Bijafra
Republika Bijafra Republic of Biafra | |||
---|---|---|---|
Zastava
| |||
Geografija | |||
Prestonica | Enugu | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | engleski jezik (zvanični) Igbo[1] | ||
Oblik države | Republika | ||
Istorija | |||
Postojanje | |||
— Osnivanje | 30. maj 1967. | ||
— Ukidanje | 15. januar 1970. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 76.145,65 km² | ||
Stanovništvo | 13.500.000 (1967) | ||
Valuta | Bijafranska funta | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Bijafre | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Republika Bijafra je bila secesionistička država koja je postojala na teritoriji današnje jugoistočne Nigerije.[2] Postojala je od 30. maja 1967. do 15. januara 1970.[3] Bijafru je naseljavao narod Igbo,[1][4] koji je predvodio secesiju zbog ekonomskih, etničkih, kulturnih i religijskih tenzija između brojnih naroda Nigerije i osnivanja Nigerije 1960. Izdvajanje Bijafre je dovelo do Nigerijskog građanskog rata, koji se završio vraćanjem Bijafre pod suverenitet Nigerije
Bijafru su priznali Gabon, Haiti, Obala Slonovače, Tanzanija i Zambija. Izrael, Francuska, Portugal, Rodezija, Južnoafrička Republika i Vatikan nisu zvanično priznali Bijafru, ali su joj pružali podršku.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Godine 1960, Nigerija je postala nezavisna od Ujedinjenog Kraljevstva.[2] Kao i u drugim novim afričkim državama. granice nisu bile usklađene s pređašnjim teritorijama. U severnom pustinjskom delu zemlje nalazile su se poluautonomne feudalne muslimanske države, dok su jug zemlje većinom nastanjivali hrišćani i animisti. Nigerijske zalihe nafte, koja je primarni izvor prihoda zemlje, nalaze se na jugu države.[5]
Nakon nezavisnosti, Nigerija se našla podeljena na razne etničke grupe: Hausa i Fulani na severu, Joruba na jugozapadu i Igbo na jugoistoku. Kao odgovor na pobune od godinu dana ranije, u kojima je poginulo oko 30.000 Igboa, a oko milion postalo izbeglice, u januaru 1966, grupa istočnih Igboa sprovela je vojnu pobunu čiji je cilj bilo izdvajanje iz Nigerije. U to je vreme na vlast došao Jakubu Govon. U tadašnjim sukobima poginulo je nekoliko hiljada Igboa.
U januaru 1967, vojni vođe i funkcioneri svake regije dogovorili su se u Aburi o labavoj konfederaciji između regija. Nakon nekog vremena, istočnjaci su odbacili plan pomirenja i 26. maja odlučili se na odcepljenje od Nigerije. Dana 30. maja vojni funkcioner Istočne regije Čukvuemeka Odumegvu Odžukvu proglasio je Republiku Bijafru, čitajući imena istočnjaka koji su poginuli u nasilju posle državnog udara.[5] Zbog zaliha nafte u tom području izbijaju sukobi.
Rat[uredi | uredi izvor]
Nakon toga, Savezna vojna vlada (FMG) započela je akcije kako bi ponovno pripojila Istočnu regiju. Iako u početku nisu imali uspeha, kasnije je FMG počeo da osvaja teritorije, te su do 1968. smanjili teritoriju Bijafre na jednu desetinu izvorne teritorije.[6]
U septembru 1968, savezna vlada započela je s poslednjom ofanzivom. Iako u početku ta akcija nije imala uspeha, kasnije je FMG probila bijafrijsku odbranu. Dana 30. juna 1969, nigerijska je vlada zabranila pomoć Crvenog krsta Bijafri. Nakon dve nedelje dopuštena je lekarska pomoć, uz ograničenje pomoći u hrani. U junu 1969, Odžukvu je pozvao Ujedinjene nacije da dogovori prekid vatre. Savezna vlada je tad pozvala Bijafru na predaju. Nakon akcija u decembru, Odžukvu je pobegao u Obalu Slonovače ostavljajući načelnika štaba Filipa Efijonga na čelu vlade. Efijong je u januaru pozvao na prekid vatre, te se predao FMG-u. U tom razdoblju je oko milion ljudi umrlo od posledica rata i gladi.[7][8]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Teritorija Bijafre obuhvatala je oko 76.000 km² teritorije današnje jugoistočne Nigerije[9], a graničila je s Nigerijom na severu i Kamerunom na istoku. Na jugu je Bijafra izlazila na Gvinejski zaliv. Reke Kros i Niger su preko Bijafre ulazile u Atlantski okean. U tom području Nigerije nađene su velike zalihe nafte.
Klima[uredi | uredi izvor]
U Bijafri vlada tropska klima s izraženim suvim i kišnim sezonama. Kišna sezona traje od aprila do oktobra, a karekterišu je obilne padavine i visoka vlažnost. U razdoblju između juna i jula, padne oko 360 mm kiše. Dnevne temperature variraju između 22 i 30 °C. Sušna sezona traje od novembra do aprila. Padavine u februaru iznose samo 16 mm. U tom razdoblju temperature variraju od 20 °C noću, te do 36 °C danju.[10]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Najgovoreniji jezik u Bijafri bio je igbo.[11] Ovaj jezik sastoji se od hiljada različitih dijalekata. Takođe uz igbo, u Bijafri su se govorili i razni drugi jezici, kao ibibio i idžo.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Smith, Daniel Jordan (3. 3. 2011). „Legacies of Biafra: Marriage, 'Home People' and Reproduction Among the Igbo of Nigeria”. Africa. 75 (1): 30—45. S2CID 144755434. doi:10.3366/afr.2005.75.1.30. „In 1967, following a succession of military coups and interethnic violence, the predominantly Igbo-speaking region of south-eastern Nigeria attempted to secede, declaring the independent state of Biafra”
- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 144. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Daly, Samuel Fury Childs (2020). A History of the Republic of Biafra: Law, Crime, and the Nigerian Civil War. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-1-108-84076-7. S2CID 225266768. doi:10.1017/9781108887748.
- ^ Lewis, Peter (2007). Oil, Politics, and Economic Change in Indonesia and Nigeria. University of Michigan Press. str. 78. ISBN 9780472024742. „setting in motion a chain of social conflicts that culminated in the attempted secession of Igbo nationalists in 1967”
- ^ a b Barnaby Philips (13. 01. 2000). „Biafra: Thirty years on” (HTML). BBC (na jeziku: engleski).
- ^ „On This Day (30 June)” (HTML). BBC.
- ^ Brooke, James. „Few Traces of the Civil War Linger in Biafra” (HTML). New York Times (na jeziku: engleski).
- ^ Murray, Senan. „Reopening Nigeria's civil war wounds” (HTML). BBC (na jeziku: engleski).
- ^ „Introducing the Republic of Biafra” (HTML). Government of the Republic of Biafra (na jeziku: engleski). Biafra Land.
- ^ „Igbo insight guide to Enugu and Igboland's Culture and Language”.
- ^ Ònyémà Nwázùé. „INTRODUCTION TO THE IGBO LANGUAGE”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hersh, Seymour M.. The Price of Power, Kissinger in the Nixon White House, pages 141–146
- Baxter, Peter (2015). Biafra: The Nigerian Civil War 1967–1970. Helion and Company. ISBN 9781910777473.
- Achebe, Chinua. There Was a Country, Penguin Press, 2012. (ISBN 978-1-59420-482-1)
- Chuku, Gloria. "Women and the Nigeria-Biafra war." in Postcolonial Conflict and the Question of Genocide (Routledge, 2017) pp. 329–359.
- Daly, Samuel Fury Childs. A History of the Republic of Biafra: Law, Crime, and the Nigerian Civil War, (Cambridge University Press, 2020) online review
- Diamond, Larry. Class, Ethnicity and Democracy in Nigeria: The Failure of the First Republic. Basingstoke, UK: Macmillan Press, 1988. ISBN 0-333-39435-6
- Draper, Michael I. Shadows : Airlift and Airwar in Biafra and Nigeria 1967–1970. ISBN 1-902109-63-5
- Dudley, Billy. Instability and Political Order: Politics and Crisis in Nigeria
- Ejibunu, Hassan Tai: Nigeria's Delta Crisis: Root Causes and Peacelessness – EPU Research Papers: Issue 07/07, Stadtschlaining 2007
- Ekwe-Ekwe, Herbert. The Biafra War: Nigeria and the Aftermath. African Studies, Volume 17. Lewiston, NY: Edwin Mellen Press, 1990. ISBN 0-88946-235-6
- Griffin, Christopher (2015). „French military policy in the Nigerian Civil War, 1967–1970”. Small Wars & Insurgencies. 26 (1): 114—135. S2CID 143967690. doi:10.1080/09592318.2014.959766.
- Heerten, Lasse; Moses, A. Dirk (2014). „The Nigeria–Biafra war: postcolonial conflict and the question of genocide”. Journal of Genocide Research. 16 (2–3): 169—203. doi:10.1080/14623528.2014.936700 .
- Jowett, Philip S. (2016). Modern African Wars (5). The Nigerian-Biafran War 1967–70. Oxford: Osprey Publishing. ISBN 9781472816092.
- Kirk-Greene, A.H.M. The Genesis of the Nigerian Civil War and the Theory of Fear. Scandinavian Institute of African Studies. Research Report No. 27. Uppsala Offset Centre AB, 1975. ISBN 91-7106-085-5
- Korieh, Chima J. (decembar 2013). „Biafra and the discourse on the Igbo Genocide”. Journal of Asian and African Studies (na jeziku: engleski). 48 (6): 727—740. ISSN 0021-9096. S2CID 145067114. doi:10.1177/0021909613506455.
- Levey, Zach. "Israel, Nigeria and the Biafra civil war, 1967–70". Journal of Genocide Research 2–3, 2014.
- Madiebo, Alexander A. The Nigerian Revolution and the Biafran War. Fourth Dimension Publishers, 1980.
- Njoku, H. M. A Tragedy Without Heroes: The Nigeria—Biafra War. Enugu: Fourth Dimension Publishing Co., Ltd., 1987. ISBN 978-156-238-2
- Obe, Peter Nigeria – A decade of crisis in pictures. Peter Obe Photo Agency, Lagos, 1971.
- Ojiaku, Chief Uche Jim. Surviving the Iron Curtain: A Microscopic View of What Life Was Like, Inside a War-Torn Region. 2007. ISBN 1-4241-7070-2; ISBN 978-1-4241-7070-8
- Omaka, Arua Oko. "Conquering the Home Front: Radio Biafra in the Nigeria–Biafra War, 1967–1970." War in History 25.4 (2018): 555–575.
- Pierri, Bruno (2013). „A New Entry into the World Oil Market: Nigeria and Its Relations with the Atlantic Powers, 1967–1973”. Eunomia. Rivista Semestrale di Storia e Politica Internazionali. 1 (2).
- Case Study
- Stremlau, John J. (2015). The International Politics of the Nigerian Civil War, 1967–1970. Princeton: Princeton University Press. ISBN 9781400871285.
- Stevenson, John A. (2014). „Capitol gains: How foreign military intervention and the elite quest for international recognition cause mass killing in new states”. S2CID 155490944.
- Uche, Chibuike. "Oil, British Interests and the Nigerian Civil War". Journal of African History 49, 2008.
- Ugwueze, Michael I. "Biafra War Documentaries: Explaining Continual Resurgence of Secessionist Agitations in the South-East, Nigeria." Civil Wars 23.2 (2021): 207–233.
- Zumbach, Jan. On Wings of War: My Life as a Pilot Adventurer.
- Falola, Toyin, and Ogechukwu Ezekwem, eds. Writing the Nigeria-Biafra War (Boydell & Brewer, 2016).
- Nwosu, Maik. "The Muse of History and the Literature of the Nigeria-Biafra War." in Routledge Handbook of Minority Discourses in African Literature (Routledge, 2020) pp. 276–291.
- O'Sullivan, Kevin (2014). „Humanitarian encounters: Biafra, NGOs and imaginings of the Third World in Britain and Ireland, 1967–70”. Journal of Genocide Research. 16 (2–3): 299—315. S2CID 71299457. doi:10.1080/14623528.2014.936706. hdl:10379/6616 .
- Ojaide, Tanure, and Enajite Eseoghene Ojaruega, eds. The Literature and Arts of the Niger Delta (Taylor & Francis, 2021) online.
- Ojaruega, Enajite Eseoghene. "From the Niger Delta’s viewpoint: The Nigerian Civil War literature." in The Literature and Arts of the Niger Delta (Routledge, 2021) pp. 206–217.
- Ojaruega, Enajite E. "Beyond Victimhood: Female Agency in Nigerian Civil War Novels." CLCWeb: Comparative Literature and Culture 23.4 (2022): 2+ online.
- Roy-Omoni, Alex. "Sleeping Crocodiles are not Dead: Echoes of The Civil War in Contemporary Niger Delta Poetry." African Journal of Rhetoric 13.1 (2021): 261–281.
- Odu, P.J. (2009). The Future That Vanished: A Biafra Story. Xlibris (self-published). ISBN 9781441539724.
- Vidal, João M. (September—October 1996). „Texans in Biafra: T-6Gs in Use in the Nigerian Civil War”. Air Enthusiast (65): 40—47. ISSN 0143-5450. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - Venter, Al J. (2015). Biafra's War 1967-1970: A Tribal Conflict in Nigeria That Left a Million Dead. Helion & Company. ISBN 978-1-910294-69-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski) Nezavnična stranica Bijafre
- (jezik: francuski) Podaci o Bijafri
- „Republic of Biafra collection oko 1968–1970”. E.U. Libraries. Emory University. 1968—1970. „Stuart A. Rose Manuscript, Archives, and Rare Book Library”.