Vladimir Perić (umetnik)
Vladimir Perić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | — 1962. |
Mesto rođenja | — Zemun, SFR Jugoslavija |
Umetnički rad | |
Najvažnija dela | Muzej detinjstva (2006—2016) |
Vladimir Perić (Zemun, 1962) srpski je multimedijalni umetnik, prisutan na likovnoj sceni savremenog stvaralaštva u zemlji i inostranstvu gotovo tri decenije. Grafiku i fotografiju studirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Oko dvadeset godina član je Udruženja likovnih umetnika Srbije, a od 2004. godine i član Art Directors Club-a Srbije. Na sceni vizuelne umetnosti prisutan je više od tri decenije, a njegovo stvaralaštvo može se podeliti u tri perioda – kada je izlagao pod pseudonimom „Talent”, zatim kao osnivač i član umetničke grupe „Talent Factory”, nakon čega izlaže pod vlastitim imenom i u okviru novog desetogodišnjeg projekta Muzej detinjstva.[1]
Pod pseudonimom Talent,[a] Perić je izlagao svoja dela od 1986. do 1996. godine. Osnivač je i član umetničke grupe Talent Factory u kojoj je radio od 1996. do 2006. godine, nakon čega je započeo projekat Muzej detinjstva koji bi po njegovim planovima formalno trebalo da se završi do 2016. godine.
Od 2013. godine, Vladimir Perić nastupa u tandemu zajedno sa Milicom Stojanov, stvarajući zajedničke vizuelne i pisane celine u različitim umetničkim medijima.[2] Izlagao je na više od sedamdeset samostalnih i na više od dve stotine grupnih izložbi. Dobitnik je više nagrada, a među njima je i prestižna nagrada za vizuelnu umetnost u domaćem kontekstu – nagrada novinske kuće „Politika” iz fonda „Vladislav Ribnikar” za izložbu „Made in YU”, održane u galeriji Haos, 2006.
Život i delo[uredi | uredi izvor]
Vladimir Perić rođen je 1962. godine u (?). Završio je elektrotehničku školu u kojoj se se bavio muzikom, pravio demo-snimke sa četvorokanalnim kasetofonom i istovremeno, spremao se za prijemni ispit na Fakultetu primenjenih umetnosti.[3] Studirao je grafiku i fotografiju na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Od 1994. godina član je Udruženja likovnih umetnika Srbije, a od 2004. godine i član Art Directors Club-a Srbije.
Perićev eklektičan rad prepoznatljiv je na raznim umetničkim poljima: u muzici, vizuelnoj umetnosti - grafici i grafičkom dizajnu, fotografiji, likovnoj umetnosti - u kojoj se izražava u formi instalacija, objekata, ready-made objekata.
Njegov umetnost je u formi pluralističkog izraza, koji mnogi svrstavaju u oblast konceptualne umetnosti, i može se podeliti u tri faze:[4]
- Prva faza (1986—1996). u kojoj je Perić svoja dela izlagao pod pseudonimom Talent
- Druga faza (1996—2006), u kojoj je Perić stvarao i izlagao kao osnivač i član grupe Talent Factory
- Treća faza (2006—2016). u kojoj se Perić trenutno nalazi i u njoj stvara i izlaže pod svojim imenom. U okviru ove faze je i njegov novi desetogodišnji projekat Muzej detinjstva (2006—2016).
U središtu likovnog stvaralaštva Vladimira Perića, trenutno je složeni multimedijalni projekat Muzej detinjstva koji razvija zajedno sa istoričarkom umetnosti Milicom Stojanov. Ciljevi ovog projekta, prema izjavama autora su da:
„ | Muzej detinjstva istraži, sistematizuje i interpretira svedočanstva detinjstva (ambalažu, igračke, literaturu, garderobu, fotografije itd, većinom pronađene na buvljim pijacama), koja su najpre vezana za sociokulturni prostor Jugoslavije, ali imaju i univerzalnu vrednost, razumljivu i bez znanja o istorijskoj i kulturnoj konotaciji. Muzej detinjstva istražuje složeni koncept detinjstva i povezanih kategorija poput sećanja, identiteta, intimnih i kolektivnih narativa, koristeći muzeološki i antropološki pristup, u kombinaciji sa specifičnim autorskim pristupom, oličenom u kolekcionarskoj pasioniranost i interpretaciji prožetoj umetničkim promišljanjem i ličnim odnosom autora prema detinjstvu. | ” |
Postavke Vladimira Perića, naspram neutralnog modela izlaganja, predstavljaju likovnost koja potvrđuje stvaralačku imaginaciju i angažman umetnika, naspram neutralnom modela izlaganja, što Periću dopuštaju da ispolji različite semantičke slojeve koji čine uvid u značaj predmeta. U savremenoj upotrebi Perićevi „izabrani predmeti detinjstva“ nisu samo znaci sa ulogom svedočanstva iz perioda iz kog potiču, već i forme oslobođene istorije, predmeti ponovne proizvodnje i stvaranja instalacija / redimejda / objekata. Takve postavke pružaju interpretaciju detinjstva kroz način mišljenja, personalizaciju, estetsku perspektivu, kritičko preispitivanje, emotivni doživljaj, stvarajući jedinstvenu kombinaciju muzeološkog i umetničkog konteksta.[5]
Živi u Beogradu i radi na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu kao saradnik u oblasti fotografije. Izlaže pod sopstvenim imenom.
Samostalne izložbe [6][uredi | uredi izvor]
Talent[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1988. |
|
||
1989. |
|
1989. |
|
1990. |
| ||
1992. |
|
||
1993. |
|
1993. |
|
1994. |
| ||
1995. |
|
Talent Factory[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1996. |
|
1996. |
|
1997. |
|
||
1998. |
| ||
1999. |
|
||
2000. |
|
||
2001. |
|
||
2003. |
|
||
2004. |
|
||
2005. |
|
||
2006. |
|
Vladimir Perić — Muzej detinjstva (Vladimir Perić i Milica Stojanov od 2013)[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
2006. |
|
||
2007. |
|
||
2010. |
|
2010. |
|
2011. |
|
||
2012. |
|
||
2013. |
|
2013. |
|
2023. |
|
||
Grupne izložbe[uredi | uredi izvor]
Talent[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1989. |
|
1989. |
|
1990. |
|
||
1991. |
|
1991. |
|
1993. |
|
1993. |
|
1994. |
|
1994. |
|
1995. |
|
1995. |
|
1996. |
|
||
1997. |
| ||
2001. |
|
||
2005. |
|
Talent Factory[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1996. |
|
||
1997. |
|
1997. |
|
1998. |
|
1998. |
|
2000. |
|
2000. |
|
2000. |
|
||
2001. |
|
2001. |
|
2002. |
|
2002. |
|
2003. |
|
2003. |
|
2004. |
|
2004. |
|
2005. |
|
2005. |
|
2006. |
|
2006. |
|
Vladimir Perić — Muzej detinjstva (Vladimir Perić i Milica Stojanov od 2013)[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
2006. |
|
2006. |
|
2007. |
|
2007 |
|
2008. |
|
2008. |
|
2009. |
|
2009. |
|
2010. |
|
2010. |
|
2011. |
|
||
2012. |
|
||
2013. |
| ||
2014. |
|
Priznanja[uredi | uredi izvor]
Za svoje umetničko stvaralaštvo Vladimir Perić je više puta nagrađivan. Najznačajna priznanja su za stvaralaštvo u vizuelnoj umetnosti:
- Politikina nagrada za likovnu umetnost iz fonda Vladislav Ribnikar (2006). za izložbu „Mejdin Jugoslavija“ (Made in Yugoslavia)
- Učešća na 55. bijenalu u Veneciji (2013)
- Autorska tipografija, Vladimira Perića font FeO₂ (2001). Ovo delo donelo mu je značajno međunarodno priznanje - uvršteno je u pregled grafičkog dizajna u okviru publikacije Stivena Helera i Marka Ilića Icons of Graphic Design.[7]
- Radovi autora objavljivani su u mnogim uglednim publikacijama i časopisima, poput: 2nd sight, graphic design after the end of print, Dejvida Karsona, Domus”, “How, Graphics International , Blue, European Photography, Kvadrat, Eterna, Reč, “New Moment, Remont Art magazin, Art Fama ....
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Pogrešno napisanu reč - talent a ne talenat - Perić je izabrao zato što ima puno talenata a samo je jedan Talent, a i zato što funkcioniše i na engleskom jeziku iako je napisana ćiriličom latinicom.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „SRPSKA AKADEMIJA NAUKA I UMETNOSTI OGRANAK SANU U NOVOM SADU, Galerija Ogranka SANU u Novom Sadu, Platoneum, Nikole Pašića 6, Novi Sad februar, 2017 VLADIMIR I MILICA PERIĆ TIPOLOGIJE Iz projekta Mala istorija foto nagona”. www.ogranak.sanu.ac.rs, 2017. Pristupljeno 16. 2. 2017.
- ^ Vladimir Perić, Biografija Zvanična stranica umetnika[mrtva veza]
- ^ Sonja Ćirić, U svim pravcima, Vreme, br.788, februar 2006.
- ^ „Vladimir Perić”. www.rts.rs. Pristupljeno 23. 12. 2023.
- ^ Muzej detinjstva Vladimira Perića, Mediantrop, br.9
- ^ Vladimir Perić, Sve izložbe, : na sajtu umetnika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. april 2015)
- ^ Steven Heller, Mirko Ilić, Icons of Graphic Design, Themes&Hudson, prvo izdanje 2001, drugo izdanje 2008