Božidar Petranović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božidar Petranović
dr Božidar Petranović
Lični podaci
Datum rođenja(1809-02-17)17. februar 1809.
Mesto rođenjaŠibenik, Austrijsko carstvo
Datum smrti12. septembar 1874.(1874-09-12) (65 god.)
Mesto smrtiVenecija, Kraljevina Italija
NacionalnostSrbin

Božidar Petranović (Šibenik, 17. februar 1809Venecija, 12. septembar 1874) bio je srpski istoričar, pravnik.[1] Brat mu je bio arhimandrit i kasniji vladika Gerasim.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Šibeniku 17. februara 1809. godine, od roditelja Marka i Anastasije. Osnovnu školu završio je u Šibeniku, a potom ga je otac 1820. godine odveo u Sremske Karlovce gdje je upisao gimnaziju.[2] Studije je započeo u Gracu, nastavio u Beču, a doktorirao u Padovi[1] 1833. godine. Posle završenih studija vratio se u Šibenik gdje je radio je kao sekretar pravoslavne eparhije u Šibeniku a zatim kao sudija u Splitu. Između 1836. i 1841. godine uređivao je on srpski almanah na ćirilici "Ljubitelj prosveštenija" ili kasnije preimenovan u "Srbski dalmatinski almanah", u kome je propagirao zajedništvo Srba i Hrvata.[3] Matica srpska je nagradila njegovu raspravu "Bitka kosovska". Revolucionarne 1848. godine izabran je za poslanika u parlamentu u Beču, i on se tu zalagao za uvođenje narodnog jezika u javni život države. Naredne 1849. godine radio je zajedno sa Vukom Karadžićem, D. Demetrom i S. Carem, na izradi hrvatsko-srpskog pravnog terminološkog rječnika (Juridično-politička terminologija, 1853). Preveo je na srpski jezik "Austrijski građanski zakonik". Napisao je "Ručnu knjigu za pravnike". Drugu polovinu života proveo je u Zadru, gde je radio kao savjetnik Zemaljskog suda. Postao je prizivni i dvorski savetnik kao državni činovnik.

Petranović je pokrenuo izdavanje prvog srpskog pravnog časopisa "Pravdonoša" 1851. godine.[1] Objavljivao je radove u zbornicima radova Srpske i jugoslavenske akademije, kao njihov član. Napisao je i zapaženu "Apologiju Dositeju".

Po uzoru na Maticu srpsku osnovao je 1862. godine Maticu dalmatinsku.[1][4] To je u stvari njegov drugi pokušaj. Još 1849. godine je započeo osnivanje dok je bio u Beču i za taj cilj skupio 809 f. 93 novčića. Do 1862. godine taj novac (sada vredan 771 f. 22 krajcara) je bio u kasi Matice ilirske, i po ustavu dalmatinske matice trebalo je da postane njena početna glavnica.[5] Od kada je Matica dalmatinska osnovana, 15. septembra 1862. godine, pa do smrti 1874. godine on je bio njen predsednik.

Bio je prvi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te član Srpskog učenog društva u Beogradu.[1] Dobio je od ruskog cara brilijantni prsten, a zatim je odlikovan ordenom Svete Ane II reda od strane Rusije, kao čovjek koji je doprinosio slovenskoj nauci.[2]

Umro je u Veneciji 12. septembra 1874. godine, a sahranjen je u Šibeniku.[2] Godine 1891. pokrenuta je akcija posebnog Odbora u Zadru, da mu se kosti prenesu iz "Mletaka" i sahrane na pravoslavnom groblju zadranskom. Te godine mu je prilozima građana i dostojan mermerni spomenik nad grobom postavljen. Epitaf je slovio: Srpskom naučenjaku, žarkom rodoljubu Dru Božidaru Petranoviću - Narod.[6]

Djela[uredi | uredi izvor]

Napisao je brojna djela, ali je najzapaženija knjiga Bogumili. Crkva Bosanska i krstjani(1867).[7]

  • Unijaćenje Srba u Dalmaciji (1835, 1838—1839)
  • Istorija književnosti poglavitih na svetu narodah od najstarijih vremena do sadašnje dobi (1858)
  • O osveti, mirenju i vraždi po negdašnjemu srpsko-hrvatskome pravnom običaju (Rad, JAZU 6, 1869)
  • O robstvu. Po srbskim spomenicima i štatutima primorskih dalmatinskih gradova (Rad, JAZU 16, 1871)
  • Običaji srpskog naroda u Bosni (Glasnik SUD 29, 1871)
  • O pravu nasljedstva kod Srba na osnovu pravnog običaja i pisanih spomenika (Rad JAZU 23, 1873)
  • O pravu nasleđivanja kod Srba na osnovu pravnoga običaja i pisanih spomenika (1873).
  • Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine (Beograd, 1876).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 621. 
  2. ^ a b v „dr Božidar Petranović”. Časopis eparhije dalmatinske "Krka". Srpska pravoslavna crkva. 4 (13). 2006. Pristupljeno 25. 1. 2016. 
  3. ^ Istorijska biblioteka - Božidar Petranović
  4. ^ "Srbadija", Beč 26. januar 1875.
  5. ^ "Pravila družtva Matice dalmatinske", Zadar 1862.
  6. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 21.oktobar 1891.
  7. ^ "Školski list", Sombor 15. april 1867.

Literatura[uredi | uredi izvor]