Viking metal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viking metal
Stilsko porekloBlek metal, Folk metal, Nordijska folk muzika
Kulturološko porekloKasne 1980e i sredina 1990e Nordijske zemlje
Tipični instrumentivokal, električna gitara, bas-gitara, bubanj, klavijature, razni instrumenti iz nordijske tradicije
Izvedeni oblicipagan metal
Regionalne scene
Nordijske zemlje  • Austrija  • Kanada  • Engleska  • Nemačka  • Holandija  • Rusija  • Sjedinjene Američke Države
Nordijska mitologija  • keltski metal

Viking metal je stil hevi metal muzike sa poreklom u blek metalu i nordijskoj narodnoj muzici, koju karakteriše zajednički lirski i tematski fokus na nordijsku mitologiju, nordijski paganizam, i doba Vikinga. Viking metal je veoma raznovrsan kao muzički stil, do tačke u kojoj neki istraživači smatraju da je više termin nego žanr,[1] ali se obično manifestuje kao blek metal sa uticajima iz nordijske narodne muzike. Neke uobičajene osobine uključuju spore i teške rifove, horove, korišćenje čistih i teških vokala, a često oslanjanje na narodne instrumente i često korišćenje klavijatura za atmosferske efekte. Viking metal razvijen je u 1980-im kroz sredinu 1990-ih kao odbijanje satanizma i okultizma, i umesto toga prihvatanje vikinške tradicije i paganizma kao lidera protivnika hrišćanstvu.[2][3][4] Sličan je, u tekstovima, zvuku i tematskoim slikama, pagan metalu, ali pagan metal ima širi mitološki fokus i koristi narodne instrumente opširnije. Većina viking metal bendovi potiče iz nordijskih zemalja, a skoro svi bendovi tvrde da njihovi članovi vode poreklo, direktno ili indirektno, od Vikinga. Mnogi istraživači videli su viking metal dovodili u vezu sa blek, pagan, i folk metal žanrovima kao deo šireg neopaganizma i neo-volkiš pokreta,[5] kao deo globalnog pokreta obnovljenog interesa za, i proslavljanje, lokalne i regionalne nacionalnosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Beyazoğlu, Ïbrahim (2009). Wall, John, ur. „Prismatics of Music and Culture: The Equivocation of Nordic Metal”. Music, Metamorphosis and Capitalism: Self, Poetics and Politics. Newcastle: Cambridge Scholars Publishing: 50—63. 
  2. ^ Hoad 2013, str. 67.
  3. ^ Moberg 2015, str. 38.
  4. ^ Thrashboy 2014.
  5. ^ Trafford & Pluskowski 2007, str. 64.

Literatura[uredi | uredi izvor]