Bristol F.2A

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bristol F.2A
Bristol F.2A
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1917.
Povučen iz upotrebe1936.
Statusneaktvan
Prvi korisnikRoyal Flying Corps (kasnije RAF)
Broj primeraka5.329
Dužina7,87
Razmah krila11,95
Visina2,95
Površina krila35,69
Prazan943
Normalna poletna1474
Klipno-elisni motor1 Rolls-Royce Falcon
Snaga1 x 141 kW
Brzina krstarenja165 km/h
Maks. brzina na Hopt186 km/h
Maks. brzina na H=0198 km/h
Plafon leta5500 m
Brzina penjanja225 m/min

Bristol F.2A (engl. Bristol Type 12 F.2A) je višenamenski, jednomotorni, dvosed, dvokrilni britanski avion koji se koristio u toku Prvog svetskog rata i dosta dugi period posle rata. Proizvodila ga je britanska firma British and Colonial Aeroplane Company (Bristol Aeroplane Company). Prvi let aviona je izvršen 1916. godine. [1] Ovo je bio jedan od najuspešnijih dvosedih lovaca Prvog svetskog rata.

Projektvanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija aviona Bristol F.2B
Muzejski primerak aviona Bristol F.2B
Četvorokraka elisa aviona Bristol F.2B
Australijski skvadron Bristol F.2B 1918. god.

Avion Bristol F.2 je projektovao Frank Sowter Barnwell kao izviđački avion koji je trebao da zameni zastarele avione B.E.2c, R.E.8 i F.K.8. Prvi prototip ovog aviona koji je imao oznaku R.2A bio je završen 28. avgust 1916. a prvi probni let je obavljen 9. septembar 1916. godine. Kako je već u septembru mesecu bio raspoloživ motor Rols Rois Falkon snage 190 KS, napravljena je lovačka varijanta aviona koja je dobila oznaku tipa F.2A koji je ušao u serijsku proizvodnju.

Pojavom jačih motora Rols Rois Falkon snage 275 KS, izvršeno je reprojektovanje ovog aviona: pojačana je struktura aviona, podizanjem trupa između krila poboljšalo se vidno polje pilota, povećan je rezervoar za gorivo pa se na taj način povećao radijus kretanja tj. autonomnost aviona u letu. Ovaj avion je dobio oznaku tipa F.2B i prvi put je poleteo 25. oktobar 1916. a u operativnu upotrebu je ušao u februaru mesecu 1917. godine[2].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Bristol F.2 je dvokrili dvosedi jednomotorni avion potpuno drvene konstrukcije[3].

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, prednji deo, u kome je bio smešten motor je bio obložen aluminijumskim limom, i taj deo trupa aviona je bio ovalnog oblika. Na haubi motora su se nalazili otvori za izlazak izduvnih cevi motora, i toplog vazduha. Izduvne cevi iz svakog cilindra su se spajale u jednu cev koja je izduvne gasove odvodila iz kabina pilota i izviđača. Ostali deo trupa od pilotske kabine do repa je bio oblepljen impregniranim platnom. U avionima koji su se proizvodili u Americi pokušano je da se umesto platna kao oplata trupa koristi drvena lepenka koja je povećala krutost trupa, ali se do toga odustalo jer je takav avion bio pretežak. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Glavni rezervoar za gorivo se nalazio iza motora i imao je zapreminu 200 litara benzina. Kod američkih aviona iznad gornjeg krila bio je još jedan dodatni rezervoar tako da je dolet ovim avionima bio veći od evropskih varijanti.

U trupu su bila dva sedišta postavljena u tandem redosledu (jedno iza drugog). Pilot je sedeo na prvom mestu u otvorenom kokpitu zaštićen vetrobranskim staklom, a izviđač u drugom. Ivice kokpita su bile tapacirane kožom. Izviđač je takođe imao dobru preglednost jer mu se kabina nalazila iza krila.

Pogonska grupa: Avion F.2 je najčešće bio opremljen vodom hlađenim linijskim motorom V-12 rasporeda cilindara, Rolls-Royce Falcon III V12 snage 275 KS (205 kW). Hladnjak za vodu se nalazio ispred motora, bio je ovalnog oblika i imao je pomerljive šaluzine kojima se mogao regulisati dovod vazduha za hlađenje motora. Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka, čija je napadna ivica bila okovana mesinganim limom. Prečnik elise je bio 3 metra. Pored dvokrakih korišćene su na ovim avionima i četvorokrake elise.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila sa dve drvene ramenjače. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila i na gornjim i donjim krilima koja su međusobno bila povezana čeličnom sajlom. Krila su između sebe bila povezana sa četiri para drvenih upornica. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Oba krila su imala oblik pravougaonika sa zaobljenim krajevima. Donje krilo je bilo povučeno ka repu u odnosu na gornje krilo. Ispod donjeg krila krajnje upornice krila su bile spojene čeličnim šipkama u obliku sanki koje su štitile krilo aviona pri problematičnom sletanju. Oba krila su bila istih dimenzija i oblika. Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od drveta presvučena platnom.[4]

Stajni trap je bio napravljen od zavarenih čeličnih cevi, prilično robusan, klasičan fiksan sa krutom osovinom. Točkovi aviona su bili relativno velikog prečnika sa pneumaticima pričvršćeni za osovinu pomoću gumenih amortizera, što je omogućavalo avionu da trpi prilične neravnine poletno sletnih staza. Točkovi su konstruktivno bili izvedeni kao točkovi kod bicikla sa žičanim paocima koji su pri letu aviona stvarali veći aerodinamički otpor. Da bi se ovaj otpor smanjio točkovi su sa strane bili opremljeni platnenim ratkapnama. Na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača sa amortizerom u obliku gumene trake.

Varijante aviona Bristol F.2[uredi | uredi izvor]

Ovde se navode samo osnovne varijante ovog aviona. Ako se uzmu u obzir da je u ovaj avion ugrađeno 17 različitih motora (Beardmore, Rolls-Royce, Sunbeam Arab, Hispano-Suiza, RAF 4d, Wolseley Viper, Siddeley Puma, Salmson, ABC Dragonfly, Bentley B.R.2 , Liberty, Wright-Hisso) i da se proizvodio u nekoliko fabrika broj varijanti je sigurno znatno veći.

  • R.2A — Prvobitno projektovani izviđački avion sa motorom Beardmore snage 120 KS,
  • R.2B — Preprojektovan avion R.2A, manjih dimenzija i motorom Hispano-Suiza snage 150 KS,
  • R.2B — Izmenjen projekt aviona R.2B ugradnjom motora Rols Rois Falkon snage 190 KS,
  • F.2A — Promena projekta (preklasifikacija od izviđačkog u lovački avion) serijska proizvodnja 50 primeraka,
  • F.2B — Poboljšana varijanta F.2A, jači motor (RR Falkon 275KS), poboljšana struktura, prošireno vidno polje,
  • F.2B Mk II — Varijanta aviona projektovana za tropske uslove eksploatacije (posebno Bliski istok),
  • F.2B Mk III — Poboljšan model aviona F.2B Mk II,
  • F.2B Mk IV — Dalja poboljšanja modela (konverzija) aviona F.2B Mk III (pojačanje strukture aviona i stajnog trapa),
  • F.2C — Eksperimentalni avion (platforma za testiranje različitih motora).

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Bristol F.2A
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 sinh. Vikers, 1-2 Luis kod osmatrača
Kalibar 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Klasične avio bombe 10 x 12,9 kg
Raketno naoružanje (rakete)


Uporedni prikaz aviona F.2B sa sličnim avionima u jesen 1918. god.[uredi | uredi izvor]

Naziv aviona Zemlja Snaga Maks. brzina Poletna masa Naoružanje Plafon leta
Ansaldo SVA  Kraljevina Italija 265 KS 237 km/h 975 kg 2 i 90 kg bombi 7.000 m
Fokker D.VII  Nemačko carstvo 180 KS 189 km/h 910 kg 2 6.000 m
Fokker D.VIII  Nemačko carstvo 110 KS 204 km/h 605 kg 2 6.300 m
Albatros D.III  Nemačko carstvo 174 KS 175 km/h 886 kg 2 5.500 m
Siemens-Schuckert D.IV  Nemačko carstvo 160 KS 190 km/h 735 kg 2 8.000 m
SPAD S.XIII  Francuska 220 KS 222 km/h 820 kg 2 6.650 m
Sopwith Camel  Ujedinjeno Kraljevstvo 130 KS 185 km/h 659 kg 2 i 45,2-kg-bombi 5.791 m
S.E.5a  Ujedinjeno Kraljevstvo 200 KS 222 km/h 880 kg 2 5.185 m
Bristol F.2B  Ujedinjeno Kraljevstvo 275 KS 198 km/h 1.292 kg 2 i 130 kg bombi 6.096 m

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Pilot i izviđač u avionu Bristol F.2B 1917. god.
Američka verzija Bristol F.2B sa dodatnim rezervoarom na gornjem krilu

Prvo operativno korišćenje aviona Bristol F.2 se desilo 5. aprila 1917. za vreme ofanzive Britanskog korpusa u bitci za Ares. Tada se 6 aviona 48. eskadrile predvođene Vilijam Leefe Robinsonom sukobilo sa nemačkim avionima Albatros D.III koje je predvodio čuveni Manfred fon Rihthofen poznatiji pod nadimkom „Crveni Baron”. U ovom sukobu oboreno je 4 Bristola a dva su ošećena tako da su se jedva dovukli na svoju stranu. Ovako neslavan početak je mogao negativno da se odrazi na budućnost aviona. Međutim to se nije desilo pošto je utvrđeno da je ovom neuspehu kumovala zastarela taktika, koja se ogledala u tome da avioni lete u grupi a da ih od neprijateljskih aviona štite izviđači dejstvujući mitraljezom koji je štitio rep aviona.

Kada je promenjena taktika i u operativnu upotrebu uveden avion F.2B sa snažnijim motorom ovaj avion je bio opasan protivnik bilo kom nemačkom lovcu jednosedu. Nova taktika se ogledala u ofanzivnosti, naime pilot je napadao protivnika i gađao ga fiksnim sinhronizovanim mirtaljezom Vikers koji je gađao kroz obrtno polje elise, dok je izviđač svojim mitraljezom branio zadnju sveru aviona. Nova taktika je brzo dala dobre rezultate (kanadska ekipa, A. E. Me Keever i L. F. Powel je oborila 30 protivnika od juna 1917 do januara 1918). Ovome je doprineo i bliski raspored dva kokpita (pilota i strelca) koji je olakšavao komunikaciju između posade.

Avion se u toku Prvog svetskog rata koristio na Zapadnom frontu, italijanskom ratištu, u Palestini, Australiji i Novom Zelandu. Posle rata, je proizvođen do 1926. godine a korišćen je širom Britanske imperije i zadržao se dosta dugo u upotrebi u RAF-u do 1932. godine, Poljskoj takođe do 1932. na Novom Zelandu do 1938. godine. Posle aktivne upotrebe u vojnim vazduhoplovstvima, ovaj avion je korišćen za obuku pilota ili kao poštanski avion. Posle rata avion se takođe proizvodio i u SAD. Procenjuje se da je ukupno proizvedeno 5.329 aviona ove familije.

Korišćenje aviona Bristol F.2 u Kraljevini Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Avion Bristol F.2B sa jugoslovenskim oznakama

Za vreme studijskog putovanja po zemljama Evrope sa namerom da se pre svega upoznaju sa savremenim dostignućima vodećih zemalja u oblasti vazduhoplovstva, general Milan Uzelac je prilikom posete Velikoj Britaniji poručio jedan avion Bristol F.2B, koji je važio za jedan od najboljih lovaca dvoseda tog vremena[5]. Bio je to originalni Bristol F.2B Fighter iz RAF-a, modifikovan francuskim motorom Hispano-Suiza koji je nosio fabričku oznaku Tip 17.

Marta meseca 1923. godine britanski pilot je preleteo ovaj avion na aerodrom u Novom Sadu. Taj jedan jedini avion ovog tipa služio je kao „uzor” u VV KSHS tj. namera komande je bila da se piloti i tehničko osoblje detaljnije upozna sa ovim avionom i izvrši poređenja sa drugim avionim koji bi došli u izbor za naoružanje. Na novosadskom aerodromu 1924. godine pilot Stanko Brašić je imao udes sa ovim avionom na sreću pilot je ostao nepovređen. U žargonu VV KSHS ovaj avion je bio poznat ka Bristol-Hispano ili kraće Bristol 300 KS[6].

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bristol Type 12 F.2A” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  2. ^ http://vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/316-bristol-f-2 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. април 2015) Бристол F.2
  3. ^ Philip Jarrett, Flugzeuge-Die Geschichte der Luftfahrt, Coventgarden. 2000. ISBN 978-3-8310-9066-2.
  4. ^ http://www.simplyplanes.co.uk/bristol_f-two_fighter.shtml
  5. ^ O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918—1930.), Let 2/2000. Beograd, 2000.
  6. ^ Dimitrijević, Miladinović & Micevski 2002

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrijević, Bojan; Miladinović, P.; Micevski, M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918—1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi (1976.), Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Falken, Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9.
  • Philip Jarrett, Flugzeuge-Die Geschichte der Luftfahrt, Coventgarden. 2000. ISBN 978-3-8310-9066-2.
  • Zlatko Rendulić, Lovačka avijacija 1914—1945. Teovid, Beograd. 2014. ISBN 978-86-83395-36-1. str. 262.
  • O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918—1930.), Let 2/2000. Beograd. 2000.
  • Barnes, C.H (1964). Bristol Aircraft since 1910. London: Putnam. 
  • Bruce, J.M. „The Bristol Fighter”. Flight, 7 November 1952, pp. 587—591.
  • Bruce, J.M (1965). Warplanes of the First World War, Vol. 1. London: Macdonald. 
  • Cheesman, E.F., ur. (1960). Fighter Aircraft of the 1914—1918 War. Letchworth, Harleyford, UK: Aero Publishers, Inc. 
  • Gutman, J. (2007). Bristol F2 Fighter Aces of World War 1. London: Osprey Publishing. ISBN 978-1-84603-201-1. 
  • Kopan'ski, Tomasz Jan. „Samoloty Brytyjskie w Lotnictwie Polskim 1918—1930” (British Aircraft in the Polish Air Force 1918—1930) (in Polish). Bellona, Warsaw. 2001. ISBN 83-11-09315-6.
  • Oštrić Š., Bristol F.2B Fighter, Aeromagazin br. 47, str.36-38, Beograd, april 2003.,ISSN 1450-6068.
  • Simons, David; Withington, Thomas (2007). Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]