Blagota Gardašević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Protojerej-stavrofor, dr Dušan Kašić, rektor Bogoslovije Sv. Save u penziji, odlikovan je ordenom Svetog Save I stepena 1988. Godine. Na slici dobitnici ordena: protojerej-stavrofor prof. dr Blagota Gardašević, protojerej-stavrofor, prof. dr Dušan Kašić, protođakon Božidar Tripković i protođakon Đorđe Žunić.

Blagota Gardašević (19081993) bio je dekan i profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu. Predavao je kanonsko i crkveno pravo.

Život[uredi | uredi izvor]

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Blagota Gardašević je rođen 7. marta 1908. godine u Ublima, opština čevska, srez cetinjski u Crnoj Gori, od oca Mata Gardaševića i majke Stane rođene Vujović. Kršten je 13. marta iste godine u crkvi Svetog Arhangela Mihajla u Ublima. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a srednju u Danilovom gradu.[1]

Upisao je učiteljsku školu koju je napustio, a školovanje je nastavio u bogosloviji Sveti Petar Cetinjski u Cetinju, koju je uspešno završio 1930. godine. Iste godine u septembru upisao je Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu i odmah po upisu odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku iz vojske 1931. godine, otpočeo je sa bogoslovskim studijama.

Diplomirao je u martu 1935. godine sa prosečnom ocenom 7,14. Rezultat koji je postigao tokom osnovnih studija u direktnoj je vezi sa materijalnom oskudicom i nemaštinom u kojoj je živeo po dolasku u Beograd. Svoj položaj je pokušao da poboljša „prodajom mleka i radom po mnogim ustanovama radi izdržavanja”. [2] Dolaskom u Beograd 1931. godine, počeo je da radi kao kancelarijski nadničar - dnevničar. Zbog učešća u nekim demonstracijama, bio je uhapšen i u decembru iste godine dobija otkaz, a dodatna sankcija mu je bila proterivanje iz Beograda u Cetinje. Posle nekoliko nedelja progonstva, sankcija je ukinuta, vratio se u Beograd, na svoj dotadašnji posao i ostaje sve do juna 1932. godine. U junu napušta posao i pronalazi zaposlenje u studenskoj zadruzi Samopomoć, čiji su se članovi pored ostalog bavili i raznošenjem mleka.[3]

Posle godinu dana radi u zadruzi, otišao je na mesto administratora i v. d. urednika Službenog lista. Posle devet meseci ovaj list prestaje da izlazi, pa se u aprilu 1934. godine vraća raznošenju mleka, i ovim poslom se bavi sve do januara 1935. godine, što se vremenski poklapa sa završetkom njegovih studija.

Rad na fakultetu[uredi | uredi izvor]

Za asistenta pripravnika pri biblioteci Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, izabran je odmah od strane Rektora Univerziteta u Beogradu. Doktorirao je na fakultetu 16. marta 1946. tezom Hrišćansko pravo azila u Vizantiji (u vezi sa milostivom intervencijom), a promovisan je u doktora Bogoslovskih nauka Univerziteta u Beogradu 18. marta iste godine. Za docenta za predmet Crkveno pravo, izabran je 1947. godine. Krajem 1952. godine, odlukom Svetog arhijerejskog sinoda Gardašević je izabran za vanrednog profesora Bogoslovskog fakulteta SPC uz obavezujući uslov da u naredne dve godine primi rukopoloženje za đakona.[4]

U đakona je rukopoložen 1954. u septembru, a osam godina kasnije, 18. oktobra 1962. u sveštenički čin ga je rukopoložio patrijarh German. U zvanje redovnog profesora Bogoslovskog fakulteta SPC, izabran je 12. juna 1973. godine, na sednici Saveta Bogoslovskog fakulteta, međutim ovaj izbor nije potvrdio sinod SPC. Radio je na fakultetu sve do početka zimskog semestra u oktobru 1991. godine. U više navrata je biran za dekana i prodekana Bogoslovskog fakulteta. Takođe je bio i urednik časopisa Bogoslovlje od 1972. godine do 1974. godine.

Porodica i smrt[uredi | uredi izvor]

Od 1935. godine bio je oženjen Anicom rođenom Kanački iz Vršca. Imali su dvoje dece, Dragaša i Olgu. Profesor Blagota Gardašević se upokojio u avgustu 1993. godine. Sahranjen je na Novom Groblju.[4]

Radovi[uredi | uredi izvor]

Važni radovi:[5]

  • Uloga hrišćanskih opština u organizaciji Crkve, Beograd, 1950.
  • Crkva kao pravna institucija, Beograd, 1951.
  • Crkvena kazna nad ubicama u Vizantiji, Beograd, 1951.
  • Pisac najstarijeg udžbenika crkvenog prava (Jevtimije ili Evgenije Jovanović?), Beograd, 1954.
  • Sergije Troicki kao crkvenopravni pisac, Beograd, 1968.
  • Položaj žene u Crkvi, Beograd, 1983.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gardašević, Blagota. Curriclum vitae. koji se čuva u Arhivi PBF, a koji je podneo sam Blagota Gardašević. 
  2. ^ Gardašević, Blagota (27. jun 1947). Opšti Upitnik. 
  3. ^ Devrnja, Zoran (2007). „Ličnost i delo protojereja prof. dr Blagote Gardaševića”. Srpska teologija u dvadesetom veku: istraživački problemi i rezultati. knj. 2: 150. 
  4. ^ a b Devrnja, Zoran (2007). „Ličnost i delo protojereja prof. dr Blagote Gardaševića”. Srpska teologija u dvadesetom veku: istraživački problemi i rezultati. knj. 2: 151. 
  5. ^ Perić, Dimšo. Crkveno pravo. str. 31.