Galina Lozko
Galina Sergejevna Lozko | |
---|---|
![]() Galina Lozko 2011. godine | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. februar 1952. |
Mesto rođenja | Elanjec, Nikolajevska oblast![]() ![]() |
Obrazovanje | Nacionalni univerzitet u Kijevu Taras Ševčenko |
Galina Sergejevna Lozko (ukr. Галина Сергіївна Лозко); rođena 3. februara 1952, u mestu Elanjec, Nikolajevska oblast) je ukrajinski etnolog, teoretičar religije i filozof, osnivač udruženja „Ujedinjeni rodnoverni Ukrajine“ (ukr. „Об'єднання Рідновірів України“) (postoji od 1993. godine; državna registracija 24. maja 2001).
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
- 1969 — Kijevska srednja škola № 140.
- 1977 — Filološki fakultet Univerziteta u Kijevu (ukr. Київський національний університет імені Тараса Шевченка) smer filologija, predavač ukrajinskog jezika i književnosti
- 1996 — kandidat filozofskih nauka - odbrana disertacije pri Odeljenju za teoriju religije Instituta za filozofiju ukr. Інститут філософії ім. Г. Сковороди НАН України); tema disertacije: „Ukrajinski paganizam kao izvor domaćeg religioznog sinkretizma“ (ukr. „Українське язичництво як джерело побутового релігійного синкретизму“) (specijalnost 09.00.11 — teorija religije).
- 2007 — doktor filozofskih nauka - odbrana disertacije pri Katedri za teoriju religije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Kijevu; tema doktorske disertacije: „Aktualizacija ukrajinske etničke religije u evropskom kontekstu“(ukr. „Актуалізація української етнорелігії в европейському контексті“) (specijalnost 09.00.12 — ukrajinistika).
Naučno zvanje: profesor.
Trenutno zaposlenje : profesor na Humanističkom institutu Univerziteta u Kijevu (ukr. Гуманітарний Інститут Київського університету імені Бориса Грінченка).
Prethodna zaposlenja:
- Politehnički institut u Kijevu (ukr. Київський політехнічний інститут),
- Institut kopnene armije vojske Ukrajine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2017) (ukr. Інститут сухопутних військ),
- Državna akademija za rukovodeće kadrove u prosveti (ukr. Державна академія керівних кадрів освіти),
- Nacionalni univerzitet kulture i umetnosti u Kijevu (ukr. Київський національний університет культури і мистецтв.).
Naučna dostignuća:
- prva razradila koncept „renesanse etničkih religija“;
- na osnovu folklorno-etnografskih i astronomskih podataka rekonstruisala paganski kalendar „Krug Svaroga“;
- sastavila prehrišćanski slovenski imenoslov sa preko dve i po hiljade imena;
- istraživač i prevodilac „Velesove knjige“.
Članstvo u savezima pisaca i književnika: pisac, član Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine (ukr. Національної Спілки Письменників України) od 2003. godine; publicista sa preko stotinu objavljenih članaka u žurnalima i naučnim zbornicima.
Naučni i publicistički radovi[1][uredi | uredi izvor]
- Lozko G. Ukraїnsьke яzičnictvo., Kiїv, Ukraїnsьkiй centr duhovnoї kulьturi, 1994.
- Lozko G. Volhovnik., Kiїv, Ukraїnsьkiй centr duhovnoї kulьturi, 1994.
- Lozko G. Pravoslov. Molitvi do Rіdnih Bogіv, Kiїv, NKT «Svіtovid», 1995.
- Lozko G. Ukraїnsьke narodoznavstvo., Kiїv, Zodіak-EKO, 1995; drugo dopunjeno izdanje: Kiїv, ArtEK, 2004; treće izdanje: Harkіv, 2005.
- Lozko G. S. Volhovnik. Pravoslov.- Serія: „Pam’яtki relіgійnoї dumki Ukraїni-Rusі“, Kiїv, „Svarog“, 2001.
- Lozko H. Rodzima Wiara Ukrainska (prevod na poljski Anton Vacika (ukr. Антоні Вацика)), Vroclav, „Topožel“ (Polьщa), 1997.
- Lozko G. Іmenoslov: іmena slov`яnsьkі, іstoričnі ta mіfologіčnі, Kiїv, Redakcія časopisu „Svarog“, 1998.
- Lozko G. Etnologія Ukraїni. Fіlosofsьko-teoretičniй ta etnorelіgієznavčiй aspekt., Kiїv, ArtEK, 2002.
- Lozko G. Velesova Kniga — volhovnik (prevod, istraživanje, originalni tekst i rečnik sa oko 8500 reči), Kiїv, „Takі spravi“, 2002; drugo izdanje: Vіnnicя, „Kontinent-Prim“, 2004; trećє izdanje 2006, četvrto izdanje 2007.
- Lozko G. Kolo Svarože. Vіdrodženі tradicії - Ukraїnsьkiй pisьmennik, Kiїv, 2004.
- Lozko G. S. Probudžena Eneя. Єvropeйsьkiй etnorelіgійniй renesans, Div, Harkіv. 2006. ISBN 978-966-8504-20-4.
- Kolo Svarože - set prazničnih čestitki sa tematikom slovenskog rodnoverja. Naučna rekonstrukcija Galina Lozko; slikari: Viktor Križanivski, Petro Kačalaba, Elena Gajdamaka, Kiїv: „Takі spravi“, 2006.
- Lozko G. S. Rіdna čitanka. Dlя serednьogo škіlьnogo vіku - Vіnnicя, Kontinent-Prim, 2007.
- više od stotinu članaka u časopisima i naučnim zbornicima
Učešće u naučnim, akademskim i enciklopedijskim izdanjima[uredi | uredi izvor]
- Rečnik religijskih pojmova (ukr. Релігієзнавчий словник), Кијев. 1996. ISBN 978-966-529-005-6.
- Mala enciklopedija narodnog upravljanja državom (ukr. Мала енциклопедія етнодержавознавства), Кијев. 1996. ISBN 978-966-507-016-0.
- Istorija religije Ukrajine u deset tomova (ukr. Історія релігій в Україні в 10-ти томах), Kijev, Ukrajinski centar duhovne kulture(ukr. Український центр духовної культури), 1996—2004. ISBN 978-966-7276-36-2.
- Akademska teorija religije (ukr. Академічне релігієзнавство), Кијев, 2000. и др. ISBN 978-966-7742-06-5.
Sfera interesovanja i glavna dostignuća[uredi | uredi izvor]
- istraživanje duhovne kulture Slovena (sledbenik prof. Vladimira Šajana) (ukr. Володимир Шаян).
- glavne teme stvaralaštva - povratak Slovena na svoju etničku religiju, oživljavanje starih narodnih i verskih tradicija, rituala, običaja, moralnih i etičkih vrednosti
- osnivač verske zajednice „Ujedinjeni rodnoverni Ukrajine“ (ukr. „Об'єднання Рідновірів України“)(postoji od 1993. godine; državna registracija 24. maja 2001).
- rodnoverno ime — volhinja[a] Zoreslava (od 1994. godine).
- od 1995. godine do danas je izdavač i glavni urednik naučnog časopisa „Svarog“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. novembar 2016) koji se bavi istorijom i religijom rodnoverja
- povodom desetogodišnjice nezavisnosti Ukrajine odlikovana je „Ordenom Svjatoslava Hrabrog“ za uspehe u obnavljanju rodnoverja[2]
- učesnik brojnih radio i televizijskih emisija.
- osnivač i rektor „Ukrajinske duhovne akademije rodnovernih“ (ukr. Українська Духовна Академія Рідновірів) (akademija je zvanično registrovana 2002. godine)[3].
- televizijski film o delatnosti Galine Lozko „Ostrvo zaboravljenih bogova“(ukr. „Острів забутих Богів“)[b](režiser Ana Gomonaj, Kijev, 2003).
Budući planovi[uredi | uredi izvor]
Izgraditi hram slovenskim božanstvima.
Napomene[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Volhvinя Zoreslava Lozko, Portal Slavяnskoй Vedičeskoй Kulьturы”. Arhivirano iz originala 17. 11. 2011. g. Pristupljeno 08. 02. 2012.
- ^ Volhvinю nagorodženo Ordenom Svяtoslava Horobrogo[mrtva veza]
- ^ „Ukraїnsьka Duhovna Akademія Rіdnovіrіv, Bіznes-katalog Ukraїni”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 08. 02. 2012.