Veselin Đuretić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veselin Đuretić
Datum rođenja(1933-05-17)17. maj 1933.
Mesto rođenjaMojanovići, kod PodgoriceKraljevina Jugoslavija
Datum smrti18. februar 2020.(2020-02-18) (86 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Veselin Đuretić (Mojanovići, kod Podgorice, 17. maj 1933Beograd, 18. februar 2020) bio je srpski istoričar, naučni savetnik Balkanološkog instituta SANU i član Senata Republike Srpske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đuretić je bio naučni savetnik Balkanološkog instituta SANU i autor značajnih radova na temu NOB-a. Širu pažnju na svoj rad skrenuo je 1985. svojim dvotomnim delom Saveznici i jugoslovenska ratna drama. U ovom delu Đuretić, između ostalog, navodi da je jugoslovenska vojska u otadžbini drugi antifašistički pokret.[1] Knjiga je primljena negativno među režimskim istoričarima, a Đuretić je isključen iz SKJ „zbog nacionalne netrpeljivosti i šovinizma“.[2]

Tokom 1990-ih godina Đuretić je bio jaki pristalica srpske nacionalističke ideologije, blizak Srpskoj radikalnoj stranci. Đuretić je 1993. izabran za počasnog senatora Republike Srpske, a krajem decenije angažovao se u radu Odbora za istinu o Radovanu Karadžiću.

Aktivno se zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Početkom 2001. godine, uključio se u rad Odbora za odbranu jednakih prava državljana Crne Gore,[3] a početkom 2005. godine postao je jedan od čelnih ljudi Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.[4]

Upravni odbor Udruženja književnika Srbije ga je 30. marta 2012. predložio za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.[5]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Za knjigu "Razaranje srpstva u 20. vijeku" dobio je priznanje Srpske književne zadruge, a za knjige "Saveznici i jugoslovenska ratna drama" nagradu "Slobodan Jovanović".

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Neke specifičnosti sovjetske istoriografije Oktobra i sovjetskog društva, Beograd, (1967)
  • Narodna vlast u BIH 1941-1945, Beograd, (1981)
  • Vlada na bespuću, Beograd, (1982)
  • Kosovo u mreži političkih manipulacija, Njujork, (1989)
  • Saveznici i jugoslovenska ratna drama, I-II, Beograd (1985)[6]
  • Razaranje Srpstva u XX veku, Beograd, (1992)
  • Upotreba Rusije i Zapada, (Obmane saveznika zarad velikohrvatske politike), Balkanološki institut / IP „Nauka“ Beograd (1997)
  • Nasilje nad Srpskim ustankom, (Opsene naroda u ime „Rusije i komunizma“), Balkanološki institut / IP „Nauka“ Beograd (1997)
  • Srpska bespuća XX veka, Beograd, (2006)
  • Rehabilitacija đenerala Mihailovića, Beograd, (2012)
  • Jedno tumačenje novovjekovne srpske istorije u jugoslovenskom kontekstu, Beograd, (2017)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radanović 2011, str. 264.
  2. ^ Radanović 2011, str. 266.
  3. ^ „Srpske novine: Govor Matije Bećkovića na skupu crnogorskih državljana u Srbiji (2001)”. Arhivirano iz originala 15. 07. 2019. g. Pristupljeno 15. 07. 2019. 
  4. ^ „Bilten vesti (2005): Osnovan pokret za zajedničku evropsku državu Srbije i Crne Gore”. Arhivirano iz originala 21. 06. 2020. g. Pristupljeno 15. 07. 2019. 
  5. ^ „Za dopisne članove SANU predloženo 18 književnika”. Radio-televizija Republike Srpske. 30. 3. 2012. Pristupljeno 31. 3. 2012. 
  6. ^ „Istoričar Đuretić za „Nekad bilo“: Mihailović je bio veliki patriota”. Radio-televizija Republike Srpske. 25. 4. 2012. Pristupljeno 26. 4. 2012. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radanović, Milan (2011). „Istorijska politika u Srbiji nakon 2000. Primeri manifestovanja sprege između akademskog istorijskog revizionizma i državne revizije prošlosti”. Ur.: Veselinović, Ana; Atanacković, Petar; Klarić, Željko. Izgubljeno u tranziciji: kritička analiza društvene transformacije (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 11. 06. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]