Vardarska Srbija
Vardarska Srbija je istorijski i geopolitički pojam koji je počeo da se upotrebljava tokom druge polovine 19. veka,[1] prvenstveno među srpskim pobornicima oslobođenja i priključenja južnih oblasti u slivu reke Vardara. U širu upotrebu pojam je ušao početkom 20. veka, a njegovo značenje se ustalilo nakon 1912. godine, kada se proširilo na sve oblasti južno od Šar-planine koje su oslobođene i odbranjene tokom ratova 1912—1913. godine i koje su Bukureškim mirom iz 1913. godine pripale Kraljevini Srbiji.[2]
U tom smislu, ovaj pojam je neposredno nakon oslobođenja uobličio poznati srpski naučnik i akademik Jovan Cvijić, koji je 1914. godine izvršio uporednu analizu društvenih prilika u novim oblastima Vardarske Srbije i starim oblastima predratne Moravske Srbije.[3][4]
Tokom Prvog svetskog rata, pojam je ušao i u zapadnoevropsku publicistiku. Na francuskom jezičkom području, prevođen je kao: Serbie vardarienne,[5][6][7] ili Serbie du Vardar.[8][9][10]
Pojam Vardarske Srbije je često upotrebljavan nasuprot pojmovima Vardarske Makedonije ili Srpske Makedonije, pošto ovi pojmovi zbog grčkog porekla imena Makedonije i osetljivosti grčkih saveznika na svaku zloupotrebu tog imena nisu smatrani prikladnima za ostvarivanje srpskih nacionalnih ciljeva na tom prostoru.[11] Iz istih razloga, stanovnici ove oblasti su u regionalnom smislu označavani ne kao "Makedonci", već kao vardarski Srbi,[12] ili Vardarci.[13]
Pojam Vardarske Srbije je u međuratnoj srpskoj i jugoslovenskoj publicistici upotrebljavan i u povratnom značenju, kao sastavni deo izlaganja o istoriji južnih oblasti od srednjovekovnih vremena do savremenog doba.[14] Takvom upotrebom ovog pojma želeo se naglasiti kontinuitet pripadnosti tih oblasti srpskom nacionalnom korpusu još od vremena doseljavanja Srba u ranom srednjem veku.[15] Nakon stvaranja Vardarske banovine (1929), pojam Vardarske Srbije je ponekad upotrebljavan i kao sinonim za tu upravnu oblast.[16]
Nakon 1941. godine, odnosno nakon stvaranja jugoslovenske federalne jedinice "Makedonije" (1944), pojam "Vardarske Srbije" je postao politički nepodoban, te je uskoro u potpunosti potisnut iz javne upotrebe u komunističkoj Jugoslaviji. Tek nakon pada komunizma, upotreba ovog pojma je oživela u domaćoj i stranoj publicistici, prvenstveno u kontekstu sporova koji su nakon 1992. godine izbili povodom imena bivše jugoslovenske republike "Makedonije".[17][18]
U stranoj publicistici, pojam "Vardarske Srbije" se na engleskom govornom području javlja u dva oblika: kao "Vardarian Serbia" ili "Vardar Serbia".[4][19][20] U nemačkoj publicistici pojam se prevodi kao "Vardarisch-Serbien" ili "Vardar-Serbien".[21] Na grčkom jeziku, naziv glasi "Βαρδαρική Σερβία" ili "Σερβία του Βαρδάρη".[22]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Srećković 1888, str. 859.
- ^ Bakić 1914, str. 443, 446.
- ^ Cvijić 1914, str. 14, 19-20.
- ^ a b Žuljić 1991, str. 359.
- ^ Devas 1918, str. 432-434, 446-448.
- ^ Rojc 1919, str. 58, 60.
- ^ Demangeon 1920, str. 407.
- ^ Devas 1918, str. 15-16, 157, 328.
- ^ Cvjetiša 1918, str. 14.
- ^ Mirkovitch 1925, str. 521.
- ^ Obradović 1924, str. 644, 655.
- ^ Cvijić 1914, str. 1.
- ^ Đorđević 1923, str. 52-57, 83-87.
- ^ Jelenić 1923, str. 10-11, 201, 262, 302, 465-466.
- ^ Đorđević 1923, str. 52.
- ^ Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva 1930, str. 825.
- ^ Yannas 1997, str. 34.
- ^ Danopoulos & Messas 1997, str. 159.
- ^ Grigorova 1991, str. 75.
- ^ Koliopoulos & Veremis 2009, str. 208-209.
- ^ Kreiser 2011, str. 76.
- ^ „Θάνος Κάλλης (2020): Το Βραβείο Ειρήνης της Έσσης και η Συμφωνία των Πρεσπών”. Arhivirano iz originala 26. 04. 2021. g. Pristupljeno 26. 04. 2021.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Srećković, Pantelija (1888). Istorija srpskoga naroda. 2. Beograd: Kraljevsko-srpska državna štamparija.
- Cvijić, Jovan (1914). „Geografski i kulturni položaj Srbije”. Glasnik Srpskog geografskog društva. 3 (3-4): 1—22.
- Bakić, Vojislav (1914). „Vaspitanje i spremanje za budućnost”. Delo: List za nauku, književnost i društveni život. 71: 442—447.
- Devas, Georges Y. (1918). La nouvelle Serbie: Origines et bases sociales et politiques, renaissance de l'État et son développement historique, dynastie nationale et revendications libératrices. Berger-Levrault.
- Cvjetiša, Frano (1918). Les problèmes nationaux de l'Autriche-Hongrie: Les Yougoslaves (PDF). Paris: Bossard.
- Rojc, Milan (1919). Le littoral yougoslave de l'Adriatique. Zagreb: Imprimerie provinciale.
- Demangeon, Albert (1920). „La Bulgarie”. Annales de Géographie. 29 (162): 401—416.
- Đorđević, Dragoslav P. (1923). „Vardarci”. Novi život. 15: 52—57, 83—87.
- Jelenić, Đurđe (1923). Nova Srbija i Jugoslavija. Beograd.
- Obradović, Sava D. (1924). „Naš promet preko Soluna”. Ekonomist: Organ Društva za ekonomsku i socijalnu politiku. 4: 631—657.
- Mirkovitch, Borivoié B. (1925). „Le Transit par Salonique”. Les Annales politiques et littéraires: Revue populaire paraissant le dimanche. 85 (No. 2212): 520—521.
- Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva. 10. Beograd. 1930.
- Žuljić, Stanko (1991). „A critical assessment of certain of J. Cvijić’s conclusions and messages in his antropogeographic research”. Geographical Papers. 8: 345—391.
- Grigorova, Lyubov (1991). „Political Institutions and Stability”. Bulgarian Quarterly. 1: 66—77.
- Yannas, Prodromos (1997). „Greece's Policies in the Post-Cold War Balkans”. Eurobalkans. 28-29: 31—37.
- Danopoulos, Constantine P.; Messas, Kostas G., ur. (1997). Crises in the Balkans: Views from the Participants. Westview Press.
- Koliopoulos, John S.; Veremis, Thanos M. (2009). Modern Greece: A History since 1821. John Wiley & Sons.
- Kreiser, Klaus (2011). Atatürk: Eine Biographie. C.H.Beck.