Vazdušni napad na Plzenj 21. oktobra 1940.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vazdušni napad na Plzenj 21. oktobra 1940.
Deo Drugog svestkog rata

Napad na Plzenj izvršili su bombarderi tipa Armstrong Vitvort Vajtli
Vreme21. oktobar 1940.
Mesto
Ishod neuspešan napad
Sukobljene strane
 Britanskog Kraljevsko vazduhoplovstvo (RAF)  Nemačka

Vazdušni napad na Plzenj 21. oktobra 1940. godine bila je jedna od operacija britanskog Kraljevskog vazduhoplovstva (RAF) u jesen 1940. godine, izvedena na početku Drugog svetskog rata. Tokom planiranog noćnog napada RAF-ovih bombardera na zapadnočeški grad Plzenj, meta je bio pogon Zavoda Škoda koji je trebalo da bude oštećen ili uništen. Bio je to prvi pokušaj bombardovanja Plzenja, od ukupno 17 koliko ih je izvedeno tokom Drugog svetskog rat, koji je rezultovao neuspehom, jer se bombardovanje postrojenja Škoda i grada uopšte nije dogodilo zbog problema koje su piloti imali sa pronalaženjem cilja.

Pozadina događaja[uredi | uredi izvor]

Plzenjski pogon Škode, kao deo nemačkog inženjerskog koncerna Reichswerke Hermann Göring od početka okupacije Čehoslovačke u Drugom svetskom ratu, bio je veoma važan cilj savezničkog vazduhoplovstva

Plzenjski pogon Škode, kao deo nemačkog inženjerskog koncerna Reichswerke Hermann Göring od početka okupacije Čehoslovačke u Drugom svetskom ratu,.[1] bio je veoma važan za nacističku Nemačku, jer je u tom istorijskom razdoblju bio jedna od najvećih fabrika oružja u Evropi.[2] Škoda je svojom produkcijom pomogla u vođenju agresivne i ekspanzione politike Nemačke, isporučujući nacističkoj Nemačkoj vojsci kvalitetan i moderan arsenal ratne opreme i naoružanja.

U prvoj polovini rata, oružje iz Škode bilo je uglavnom čehoslovačke konstrukcije,[1] i upravo iz ovih razloga pogoni Škoda sa sedištem u Plzenju postali su meta broj jedan britanskih vazdušnih napada na teritoriju nekadašnje Čehoslovačke, a u vreme Drugog svetskog rata Protektorat Češka i Moravska, kako bi se uništavanjem pogona Škoda značajno smanjila borbena sposobnost nemačke i eventualno time sprečila da nastavi rat.[3]

Problemi sa navigacijom i noćni letovi[uredi | uredi izvor]

Tokom dnevnih aktivnosti iznad neprijateljske teritorije u maju i junu 1940. godine, RAF je zabeležio skoro šest procenata gubitaka u poređenju sa manje od tri procenta gubitaka u noćnim aktivnostima.[4] Slabo naoružani i spori britanski bombarderi tokom dana bili su laka meta nemačke odbrane.[5] Ova ograničenja u vazduoplovima uticala je na donošenje odluke da se vazdušni napadi izvode uglavnom u noćnim časovima.[4] Tako je u jesen 1940. godine došlo do jpromena u strategiji RAF-a: noćni prepadi su imali prednost, a tokom dana izvođene su samo manje i specijalizovane operacije.[4]

Međutim, noćna dejstva bile su komplikovana otežanom navigacijom do odredišta udaljenih preko 1.000 km od aerodroma sa kojih su avioni poletali, jer nije bilo adekvatnih tehničkih sredstava za tu namenu. Piloti su 1940. godine imali vrlo ograničene resurse da odrede pravac leta i pronađu cilj. Oslanjali su se uglavnom na običan kompas, mape i izračunavanje vremena dolaska iznad odredišta.[6] U vedroj noći mogli su da se orijentišu prema zvezdama i verovatno prema vidljivim elementima pejzaža ispod sebe, tokom oblačnosti bilo je jako teško ili čak nemoguće odrediti lokaciju cilja.[6] Vetar je takođe bio jedan od problema u navigaciji, jer je bočni vetar menjao pravac i brzinu aviona, pa su na vetru je letelica bila pred ciljem van predviđenog vremena dolaska. Imajući ovo u vidu Britansko vazduhoplovstvo je na putu do Plzenja 1940. godine bilo na ivici mogućnosti letenja, jer se nalazilo na samoj ivici dometa tadašnjih britanskih letelice.[7]

Pripreme[uredi | uredi izvor]

Čehoslovačka vlada u egzilu u Londonu zatražila je od RAF-a da što je moguće pre izvede bombardovanja nad Protektoratom.[7] Postrojenja Škoda u zapadnočeškoj metropoli izabrana su zbog pomenutog značaja ovog Zavoda.[8] Za britansku bombardersku komandu Plzenj je bio najudaljenije odredište - na udaljeno najmanje 860 km[9] od Britanskih ostrva i na samoj ivici dometa tadašnje britanske letelice.[7]

Projekcije aviona Armstrong Vitvort Vajtli kojim je izveden vazdušni napad na Plzenj

Izvođenjem prvog vazdušnog napada na Plzenj,[6] naređeno je 4. grupi za bombardovanje, koja je imala matičnu bazu u Jorkširu na severu Engleske.[7] Ova grupa je izabrana zbog toga što je posedovala najveće iskustvao u noćnim letovima na velike daljine.[7] Takođe ova grupa posedovala je eskadrilu dvomotornih bombarderskih aviona Armstrong Vitvort Vajtli (engl. Armstrong Whitworth Whitley, A.W.38 Whitley) koji su mogli da lete do Plzenja i nazad bez potrebe za dodatnim rezervoarima (domet ovih aviona je bio 2.462 km).[7][a]

Vazdušni napad je konkretno trebalo da izvede 58. eskadrila 4. bombarderske grupe. Akcija nije izvedena u planirani dan, zbog lošeg vremena i više puta je odlagan sve do noći sa 20. na 21. oktobar 1940. godine.[6][7] Posadi je naređeno da bombe mogu da izbace tek nakon što se razvedri i nakon uočavanja pogona Škode kako bombardovanjem ne bi bilo na slepo i time ugrozili češke civile.[10]

Vazdušni napad[uredi | uredi izvor]

Jedanaest aviona Armstrong Vitvort Vajtli poletelo je u vremenu od 18:00 i 19:10 časova 20. oktobra 1940. godine ka Plzenju.

U noći sa nedelje 20. na ponedeljak 21. oktobra izvedena je veća operacija iznad neprijateljske teritorije u kojoj je ukupno dejstvovalo 139 letelice, od kojih je nekoliko tipova aviona dejstvovalo protiv različitih ciljeva na teritoriji pod kontrolom Nemačke i Italije.[7] Većina letelica, trideset, krenulo je ka Berlinu.[11]

Matična baza 58. eskadrile bio je RAF Linton-on-Ouse , koji se nalazi severozapadno od Jorka i udaljen je 1.108 km od Plzenja.[9]

Jedanaest aviona Armstrong Vitvort Vajtli poletelo je u vremenu od 18:00 i 19:10 časova 20. oktobra 1940. godine ka Plzenju.[12][6][13] [10] Noćni let do Plzenja i nazad trebalo je da traje 11 sati.[10] Od ovih jedanaest aviona dva aviona sa vratilo sa zadatka zbog tehničkog kvara - kapetan Sgt Boothby u avionu P5028 (GE-R) vratio se zbog kvara zadnje kupole i sleteo je u Jork u 19:15, a kapetan P/O Forth u avionu T4211 (GE-B), nakon otkrivanja kvara na avionu, bombe je bacio u more i sleteo na aerodrom u Engleskoj u 21:00.[10]

Posle petosatnog leta, eskadrila od devet preostalih letelica stigla je do cilja iznad Plzenja, koji je tokom noći bio skriven pod gustim oblacima.[10]

Jedan od aviona P5058 (GE-F) načelu sa F/O Brookem spustio se na rizičnu visinu od 530 metara (obližnje brdo Krkavec uzdiže se na visinu od 504 m, Radine na 569 m), ali kako oblaci nisu bili tanki,[10] cilj nije pronađen i iz tri aviona bačeni su samo svežnji promotivnih letaka.[6]

Prema izveštajima Protektorata nad Plzenjom britanski avioni uopšte nisu uspeli da dejstvuju: vatrogasci Škode u svom izveštaju pominju samo podatke o „vazdušnoj opasnosti“ (koja je niža od „vazdušnog alarma“), i koja je trajala od 23. marta do 2. aprila.[10]

Neki avioni preleteli su dalje, preko regije Beroun, gde su, u pokušaju da steknu predstavu o svom položaju, bacili padobrane sa svetlečim raketama iznad sela Menani [10] Nekoliko svećanja letaka bačeno je u okolini Plzenja, u opštinama Mjenjani, Liten i Skuhrov.[10]

Rezultati napada 11 engleska aviona Armstrong Vitvort Vajtli na Plzenj
Oblast Protektorat Češke i Moravske
Mesto Plzenj
Tip događaja bombardovanje
Datum 21. oktobar 1940.
Vreme
Rezultat 0

Rezervni ciljevi[uredi | uredi izvor]

Nakon neuspešno izvedenog zadatka, avioni koji su navodno preleteli ciljno područje iznad Plzenja, krenuli su na povratno putovanje, tokom koga su posade bombardovale izabrane alternativne ciljeve u Nemačkoj.[6][10]

  1. Avion P5089 kojim je upravljao P/O Wildingem, iako je imao problema sa jednim motorom, bacio je bombe iznad Rura.
  2. Avion P5058 sa kapetanom F/O Brookem na čelu bombardovao je grad Oberhauzen u oblasti Rur i izazvao požar.
  3. Avion P4943 pod komandom P/O Gunna izabrao je cilj ranžirno dvorište južno od Minstera.
  4. Avion T4146 pod komandom F/Sgt Mooreho napao je bombama voz na železničkoj pruzi Arnsberg na periferiji Dortmunda .
  5. Avionu sa posadom kapetana S/Ldr Smithe cilj je bila elektrana Quadrath-Fortuna zapadno od Kelna .
  6. Avion N1527 kapetana P/O O'Duffy pronašao je rupu u oblacima pogodnu za bombardovanje grada Bremena
  7. Avion N1462 narednika Sgt Hughes bacio j bombe na industrijsku zonu Rura,
  8. Avion N5028 narednika Sgt Christie napao je železničku stanicu u Bonu.[10]Nakon bacanja bombi, avioni su krenuli prema bazi u Englskoj.[10]

Problemi pri povratku[uredi | uredi izvor]

Let do cilja, koji se nalazio na ivici dometa aviona Armstrong Vitvort Vajtli, pratio je eskadrilu neizvesnošću o sigurnom povratku tokom bilo kog produženja leta. U povratku avionima je brzo ponestajalo goriva i na kraju se zbog prevelike potrošnje goriva tri aviona nisu vratila u bazu.[14]

T4171[uredi | uredi izvor]

Letelica Armstrong Vitvort Vajtli, T4171 sa matricom GE-O,[15] proizvedena 25. avgusta 1940. godine, u 58. eskadrilu RAF-a stigla je 3. oktobra.[16] Dok je leteo iznad ciljne oblasti, avion je pogodila jaka vatra sa zemlje i pilot Ernest Henri Braun je povređen.[traži se izvor] Stoga je mora da predao kontrolu nad avionom kopilotu.[12]

Iz aviona Junkers Ju 88 oborene je jedan od bombardera po povretaku iz Plzenja. Bilo je to prvo uništavanje britanskog bombardera od strane nemačkog noćnog lovca nad Velikom Britanijom.

U povratku posada se izgubila i ostala bez goriva, ali na kraju nije od toga stradala, već od od direktnog pogotka u avion koji je u 6:15 časova uputio nemački pilot Hauptman Karl Hulshof .[12][10]

Avion se srušio na strmu padinu brda na severnom obodu Greenhov Moor-a[traži se izvor] u Botton Head-u , južno od Inglebi Greenhov-a , u današnjem Nacionalnom parku North Iork Moors . Nakon pada avion se zapalio, i tri člana posade - pilota Ernesta Henri Braun , pilota Leonarde Frenk Persi Adlam i mitraljezac Marsel Katbert Tilkin - umrli su na licu mesta, izviđač Kiril Sidni Garik, je dva dana kasnije umro u bolnici od posledica povreda. Jedini preživeli na ovom letu bio je radio operater narednik Robert Ernest Langfield .[15] [traži se izvor] Olupine letelice ocenjene su kao nepopravljive.

Nemački pilot HK Hulshoff i komandant specijalizovane noćne borbene jedinice I / NjG 2, koja je napala bombardere RAFa direktno nad britanskom teritorijom.[9] dejstvovala je sa holandskog aerodroma Gilze-Rijen u lovcima Junkers Ju 88.[17]

Obaranje avion AV.38 Vhitlei-u je prvi put potvrđeno uništavanje britanskog bombardera od strane nemačkog noćnog lovca nad Velikom Britanijom.[9] [17]

P5058[uredi | uredi izvor]

Avion Armstrong Vitvort Vajtli sa oznakom P 5058 prišao je engleskoj obali oko ušće reke Humber kada su njegovi motori počeli da gube snagu.[traži se izvor] Nakon njihovog potpunog otkazivanja u 5.40 časova posada je hitno sletela na površinu reke severno od Linkolnšira.[17] Ozbiljan pad povredio je kapetana Bruka i telegrafistu narednika,[traži se izvor] Narednik C. S Halej, narednik Henderson i narednik Dankan su pobegli neozleđeni.[traži se izvor]Na površini reke, na samo 50 metara od obale, u gumenom čamcu čekali su spašavanje tri sata.[17] Za tri člana posade ovo je bila druga nesreća tokom nedelje,[traži se izvor] jer im se 15. oktobra srušio avion T4150 zbog nedostatka goriva po povratku iz misije u Ščećinu .[traži se izvor]

P5089[uredi | uredi izvor]

Avion Armstrong Vitvort Vajtli sa oznakom P 5089 u završnici leta ostao je bez goriva iznad nivoa mora.[traži se izvor] Posada je izvršili hitno sletanje na površinu mora približno 6 km od rta Blackeney Point blizu Holta u severnom Norfolku .[traži se izvor]

Sletali su neozleđeni a mokru posadu na gumenom čamcu ubrzo je spasao „Foresters Centenary“.[traži se izvor] Letelica je zbog oštečenja morala da se rashoduje. [17]

Epilog[uredi | uredi izvor]

Bacanje nekoliko svežnjeva promotivnih letaka u manja sela izvan predviđenog područja i bombardovanje rezervnih ciljeva značilo je očigledan neuspeh u operaciji, što je podvučeno gubitkom tri od jedanaest poslatih letelica, uključujući četiri mrtva i tri ranjena pilota.[18]

Glavna poteškoća tokom letova iznad srednje Evrope bila je navigacija aviona do odredišta. Piloti su se oslanjali na vizuelnu orijentaciju, koja je zahtevala vedru noć sa mesečinom.[19] Međutim, kako se meteorološka situacija nad neprijateljskom teritorijom nije mogla operativno utvrditi pre polaska na zadatak, vazdušni napadi po oblačnom vremenu uglavnom su bili neuspešni.[19] Teško snalaženje i traženje odredišta po lošem vremenu povećalo je vreme leta i time povećalo rizik od nedostatka goriva za bezbedan povratak.

Međutim, RAF nije odvratio neuspeh i britanski piloti su pokušali da ponovo napadnu Plzenj u noći 28. oktobra 1940. godine. [20]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Armstrong Vitvort Vajtli (engl. Armstrong Whitworth Whitley, A.W.38 Whitley) bio je bio britanski bombarder iz perioda Drugog svetskog rata. Proizvodila ga je fabrika Armstrong Vitvort erkraft od 1937. do 1943.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b RAJLICH, Jiří. Pokusy britského letectva o zničení Škodových závodů v Plzni v letech 1940–1943. Historie a vojenství : časopis Vojenského historického ústavu. Vojenský historický ústav, 11. 2004, roč. 53, čís. 20. ISSN 0018-2583.
  2. ^ televize, Česká. „Na Škodovy závody cílil britský nálet. Operace Canonbury ale selhala”. ČT24 - Nejdůvěryhodnější zpravodajský web v ČR - Česká televize (na jeziku: češki). Pristupljeno 2021-04-23. 
  3. ^ RŮŢKOVÁ, Jiřina a kol., Historický lexikon obcí České republiky 1869−2005 I. díl, Praha 2006.
  4. ^ a b v PELOQUIN, Laurie. Area Bombing by Day: Bomber Command and the Daylight Offensive, 1944–1945. S. 27. Canadian Military History [online]. Laurier Centre for Military Strategic and Disarmament Studies, 2006 [cit. 2020-04-05]. Roč. 15, čís. 3, s. 27
  5. ^ EISENHAMMER, Miroslav. Škody způsobené městu Plzni nálety v době druhé světové války. In: BYSTRICKÝ, Vladimír, et. al. Západočeský historický sborník 5. Plzeň: Státní oblastní archiv v Plzni, 1999. Kapitola Rok 1944, s. 269.
  6. ^ a b v g d đ e EISENHAMMER, Miroslav. Škody způsobené městu Plzni nálety v době druhé světové války. In: BYSTRICKÝ, Vladimír, et. al. Západočeský historický sborník 5. Plzeň: Státní oblastní archiv v Plzni, 1999. Kapitola Rok 1944, s. 270
  7. ^ a b v g d đ e ž RAJLICH, Jiří. Pokusy britského letectva o zničení Škodových závodů v Plzni v letech 1940–1943. Historie a vojenství : časopis Vojenského historického ústavu. Vojenský historický ústav, 11. 2004, roč. 53, čís.4 str. 22. ISSN 0018-2583.
  8. ^ KOHOUT, Jaroslav. Bombardování Radčic 14. května 1943. 1. vyd. Plzeň-Radčice: Ing. Jaroslav Kohout, 2013. 52 s.5
  9. ^ a b v g „Ruční měření vzdálenosti RAF Linton-on-Ouse – Plzeň [online]”. Mapy.cz. Pristupljeno 2021-04-23. 
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j k l RAJLICH, Jiří. Pokusy britského letectva o zničení Škodových závodů v Plzni v letech 1940–1943. Historie a vojenství : časopis Vojenského historického ústavu. Vojenský historický ústav, 11. 2004, roč. 53, čís. 23. ISSN 0018-2583.
  11. ^ DONNELLY, Larry. The Other Few: The Contribution Made by Bomber and Coastal Aircrew to the Winning of the Battle of Britain. Walton on Thames: Red Kite / Air Research, 2004. 288 s. ISBN 978-0-9546201-2-7. OCLC 59265106S. 203. (anglicky)
  12. ^ a b v „Whitley T4171 - Botton Head.”. www.yorkshire-aircraft.co.uk. Pristupljeno 2021-04-23. 
  13. ^ Ranter, Harro. „Accident Armstrong Whitworth Whitley Mk V T4171, 21 Oct 1940”. aviation-safety.net. Pristupljeno 2021-04-23. 
  14. ^ Youngs, Kelvin. „Aircrew Remembered Aviation Personal Histories and Databases”. Aircrew Remembered site (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-23. 
  15. ^ a b WOTHERSPOON, Nick; CLARK, Alan; SHELDON, Mark. Aircraft Wrecks : The Walker's Guide : Historic Crash Sites on the Moors and Mountains of the British Isles. Barnsley: Pen and Sword Aviation, 2009. 352 s. ISBN 978-1-84415-910-9}. OCLC 630890941 S. 202
  16. ^ „Whitley T4171 - Botton Head.”. www.yorkshire-aircraft.co.uk. Приступљено 2021-04-23. 
  17. ^ а б в г д RAJLICH, Jiří. Pokusy britského letectva o zničení Škodových závodů v Plzni v letech 1940–1943. Historie a vojenství : časopis Vojenského historického ústavu. Vojenský historický ústav, 11. 2004, roč. 53, čís. 4. р. 23 ISSN0018-2583.
  18. ^ KRÁTKÝ, Vladislav, Specielní výkovky Škodových závodů v meziválečném období. In: SÝKOROVÁ, Eva (ed.), Sborník Muzea Dr. Bohuslava Horáka Rokycany: Tradice a současnost ţelezářské výroby, III. díl, Rokycany 2002, s. 50−60
  19. ^ а б EISENHAMMER, Miroslav. Škody způsobené městu Plzni nálety v době druhé světové války. In: BYSTRICKÝ, Vladimír, et. al. Západočeský historický sborník 5. Plzeň: Státní oblastní archiv v Plzni, 1999. Kapitola Rok 1944, s. 273–274
  20. ^ RAJLICH, Jiří. Pokusy britského letectva o zničení Škodových závodů v Plzni v letech 1940–1943. Historie a vojenství : časopis Vojenského historického ústavu. Vojenský historický ústav, 11. 2004, roč. 53, čís. 4. s. 24 ISSN 0018-2583.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • LAŠTOVKA, Vojtěch, Plzeň v boji proti fašismu, Plzeň 1975
  • MILLER, Donald, Vládcové nebes: Příběh amerických hochů od bombardérů, kteří bojovali v letecké válce proti nacistickému Německu, Praha 2013.
  • FREEMAN, Roger, Bombardování říše: Spojenecká strategická a bombardovací ofenzíva V Evropě, Praha, 2006.
  • HARRIS, Arthur, Bombardéry útočí, Brno 1994.
  • HELLER, Patrik, Neznámá historie druhé světové války na Blovicku, Plzeň 2011.
  • JANÁČEK, František, Největší zbrojovka monarchie, Praha 1990.
  • JANUSOVÁ, Jana a kol., Město Plzeň, Plzeň 1995.
  • JÍLEK, Tomáš, Kapitoly z historie západních Čech 20. století, Plzeň 2010.
  • JIRÁNEK, Václav, Zajišťování národního majetku. In: ŠTĚPÁNEK, Vladimír (ed.), První rok, Praha 1946, s. 25−27.
  • JÍŠA, Václav, Škodovy závody 1859−1965, Praha 1969.

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]

Ваздушни напади на Плзењ у Другом светском рату
21. октобар 1940.28. октобар 1940. — 20. новембар 1940. — 29. октобар 1941. — 26. април 1942 — 5. мај 1942 — 17. април 1943. (Добрани) — 14. мај 1943. (Радчице) — 22. фебруар 1944. — 16. октобар 1944. — 23. октобар 1944. — 16. децембар 1944. — 20. децембар 1944. — 14. фебруар 1945.17. април 1945. — 18. април 1945. — 25. април 1945.