Pređi na sadržaj

Vlajko Ćulafić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vlajko Ćulafić
Lični podaci
Puno imeVlajko Ćulafić
Datum rođenja(1957-01-18)18. januar 1957.
Mesto rođenjaGornje Luge, FNR Jugoslavija
Datum smrti5. maj 2016.(2016-05-05) (59 god.)
Mesto smrtiBerane, Crna Gora
Književni rad
Uticaji odMilan Rakić, Miloš Crnjanski, Jovan Dučić, Petar II Petrović Njegoš, Matija Bećković, Sveti Justin Ćelijski i Sveti Nikolaj Ohridski i Žički

Vlajko Ćulafić (Gornje Luge, 18. januar 1957Berane, 5. maj 2016[1]) bio je srpski intelektualac, književnik, novinar i književni kritičar iz Crne Gore.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Beransku gimnaziju i diplomirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, odsjek Opšta književnost i teorija književnosti. Bavio se novinarskim, književnim, uredničkim, priređivačkim i naučnim radom. Bio je glavni i odgovorni urednik „Sveviđa“, časopisa Eparhije budimljansko-nikšićke.[2], kao i urednik poezije u časopisu „Vremekazi“ - Andrijevica. Godine 2010. izabran je za predsjednika Crkvene opštine Berane. Sarađivao je u mnogim uglednim srpskim obraznicima za vjeru, kulturu, istoriju i jezik: „Svetigora“, „Slovo“, „Novine Srpske“, „Jež“, „Tokovi“, „Sloboda“, „Nova Zora“, "Stremljenja", "Stvaranje" i mnogim drugim, a bio je i redovni učesnik kulturne manifestacije „Dani Njegoševi“, koja se tradicionalno održava u Nikšiću. Osnivač Informativnog centra Berane, u sklopu kojeg je bio i JP „Radio Berane“ iz Berana, čiji je dugogodišnji direktor. Pjesme su mu prevođene na nekoliko stranih jezika. Učestvovao je na više naučnih skupova, pretežno u oblasti istoriografije. Bio je član Udruženja književnika i Udruženja novinara Crne Gore.

Umro je u Beranama, 5. maja 2016. godine. Smrt ga je zatekla na mjestu zaposlenog u Centru za kulturu Berane, u okviru kojeg je obavljao dužnost upravnika "Zavičajne kuće Vojvode Gavra Vukovića". Sahranjen je u Beranama na Đurđevdan, 6. maja 2016. godine. Na vječni počinak ispratilo ga je nekoliko hiljada ljudi. Opijelo nad odrom Vlajka Ćulafića služio je Nj. Pr. Ep. budimljansko-nikšićki g. Joanikije (Mićović), sa brojnim sveštenstvom.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Vuko Bezarević, za najbolju satiričnu priču 2007. godine u Crnoj Gori.
  • Nagrada Boško Pušonjić, za najbolju reportažu u 2007. godini, koju dodjeljuje Udruženje novinara Crne Gore.
  • Gramata SPC, za doprinos gradnji crkve "Sv. oca Nikolaja" u Lušcu, kod Berana, čiji su ktitori gospoda Vučić i Vera Popović.
  • Nagrada Radovan Zogović, za cjelokupno životno stvaralačko poetsko djelo, koju dodjeljuje izdavačka kuća „Komovi"
  • Orden Svetog Georgija I stepena, sa zlatnom medaljom, za doprinos svetoj i bogomčuvanoj Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC. Orden dodjeljuje Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije i predstavlja najviše priznanje ove drevne eparhije SPC
  • 21. jul, najviše priznanje koje dodjeljuje Opština Berane, za značajan i trajan doprinos gradu.
  • Vidovdanska povelja, za najbolju knjigu objavljenu u 2015. godini (zbirka pjesama "Kad svijetom promijenim"), koju dodjeljuje Udruženje književnika Crne Gore u okviru kulturne tribine "Riječ".
  • Plaketa Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori, za očuvanje ćiriličnog pisma, koja je, posthumno, dodijeljena u okviru kulturne manifestacije "Moja ćirilica", 2019. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

Autor je preko 200 naučnih i književnih radova, recenzija, prikaza i književno teorijskih članaka, a bavio se i pisanjem dramskih tekstova i priređivanjem djela drugih uglednih naših mislilaca, različitih intelektualno-koncepcijskih opredjeljenja. Objavio je sljedeće knjige:

  • Prokletije (zbirka pjesama) (Obodsko slovo, Podgorica 1995);
  • O, Jove, reci (poema) (2000)
  • Zečji trn (aforizmi) (Komovi, Andrijevica 2000);
  • Uzglavnica (zbirka pjesama) (Publikum, Podgorica 2002);
  • Pilotina (aforizmi) (Publikum, Podgorica 2002);
  • Doba bez jevanđelja (poema) (Komovi, Andrijevica 2004);
  • Doba bez jevanđelja (odabrane pjesme), (Partenon, Beograd 2005);
  • Utva zlatokrila (sonetni vijenac) (Partenon, Beograd 2007);
  • Nebeska tapija (poema) (Partenon, Beograd 2008);
  • Žertvino umiljenije (zbirka pjesama) (UKCG, Podgorica 2010);
  • Karadagija (satirična proza) (UKCG, Podgorica 2010);
  • Vi činite ono što znate, no ne znate što činite, koautorski (Književna zadruga Srpskog nacionalnog vijeća, Podgorica 2011);
  • Nebeska tapija, 2. izdanje, (poema) (Štampar Makarije, Beograd 2014);
  • Kad svijetom promijenim, Književna zadruga Srpskog nacionalnog vijeća, Podgorica 2015);
  • Djela u pet knjiga, (knjiga prva Žertvino umiljenije, knjiga druga Nebeska tapija, knjiga treća Kad svijetom promijenim, knjiga četvrta Karadagija, knjiga peta Iznuđene riječi), izabrana djela Vlajka Ćulafića (izabrao i priredio Damjan Ćulafić), Porodica Vlajka Ćulafića - Vučić i Vera Popović, Berane 2019);
  • Jesam li živ, Bože, (zbirka pjesama) (Matica srpska, Podgorica 2020);

Priredio je izabrane pjesme Ratka Deletića „Stud i krik“ 2009. godine, a osim toga je i autor "Spomenice Stefana Nemanje", koju je 2014. godine priredio o 900. godišnjici rođenja Svetog Simeona Mirotočivog, kao i koautor (sa sinom Damjanom) "Spomenice Manastira Đurđevi Stupovi", 2013. godine, koja je priređena o 800. godišnjici nemanjićke svetinje - Đurđevi Stupovi kod Berana. Obje knjige objavljene su sa blagoslovom Nj.Pr. Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija (Mićovića). Glavni je organizator Svetosavskih akademija i akademija Svetom Simeonu Mirotočivom u Beranama, i tradicionalne pjesničke manifestacije „Vidovdansko pjesničko bdenije“, koje se održava u manastiru Đurđevi Stupovi, prestonom hramu Eparhije Budimljansko-nikšićke.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]