Врсовница
| Lactarius sanguifluus | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | L. sanguifluus
|
| Binomno ime | |
| Lactarius sanguifluus | |
| Sinonimi[1] | |
Vrsovnica (Lactarius sanguifluus)je vrsta jestive gljive koja pretežno raste uz stabla borova.[2]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je pretežno veličine od 6 cm do 13 cm - već mlad niže ispupčen, ubrzo tanjirasto do ljevkasto udubljen i valovito-užlijebljeno neravan; ekscentričan i iskrivljen, u starijih često na jednu stranu znatno izdubljeniji; rub u mladosti kraće podvrnut, kasnije ili takav ili samo nadolje okrenut, tanak, no ni urezan ni iscrtkan, bijelo zamagljen duže vremena. Kožica za vlažna vremena manje-više slipava, ubrzo suha, s hrapavom površinom i kao da je bijelim sitno stucanim staklom osuta. Boje je u osnovi većinom vrlo blijede, svijetle kožastooker, ponekad toliko da djeluje kao prljavobijela: toj osnovi, prema slučaju i od primjerka do primjerka pridružuju se manje ili više izraženi, u manjim ili većim partijama (ili i cijelom površinom), narandžasti, sivi, lila, riđi, zeleni pa i violet tonovi - no sve je to nečisto razliveno, mutno, umrljano i mahom prigušeno, rijetko tamnije, odnosno življe. Višeod pola primjeraka ima i različito upadljive zone, većinom tamnije narandžaste od osnove, ali počesto i riđe, ciglaste, lila ili vinskismeđe boje, ponekad barem s jedne strane i zelene.[2]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su kraće, gdjekad gotovo ravno prirasli, prilično gusti i s mnogo lamellula različitih dužina, skloni i račvanju, a u dnu mogu biti i anastomozirani, kratki, tek 3-5 mm. Svijetložućkasti, zatim sve tamnije narandžastomesnati, uz sve veću primjesu crvenog, riđeg, do sivog i smeđeg, što sve zajedno daje ljubičast, pa čak i ametistplavi ton. Na pritisak riđelila, kasnije zelene. I sami po sebi, djelimično ili cijelom dužinom, često su zeleni, osobito stariji.[2]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je svijetložuta.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je veličine od 3 cm do 5 cm ili od 1,5 cm do 3,5 cm, kratak uvijek kraći od širine klobuka i nabit, pretežno valjkast, odozdo polukružno zaobljen. Suh i brašnasto-hrapave barem u gornjem dijelu, bijel, žućkast, boje mesa ili svijetlolila, često također i plavozelenkast, samo nahukan tim nijansama ili u širim mrljama, poput klobuka. U većini slučajeva, ali ne uvijek ima krupnije no pliće jamice s ravnim dnom u tamnijim tonovima, smeđecrvenim ili (smeđe) lila. Na pritisak pozeleni (s vremenom). Pun, s mekšom, spužvastotrstikastom jezgrom.[2]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso iznad stručka prilično debelo, bjeličasto do boje maslaca, samo po sebi ne crveni, nego se mlijekom boji u šarama i tačkicama, i to najprije zagasitocrveno, zatim zeleno. Krto, drobivo, osobito u stručku. Ukus sladak ili od mlijeka, jedva primjetno gorkast. Miris voćni.[2]
Mlijeko[uredi | uredi izvor]
Mlijeko je izvorno i odmah tamnocrvene boje, kao osušena krv, gotovo smeđecrveno, boje opolo vina, nakon desetak minuta i malo ljubičasto, a nakon više sati mutno posmeđi.[2]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore 7.5-9.5/6-7.5 s prilično krupnim bubuljicama, samo djelimično niskim rebrima spojenim, malobrojnim u deliciosusa.[2]
Doba[uredi | uredi izvor]
X-I (II)
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Vrhunski ukusna gljiva, jedna od najboljih među svima, premda za pojedince preslatka.[2]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Od svih drugih rujnica lako se razlikuje po tamno(smeđe)crvenom te vinskicrvenom mlijeku već u svježem stanju.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nuytinck and Verbeken (2005), pp. 153–6. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
- ^ a b v g d đ e ž z Ključ za gljive; Ivan Focht; Intro "NAPRIJED"; Zagreb 1986.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dugan, FM. (2011). „Conspectus of World Ethnomycology”. St. Paul, Minnesota: American Phytopathological Society. ISBN 978-0-89054-395-5.
- Heilmann-Clausen J, Verbeken A, Vesterholt J (2000). The Genus Lactarius. Fungi of Northern Europe. 2. Denmark: Svampetryk. ISBN 978-87-983581-4-5.
- Nuytinck J, Verbeken A (2005). „Morphology and taxonomy of the European species in Lactarius sect. Deliciosi (Russulales)”. Mycotaxon. 92: 125—68. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 21. 03. 2017.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
