prostor u koji se uvlače točkovi za vreme leta. Krila imaju upravan položaj na trup aviona.

Pogonska grupa se sastoji od dva šestocilindrična vazduhom hlađena klipna motora, Lycoming TIO-540-E1C4 sa trokrakom metalnom elisom konstantne brzine.

Stajni trap je uvlačeći tipa tricikl (jedan točak napred i dva ispod krila. Prvi točak se u toku leta uvlači u kljun aviona a krilni točkovi se uvlače u krila. Pogon za uvlačenje i izvlačenje nogu stajnog trapa je hidraulični.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Bičkraft 60 - Prvi proizvedeni model sa Lycoming TIO-540-E1C4 motorima, napravljeno 122 kom.
  • Bičkraft A60 - Poboljšana verzija, napravljeno 121 kom.
  • Bičkraft B60 - Najnovija verzija, napravljeno 350 kom.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 596 primeraka u periodu od 1968. do 1983. godine a našao je primenu kao vojni a i civilni avion. Prodavao se širom sveta

Avion Bičkraft B60 Djuk u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Jugoslavija je kupila 4 ova aviona, 2 su kupljena za potrebe Saveznog izvršnog veća (Vlade Jugoslavije), jedan za potrebe Izvršnog veća Republike Makedonije a jedan je bio u privatnom vlasništvu. Prvi avion Bičkraft B60 Djuk je registrovan u JRCV 1969. godine a poslednji 2006[3].

Zemlje korisnici[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992., IZSI i MCO. . Београд. 2012. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Đokić, Nebojša. (2011). „Avio servis saveznih organa SFR Jugoslavije”. Rasinski Anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski arhiv Kruševac. 9: strana 235. ISSN 1451-4346. 
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]