Vasilije Konstantinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije Konstantinović
Lični podaci
Datum rođenja(1840-02-02)2. februar 1840.
Mesto rođenjaSremski Karlovci, Austrijsko carstvo
Datum smrti2. avgust 1911.(1911-08-02) (71 god.)
Mesto smrtiSremski Karlovci, Austrougarska

Vasilije Konstantinović (Sremski Karlovci, 2. februar 1840 — Sremski Karlovci, 2. avgust 1911) bio je srpski sveštenik, književnik i profesor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac Konstantin bio je ugledni karlovački trgovac, majka Julijana. Brat Nikola bio je sveštenik u Čortanovcima.[1]

Osnovnu školu, gimnaziju i bogosloviju završio je u Sremskim Karlovcima

Po završetku školovanja radio je kao učitelj u Beški (1861-1863)[1] i Zemunu (1864-1866)[2], da bi se potom vratio u rodni grad.

Bio je prvi stalni katiheta u Karlovačkoj gimnaziji (1871-1884) i profesor Karlovačke bogoslovije (1884-1890). Za paroha crkve Svetog Vavedenja u Karlovcima izabran je 1890. godine. Kao paroh bavio se vaspitnim radom, kratak period bio je vršilac dužnosti direktora osnovne škole, a od 1896. do kraja života bio je stalni član Patronata Karlovačke gimnazije.[2]

Bio je oženjen Katarinom Runjanin iz Kuzmina, sa kojom je imao troje dece - kćerke Ljubicu i Stojanu i sina Kostu. Sva deca su umrla kao mala.[1]

Poznat je kao hroničar Karlovaca, i njegove knjige sadrže dragocene podatke o istorijskim, prosvetnim i ekonomskim prilikama u mestu.

Sahranjen je na Čeratskom groblju u Karlovcima.[2][3]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Karlovci i njihova okolina (Sremski Karlovci, 1882)
  • Sto godina u prošlosti: Karlovačka gimnazija: od 1791-1891. god. i grobovi njenih dobrotvora (Novi Sad, 1892)
  • Blago Srema: najznatnije izvor-vode, česme i bunari (Novi Sad, 1893)
  • Deset godina u parohiji kod crkve gornje, hrama Sv. vavedenija prsv. bogorodice: 1885-1895. (Sremski Karlovci, 1895)
  • Trideset dana na ubavu putu (Sremski Karlovci, 1899)
  • Spomenik minulog doba - iz života nekolicine priložnika crkvenih u Sr. Karlovcima, I-II (I, Sremski Karlovci, 1900; II, Sremski Karlovci, 1910)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Lupurović, Duško (2015). Školstvo u Beški 1690-1941. Beška. str. 220. 
  2. ^ a b v Srpski biografski rečnik knjiga 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 205—206. 
  3. ^ „KARLOVAČKA GROBLjA Počivalište barona, ministara, pesnika...”. www.dnevnik.rs. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]