Branislav Prelević (književnik)
Branislav Prelević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. januar 1941. |
Mesto rođenja | Zelenik, Kučevo, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 17. februar 2018.76 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Branislav Prelević (Zelenik, Kučevo, 1941 – Beograd, 17. februar 2018) bio je istaknuti srpski pesnik, prozni pisac, aforističar i prevodilac. Takođe je i slikar.
Osnovnu i Srednju bibliotekarsku školu završio je u Beogradu, 1962. Diplomirao 1968. na Odseku za jugoslovensku i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je profesor u Desetoj, Petoj i Četrnaestoj beogradskoj gimnaziji i Prvoj ekonomskoj školi u Beogradu, a potom slobodan umetnik (1978-1989). Pisao je prozu, poeziju, esejistiku i bavio se prevođenjem sa španskog i portugalskog jezika. Jedno vreme boravio je u Meksiku (1976-1977) izučavajući hispano-američku književnost, a potom u Madridu (1980) gde je izučavao špansku književnost. Poezija Branislava Prelevića prevođena je na više stranih jezika. Priredio je brojne knjige sa španskog jezika od kojih je mnoge i sam preveo, a i objavljivao je svoje autorske knjige pisane na španskom jeziku.
Dela[uredi | uredi izvor]
Poezija[uredi | uredi izvor]
- Niotkud sna, 1971,
- Igrač u vazduhu, 1973,
- Brava na svetlosti, 1983,
- Antiatlantida, 1985,
- Raspad obličja, 1986,
- Šesto čulo, 1986,
- Arijadnine niti, 1987,
- Čuvarkuća, 1991,
- El Canto Laberintico (na španskom), 1991,
- Vatroustom, 1998,
- Transparencia imborrable, 2000,
- Posvete, 2006
- Tkanje istog, 2003,
- Dozivanja izazova : pesme : (1966-1968) , 2014,
- Udvarajući se modrini: pesme iz beležnice 1966-1968, 2015,
Poezija za decu[uredi | uredi izvor]
- Na jezeru Titikaka,
- Palabras de honor : poesía para niños / Časne reči : poezija za decu, dvojezično izdanje španski-srpski, 2009,
Proza[uredi | uredi izvor]
- Samurov kamen, roman, 2001,
- Autoportert (sa muvom) Sotira Dodijaševića, monodrama, 1983,
- La decisiva belleza del desafío : cuentos cortos y absurdos, kratka proza, 2010,
- Dramska dela (Autoportert (sa muvom) Sotira Dodijaševića, Usponi i padovi gospodina Saplitkovića, Zev nad zevovima, Ispovest Željke iz Jalovika, Seks u toaletu, Majmunska posla i Šekspirovske kobasice), 2017,
Aforizmi[uredi | uredi izvor]
- Amorovi aforizmi, 2012,
- Svjetloriječje : putevima Antonija Porkije, aforizmi 2013,
- Mano a mano, pena a pena: aforismos contra torrente de palabras descaminadas, aforizmi (na španskom), 2014,
- Ruka ruci, muka muci: aforizmi protiv bujice besputnih reči, aforizmi, 2014,
- Homo ludens bi da se ludira, sentence, aforizmi 2015,
Prevodi[uredi | uredi izvor]
- Ida Vitale
- Migel de Unamuno,
- Hulio Erera i Rajsih,
- Inka Garsilaso de la Vega,
- Sveti Huan od Krsta
- Luis de Gongora,
- Gabrijela Mistral,
- Oktavio Paz,
- Sor Huana Ines de la Krus,
- Tirso de Molina,
- Žoze Saramago,
- Visenta Uidobro i dr.
Studija[uredi | uredi izvor]
- 100 godina Nikanora Pare, studija, 2014,
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Brankova nagrada Matice srpske za najbolji studentski esej o Milanu Dedincu, 1966,
- Nagrada Miloš N. Đurić za najbolji prevod poezije Oktavija Paza, 1986,
- Odrekao se španske nagrade "Lorkina zvezda" u korist pesnika sa Kosova Miloja Dončića 1999. godine.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko, pisci iz Jugoslavije, 1994, 1994,
- Ko je ko u Srbiji (1995). str. 463, 1995,