Pređi na sadržaj

Vladimir Muntjan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Muntjan
Lični podaci
Datum rođenja (1946-09-14)14. septembar 1946.(77 god.)
Mesto rođenja Kotovsk, Sovjetski Savez
Pozicija vezni red
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1965–1977
1980
Dinamo Kijev
SKA Kijev
302
7
(57)
(1)
Reprezentativna karijera
1968–1976 Sovjetski Savez SSSR 49 (7)
Trenerska karijera
1980–1982
1986–1988
1992–1994
1995–1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003–2004
2004–2005
2008
SKA Kijev
Antananarivo
Ukrajina (olimp.)
Gvineja
Čerkasi
Orion
Tavrija Simferopolj
Obolon
Alanija Vladikavkaz
Krivbas
Vorskla Poltava
Ukrajina do 21 (vd)

Vladimir Fedorovič Muntjan (rus. Владимир Фёдорович Мунтян; 14. septembar 1946) bivši je sovjetski fudbaler, igrao na poziciji veznog igrača.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac Fedor Stepanovič Muntjan (rođen 1911, u blizini Moldavije), radio je kao armirač u fabrici asfalta. Majka Marija Leontijevna Muntjan (rođena 1921, Pavlovsk, Voronješka oblast), radila je kao bolničarka. Godine 1947. sa roditeljima se preselio u Kijev. Pohađao je srednju školu broj 149 u Zalizničnom okrugu Kijeva.

Još kao školarac pozvan je u tim Dinama, gde je proveo celu karijeru. Prema tadašnjim stručnjacima, važio je za jednog od najboljih vezista u evropskom fudbalu.[1] Sa Dinamom je osvojio sedam puta prvenstvo SSSR, dva puta kup takmičenje, Kup pobednika kupova 1975. i Superkup Evrope 1975. Dobio je priznanje za najboljeg fudbalera 1969. godine u SSSR-u (prema nedeljniku Futbol-Hokej). Diplomirao je na Institutu za fizičko vaspitanje i Pravnom fakultetu Kijevskog državnog univerziteta, zatim na postdiplomskim studijama na Fakultetu za međunarodne odnose.

Bio je deo reprezentacije SSSR-a, sa kojom je nastupio na Evropskom prvenstvu 1968. i završili su na četvrtom mestu. Bio je u sastavu sovjetske reprezentacije na Svetskom prvenstvu 1970. Na Evropskom prvenstvu 1972. u Belgiji zauzeli su drugo mesto posle poraza od Zapadne Nemačke u finalu. Ukupno je nastupio 49 puta za reprezentaciju Sovjetskog Saveza, postigao je 7 golova.[2]

Godine 1978, vozeći automobil, doživeo je nesreću u kojoj mu je poginula saputnica. Sam Muntjan je na duže vreme završio u bolnici sa prelomima dva pršljena i drugim povredama. Kao rezultat krivičnog postupka koji je pokrenut protiv njega, oduzet mu je čin kapetana Ministarstva unutrašnjih poslova i privremeno izbačen iz partije KPSS. Slučaj je zatvoren šest meseci kasnije zbog nedostatka dokaza, a on je ponovo vraćen u članstvo partije.

Nakon završetka igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu. U periodu od 1986-1988 radio je na Madagaskaru, trenirajući klub COSFAP (Antananarivo), dovodeći ga do šampionske titule 1988. godine.

U periodu 1992-1994 bio je glavni trener omladinskog tima Ukrajine. Od 1994. godine, zajedno sa Nikolajem Pavlovim, bio je glavni trener ukrajinske reprezentacije. Od 1995. do 1997. trenirao je reprezentaciju Gvineje, dovodeći ih do finalnog turnira Afričkog kupa 1998. godine.[3] Od 1998. do 2005. trenirao je razne klubove u Ukrajini i ruski klub Alaniju Vladikavkaz tokom 2002. godine.

Statistika nastupa za Dinamo[uredi | uredi izvor]

Sezona Prvenstvo Kup Evrokupovi Ukupno
Utak. Golovi Utak. Golovi Utak. Golovi Utak. Golovi
1965 3 0 4 0 - - 7 0
1966 26 8 2 0 - - 28 8
1967 19 4 1 0 - - 20 4
1968 36 5 - - - - 36 5
1969 27 6 3 2 4 2 34 10
1970 25 3 2 0 - - 27 3
1971 18 6 2 0 - - 20 6
1972 30 9 3 1 6 1 39 11
1973 28 6 9 2 5 0 42 8
1974 22 2 4 2 8 2 34 6
1975 29 2 - - 4 0 33 2
1976 (p) 10 3 1 0 - - 11 3
1976 (j) 13 1 - - 8 1 21 2
1977 16 2 3 0 - - 19 2
Ukupno 302 57 34 7 35 6 371 70
  • Statistika kupova SSSR-a i evropskih kupova sastavlja se prema šemi „jesen-proleće“ i pripisuje se godini kada su turniri počeli

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

SSSR

Individualni[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji fudbaler SSSR-a (nedeljnik "Fudbal"): 1969
  • Na listama 33 najbolja fudbalera sezone u SSSR-u (7): br. 1 (1967, 1968, 1969, 1970, 1972, 1973, 1975)
  • Jedan od dobitnika nagrade „Najbolji debitanti sezone“: 1965.
  • Zaslužni majstor sporta SSSR-a (1975)
  • Međunarodni majstor sporta SSSR-a (1973)
  • Počasni trener Ukrajine
  • Nominovan za Zlatnu loptu (Frans fudbal): 1969. (23.-31. mesto)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hohlюk, Viktor. Goleadorы. — Lugansk: Maksim, 2012. — S. 41. — 148 s. — 5000 эkz. — ISBN 978-966-15-8934-5.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]