Arhimandrit Vikentije (Ljuština)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vikentije Ljuština
Lični podaci
Datum rođenja(1761-02-17)17. februar 1761.
Mesto rođenjaMedak kod Gospića, Habzburška monarhija
Datum smrti30. april 1805.(1805-04-30) (44 god.)
Mesto smrtiVršac, Austrijsko carstvo

Vikentije Ljuština (Medak kod Gospića, 17. februar 1761Vršac, 30. april 1805) bio je srpski teolog, istoričar i filolog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Prva strana knjige Gramatika italijanskaja (1794)

Sin Jovana Ljuštine i Jovanke (rođ. Oklobdžija). Otac mu je bio sveštenik. Nakon završene osnovne škole u rodnom mestu nastavio je da se obrazuje u manastiru Gomirje, gde se i zamonašio 1783. godine. Duhovnik mu je bio arhimandrit Joanikije (Jovan) Milojević, vaspitač i zaštitnik velikog broja srpskih đaka koji su se školovali u Gomirju. Upravo je arhimandritu Joanikiju Ljuština posvetio svoje najznačajnije delo Gramatika italijanskaja (1794).[1] Ovaj priručnik predstavlja prvu italijansku gramatiku kod Južnih Slovena, a Ljuština se smatra pretečom italijanistike na ovim prostorima.[2]

Episkop gornjokarlovački Petar Petrović rukopoložio ga je za đakona 8. februara 1783. Narednih osam godina proveo je u Trstu službujući pri crkvi Svetog Spiridona. Episkop Josif Jovanović Šakabenta rukopoložio ga je za prezvitera-jeromonaha u Beču juna 1790. Potom je u Šopronu bio paroh i katiheta.

Važio je za jednog od najobrazovanijih srpskih monaha svog vremena. Pored grčkog i latinskog, govorio je i italijanski, francuski, nemački, mađarski i rumunski. Nakon pet godina provedenih u Šopronu, uz dozvolu mitropolita Stratimirovića, prešao je u Vršačku eparhiju, i postao arhimandrit manastira Mesić juna 1796. U Vršcu je dosta vremena provodio u radu crkvenog suda. Takođe je brinuo i o srpskim đacima koji su živeli i učili u vršačkom Alumneumu.[1]

Sahranjen je u manastiru Mesić.[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Gramatika italijanskaja radi upotreblenija iliričeskija junosti (Beč, 1794)
  • Kratkaja povest o obščežitelnom monastire Zlatice (Budim, 1798)
  • Kratkaja povest o obščežitelnom monastire Mesiče (Budim, 1798)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Srpski biografski rečnik knjiga 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 719—720. 
  2. ^ „Ljuština, Vikentije”. www.enciklopedija.hr. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]