Venizelizam
Venizelizam (grč. Βενιζελισμός) je bio jedan od najvažnijih političkih pokreta u Grčkoj od početka 20. vijeka do sredine 1960-ih godine.
Defenicije[uredi | uredi izvor]
Venizelizam je definisan kao široki politički pokret, koji je za cilj imao urbanu modernizaciju Grčke po uzoru na zapadne liberalne demokratije, kao i sprovođenje Velike ideje (grč. Μεγάλη Ιδέα).[1][2]
Pokret je dobio ime po jednom od najznačajnijih političara u savremenoj grčkoj istoriji, Elefteriosu Venizelosu.
Glavne osobine[uredi | uredi izvor]
- Ukidanje monarhije i uspostavljanje demokratske republike.
- Podrška ispunjenju Velike ideje.
- Savez sa Zapadnom Evropom. Konkretno sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Francuskom protiv Njemačke u svjetskim ratovima, i sa Sjedinjenom Američkim Držvama protiv Sovjetskog Saveza u Hladnom ratu.
- Napor da se razvije i modernizuje grčka privreda u kapitalističkom sistemu, na osnovu standarda koji je bio izražen u Zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Državama. Venizelosova vlada je primjenjivala mješovitu finansijsku politiku radi obnove i razvoja grčke privrede.[3]
- Pokušaj da se unapredi institucionalni i društveni okvir zemlje kroz zakonodavstvo. Napor je nastao da bi se usredsredili na stvaranje vladavine prava, sa savremenim društvenim, administrativnih funkcija, u stanju da se ekonomski i kulturno integriše na Zapad.[4]
- Venizelizam je bio najubjedljiviji eksponent grčkih urbanih ciljeva za nacionalnu integraciju. Nacionalizam nije bio samo izražen među Grcima u Grčkoj, nego i u grčkoj zajednici izvan Grčke, kojoj je pod hitno bio potreban nacionalni centar, država koja bi ih štitila u međunarodnim privrednim aktivnostima, kao i država koja bi predstavljala posljednje utočište u vremenu nužde.[5] Iako vanizeliste često opisuju kao nacionaliste, ta karakteristika ih nije mnogo razlikovala od konzervativaca — protivnika vanizelizma.
- Pristalice vanizelizma su bile spoj različitih slojeva i klasa, na čelu sa urbanom poslovnom klasom i nižom srednjom klasom, kao i pristalicama iz redova seljaka bezemljaša, mladih zemljoradnika sa grčkog sela nakon agrarnih reformi u periodu 1910—20, i na kraju izbjeglice iz Male Azije.
Vodeće stranke u venizelizmu[uredi | uredi izvor]
- Liberalna partija
- Unija centra. Jorgos Papandreu je osnovao Uniju centra 1961. godine, kao koaliciju stranaka centra uz učešće političkih snaga iz desnice i ljevice. Stranka je na vlast došla 1963. i tu ostala do jula 1965. godine, kada je nastala Apostasija (grč. Αποστασία — otpadništvo).
Nasljeđe[uredi | uredi izvor]
Iako je lik Elefteriosa Venizelosa je i dalje veoma poštovano u Grčkoj, venizelizam više nije bio bitan politički faktor. Prestiž Venizelosa i njegovih stavova o demokratiji i modernizaciji zemlje razlog je što mnogo političkih snaga baštini njegovo političko nasljeđe. Postoje manji politički pokreti u Grčkoj koji su pristalice vanizelizma. Bio je pokušaj da se oživi Liberalna partija 1980. godine, i to od strane unuka Elefteriosa Venizelosa, Nikitasa Vanizelosa.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ http://www.ime.gr/chronos/13/gr/domestic_policy/language/index.html.Ίδρυμα Μείζονος Ελληνισμού,Εσωτερική πολιτική Βενιζέλου
- ^ Βερέμης Θάνος, Μεγάλοι Έλληνες-Ελευθέριος Βενιζέλος, εκδόσεις ΣΚΑΪ, Αθήνα 2009, σελ.17
- ^ Paschalis M. Kitromilides, Eleftherios Venizelos: The Trials of Statesmanship, Edinburgh University Press 2008, pp. 285-306
- ^ Βερέμης Θάνος, Μεγάλοι Έλληνες-Ελευθέριος Βενιζέλος, εκδόσεις ΣΚΑΪ, Αθήνα 2009, σελ.52-54
- ^ Γ.Β. Δερτιλής, ΄΄Ιστορία του ελληνικού κράτους 1830-1920΄΄, γ' έκδοση (βελτιωμένη), Βιβλιοπωλείον της Εστίας, Αθήνα 2005, τόμ. Β', σελ. 867