Pređi na sadržaj

Galina Lozko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Galina Sergejevna Lozko
Galina Lozko 2011. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1952-02-03)3. februar 1952.(72 god.)
Mesto rođenjaElanjec, Nikolajevska oblast Ukrajina,  SSSR
ObrazovanjeNacionalni univerzitet u Kijevu Taras Ševčenko

Galina Sergejevna Lozko (ukr. Галина Сергіївна Лозко); rođena 3. februara 1952, u mestu Elanjec, Nikolajevska oblast) je ukrajinski etnolog, teoretičar religije i filozof, osnivač udruženja „Ujedinjeni rodnoverni Ukrajine“ (ukr. „Об'єднання Рідновірів України“) (postoji od 1993. godine; državna registracija 24. maja 2001).

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

  • 1969 — Kijevska srednja škola № 140.
  • 1977Filološki fakultet Univerziteta u Kijevu (ukr. Київський національний університет імені Тараса Шевченка) smer filologija, predavač ukrajinskog jezika i književnosti
  • 1996 — kandidat filozofskih nauka - odbrana disertacije pri Odeljenju za teoriju religije Instituta za filozofiju ukr. Інститут філософії ім. Г. Сковороди НАН України); tema disertacije: „Ukrajinski paganizam kao izvor domaćeg religioznog sinkretizma“ (ukr. „Українське язичництво як джерело побутового релігійного синкретизму“) (specijalnost 09.00.11 — teorija religije).
  • 2007 — doktor filozofskih nauka - odbrana disertacije pri Katedri za teoriju religije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Kijevu; tema doktorske disertacije: „Aktualizacija ukrajinske etničke religije u evropskom kontekstu“(ukr. „Актуалізація української етнорелігії в европейському контексті“) (specijalnost 09.00.12 — ukrajinistika).

Naučno zvanje: profesor.

Trenutno zaposlenje : profesor na Humanističkom institutu Univerziteta u Kijevu (ukr. Гуманітарний Інститут Київського університету імені Бориса Грінченка).

Prethodna zaposlenja:

Naučna dostignuća:

  • prva razradila koncept „renesanse etničkih religija“;
  • na osnovu folklorno-etnografskih i astronomskih podataka rekonstruisala paganski kalendar „Krug Svaroga“;
  • sastavila prehrišćanski slovenski imenoslov sa preko dve i po hiljade imena;
  • istraživač i prevodilac „Velesove knjige“.

Članstvo u savezima pisaca i književnika: pisac, član Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine (ukr. Національної Спілки Письменників України) od 2003. godine; publicista sa preko stotinu objavljenih članaka u žurnalima i naučnim zbornicima.

Naučni i publicistički radovi[1][uredi | uredi izvor]

  • Lozko G. Ukraїnsьke яzičnictvo., Kiїv, Ukraїnsьkiй centr duhovnoї kulьturi, 1994.
  • Lozko G. Volhovnik., Kiїv, Ukraїnsьkiй centr duhovnoї kulьturi, 1994.
  • Lozko G. Pravoslov. Molitvi do Rіdnih Bogіv, Kiїv, NKT «Svіtovid», 1995.
  • Lozko G. Ukraїnsьke narodoznavstvo., Kiїv, Zodіak-EKO, 1995; drugo dopunjeno izdanje: Kiїv, ArtEK, 2004; treće izdanje: Harkіv, 2005.
  • Lozko G. S. Volhovnik. Pravoslov.- Serія: „Pam’яtki relіgійnoї dumki Ukraїni-Rusі“, Kiїv, „Svarog“, 2001.
  • Lozko H. Rodzima Wiara Ukrainska (prevod na poljski Anton Vacika (ukr. Антоні Вацика)), Vroclav, „Topožel“ (Polьщa), 1997.
  • Lozko G. Іmenoslov: іmena slov`яnsьkі, іstoričnі ta mіfologіčnі, Kiїv, Redakcія časopisu „Svarog“, 1998.
  • Lozko G. Etnologія Ukraїni. Fіlosofsьko-teoretičniй ta etnorelіgієznavčiй aspekt., Kiїv, ArtEK, 2002.
  • Lozko G. Velesova Kniga — volhovnik (prevod, istraživanje, originalni tekst i rečnik sa oko 8500 reči), Kiїv, „Takі spravi“, 2002; drugo izdanje: Vіnnicя, „Kontinent-Prim“, 2004; trećє izdanje 2006, četvrto izdanje 2007.
  • Lozko G. Kolo Svarože. Vіdrodženі tradicії - Ukraїnsьkiй pisьmennik, Kiїv, 2004.
  • Lozko G. S. Probudžena Eneя. Єvropeйsьkiй etnorelіgійniй renesans, Div, Harkіv. 2006. ISBN 978-966-8504-20-4.
  • Kolo Svarože - set prazničnih čestitki sa tematikom slovenskog rodnoverja. Naučna rekonstrukcija Galina Lozko; slikari: Viktor Križanivski, Petro Kačalaba, Elena Gajdamaka, Kiїv: „Takі spravi“, 2006.
  • Lozko G. S. Rіdna čitanka. Dlя serednьogo škіlьnogo vіku - Vіnnicя, Kontinent-Prim, 2007.
  • više od stotinu članaka u časopisima i naučnim zbornicima

Učešće u naučnim, akademskim i enciklopedijskim izdanjima[uredi | uredi izvor]

Sfera interesovanja i glavna dostignuća[uredi | uredi izvor]

  • istraživanje duhovne kulture Slovena (sledbenik prof. Vladimira Šajana) (ukr. Володимир Шаян).
  • glavne teme stvaralaštva - povratak Slovena na svoju etničku religiju, oživljavanje starih narodnih i verskih tradicija, rituala, običaja, moralnih i etičkih vrednosti
  • osnivač verske zajednice „Ujedinjeni rodnoverni Ukrajine“ (ukr. „Об'єднання Рідновірів України“)(postoji od 1993. godine; državna registracija 24. maja 2001).
  • rodnoverno ime — volhinja[a] Zoreslava (od 1994. godine).
  • od 1995. godine do danas je izdavač i glavni urednik naučnog časopisa „Svarog“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. novembar 2016) koji se bavi istorijom i religijom rodnoverja
  • povodom desetogodišnjice nezavisnosti Ukrajine odlikovana je „Ordenom Svjatoslava Hrabrog“ za uspehe u obnavljanju rodnoverja[2]
  • učesnik brojnih radio i televizijskih emisija.
  • osnivač i rektor „Ukrajinske duhovne akademije rodnovernih“ (ukr. Українська Духовна Академія Рідновірів) (akademija je zvanično registrovana 2002. godine)[3].
  • televizijski film o delatnosti Galine Lozko „Ostrvo zaboravljenih bogova“(ukr. „Острів забутих Богів“)[b](režiser Ana Gomonaj, Kijev, 2003).

Budući planovi[uredi | uredi izvor]

Izgraditi hram slovenskim božanstvima.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ vođa, savetnik, čarobnica
  2. ^ film više puta emitovan na ukrajinskoj televiziji „Novi kanal

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]