Vlada Popović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vlada Popović
Vlada Popović
Lični podaci
Puno imeVlada Popović
Datum rođenja(1911-11-10)10. novembar 1911.
Mesto rođenjaNovi Sad, Austrougarska
Datum smrti4. decembar 1999.(1999-12-04) (88 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Vlada Popović (Novi Sad, 10. novembar 1911 – Novi Sad, 4. decembar 1999) bio je srpski i jugoslovenski operski pevač, bariton, pozorišni publicista, pravnik i eminentni kulturni i pozorišni radnik.[1] Otac mu se zvao Teodor i bio je zemljoranik, a majka Milica Popović rođ. Sremčević. Sa suprugom Smiljom rođ. Šijački imao je sina Teodora. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Novom Sadu (1929), a pravni fakultet je upisao u Beogradu i završio u Zagrebu (1937).[2]

Sklonosti i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Od rane mladosti je bio sklon muzici i pevanju. Bio je solista gimnazijskog hora, prvo kao sopran, a kasnije kao bariton. Dirigent hora, Svetolik Pašćan, vodio je tada najbolji srednjoškolski hor u zemlji.[3] Vlada Popović je učio pevanje privatno, od 1930. do 1936, kod poznatih pedagoga Nikolaja Baranova i Nadežde Arhipove. Tada je nastupao na mnogim dobrotvornim koncertima, ali i na reprezentativnom prikazu muzičkog života Novog Sada preko Radio Beograda.[2]

Kao advokatski pripravnik radio je od 1937. do 1941. i obavezni staž je stekao u sudu. 1938. je izabran za prvog sekretara Udruženja advokatskih pripravnika. Aktivno je učestvovao u omladinskom pokretu - OMPOK-u, a u Prosvetno-izdavačkoj zadruzi Zmaj je bio član uprave.[2] Tokom Drugog svetskog rata nije radio u struci, već je sarađivao sa Narodno oslobodilačkim pokretom. Od 1943, bio je u ilegali.

Operski pevač i kulturni radnik[uredi | uredi izvor]

Nakon oslobođenja, Vlada Popović je počeo da radi u Povereništvu za prosvetu i kulturu kao referent za pozorište i muziku (1844-1846), da bi 1846. postao v. d. upravnika Srpskog narodnog pozorišta, a posle kraćeg vremena dramaturg i direktor Drame. Od avgusta 1948. do kraja maja 1950, bio je direktor Državne pozorišne škole. Glavni urednik lista Naša scena, bio je u periodu od 1950. do 1954. godine.

Pored navedenih obaveza, solista Opere Srpskog narodnog pozorišta je postao 1948. godine. Debitovao je u ulozi Žorža Žermona u Verdijevoj operi Travijata. Operski staž je tekao do 1967. godine i u tom periodu se ostvario kao lirski ili dramski bariton u 28 uloga.[3]

Vlada Popović, kao Grof Luna u Verdijevom Trubaduru, 1952. godine. Fotograf: Jovan Polzović; Fotografija je muzejska građa Pozorišnog muzeja Vojvodine

Bio je veoma cenjen i omiljeni solista zbog mekog glasa, jasne dikcije i sugestivne izražajnosti sa visokom dozom lirizma i prefinjene osećajnosti sadržanom u pravom muškom glasu.[2]
Bivajući ispunjen profesijom kojoj je uvek težio, paralelno je i dalje radio poslove od velike odgovornosti u samom pozorištu. Tako je ponovo bio v. d. direktora Drame SNP-a (1953-1954), zatim v. d. direktora Opere (1958-1962), a kada je završio karijeru operskog pevača, sve do odlaska u penziju, bio je stalni direktor Drame (1967-1969).

Svedočenja kolega i savremenika[uredi | uredi izvor]

Miloš Hadžić, upravnik SNP-a je o njemu rekao sledeće: „Njegovo ponašanje u pozorištu uvek je bilo uzor čistote, lepote, nenametljivosti, skromnosti, ali takve pasionorane istrajnosti i razumevanja stvari da samo slep to može prenebregnuti”. Reditelj Bora Hanauska je svedočio o tome da je Vlada Popović u uzburkani pozorišni život unosio radnu harmoničnost, a Dejan Mijač je isticao kvalitet njegovog ophođenja sa ljudima: „Njegovo vreme nije bilo vreme rukovođenja, nego vreme prijateljskog bdenja i strpljivog istrajavanja, i vreme probranog ukusa”. Radovan Popović je ocenio da je on bio i jedan od najdarovitijih pozorišnih pisaca-feljtonista i portretista.[2]

Ostali poslovi i aktivnosti[uredi | uredi izvor]

  • Pripremio je zajedno sa Petrom Marjanovićem, muzičko scensku panoramu: Novosadska promenada, koja je na sceni SNP-a izvođena preko sto puta;
  • Uredio je spomenicu o 25-godišnjici obnavljanja Opere SNP-a;

Društveni radnik[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Legat Pozorišnom muzeju Vojvodine[uredi | uredi izvor]

Sav radni materijal koji je ostavio za sobom, svu tu impozantnu građu, kao i stručnu teatrološku biblioteku, beleške, korespondenciju, pozorišne programe i plakate, gramofonske ploče i drugu brojnu ostavštinu zaveštao je Pozorišnom muzeju Vojvodine.[4] Njegov sin, Teodor Popović, poklonio je Muzeju očevu biblioteku sa više od 1 100 naslova među kojima se nalaze i stara i retka izdanja. Legat Vlade Popovića je ujedno i najveći legat Pozorišnog muzeja Vojvodine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kovačević Krešimir i saradnici "Muzička enciklopedija" Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb 1971.
  2. ^ a b v g d đ Enciklopedija Novog Sada, knjiga 21 (POL—POŠ), gl. urednik dr Dušan Popov, Novosadski klub – D. o. o. "Dnevnik – novine i časopisi”, Novi Sad 2003, str. 142–144.
  3. ^ a b „POPOVIĆ Vlada | Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-01-15. 
  4. ^ POZORIŠNI muzej Vojvodine : povodom 30 godina Pozorišnog muzeja Vojvodine = Theatre Museum of Vojvodina : for the 30th anniversary of Theatre Museum of Vojvodina, Novi Sad : Pozorišni muzej Vojvodine, 2012. str. 38