Pređi na sadržaj

Gardoš (brdo)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gardoš je jedan od tri lesna brega (druga dva su Ćukovac i Kalvarija), koji geografski pripadaju sremskoj zaravni, i jugoistočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, nedaleko od ušća Save. Ona svojim izgledom i nadmorskom visinom od 112 m odskače od ostalog prostora Zemuna. Iako je u sastavu sremske zaravni na ovoj stranici biće prikazano kao posebna predeona celine, na kojoj je začeto prvo naselje Zemuna još u praistoriji.[1] Ova ambijentalna celina zaštićena je kao deo prostorno kulturno-istorijske celine „Staro jezgro Zemuna“, i predstavlja nezaobilaznu turističku destinaciju posetilaca ovog dela Beograda.

Položaj i prostranstvo[uredi | uredi izvor]

Područje Gardoša (15 blokova) ograničeno je Njegoševom ulicom, Trgom Branka Radičevića, ulicom Cara Dušana, zelenilom lesnog odseka, Grobljanskom i Širokom stazom – Kejom oslobođenja. Ima neto površinu (pripadajućih blokova) od oko 6,91 ha i neto gustinu stanovanja od oko 154 st/ha. Zbog svog povoljnog položaja na najvišim kotama lesnog platoa Zemunskih brda (112 mnv) i njegovim obroncima iznad desne obale Dunava u severoistočnom delu jezgra Zemuna, Gardoš je od prvih ljudskih naseobina u Sremu predstavljao pogodno mesto za formiranje naselja.[2]

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Zemunska lesna brda[uredi | uredi izvor]

Zemunska lesna brda razmešten na desnoj obali Dunava, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav, u celini imaju obeležje nizije. Kao deo velike prirodne celine – Panonske nizije, sa panonskim prirodnim obeležjima. Malo koja tačka zemunskih brda prelazi visinu od 120 m nadmorske visine.

Prostor zemunske opštine sastoji se od tri aluvijalne ravni stepenasto poređanih, odozdo nagore ovim redosledom:

  • Aluvijalna ravan Dunav — neposredno uz desnu obalu Dunava.
  • Lesne terase — stepenasto su poređane od desne obale dunava sve do podnožja lesne zaravni, koja se skoro vertikalno uzdiže nastavlja na njih.
  • Lesni odseci — koji su nastali bočnom erozijom Dunava i Save mestimično raščlanjeni terasma i surducima.
  • Lesne zaravni (u čijem sastavu je i brdo Gardoš), imaju najveće prostranstvo s obzirom da zauzimaju teritoriju opštine Zemun od gornjih delova grada do granica sa susednim sremskim opštinama.

Brdo Gardoš koji se skoro vertikalno uzdiže iznad desna obale Dunava, i lesnih terasa, i u obliku polumeseca pruža ka jugozapadu i nastavlja se sledećim od tri brda Zemuna, brdom Ćukovac.

Geomorfologija[uredi | uredi izvor]

Les se na ovim prostorima Srbje oko ušća Save u Dunav, i šire na prostoru Srema nagomilao se tokom Ledenog doba kada su velike reke prenosile finozrni materijal nastao glacijalnom erozijom i fizičkim razoravanjem geoloških naslaga, uglavnom u planinskim predelima. Nošena vetrom, sremskoj zaravan i u okviru nje Gardoš formirana je deponovananjem debele naslage lesa, tokom proces koji je trajao hiljadama godina.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Lesni breg ili brdo Gardoš kako ga mnogi nazivaju, je izuzetno vredno prirodno dobro, s obzirom da se na ovim profilima jasno vide tragovi postanka zemlje u poslednjih milion godina. U tom smislu proučavanje geomorfologije ove lesne naslage je veoma zahvalno jer je u njoj „zapisana” celokupna fosilna istorija Zemuna, koja je naučnicima dala dragocene informacije o prošlosti ovog grada. Naime les je kao geomorfološki sediment sa fosilnim naslagama, taj uz čiju pomoć je bila moguća rekonstrukcija prilika koje su vladale tokom njegovog akumuliranja.

Deo deponovanih lesnih naslaga koje su stvorile brdo Gardoš

Naslage Sremskog lesa u okolini brda Gardoš pokazuju da se paleoekološko (praistorijsko) okruženje ovog prostora menjalo u rasponu od tundre do travnate i šumovite stepe. Da je snažna stopa akumulacija lesne prašine i skoro neporemećena smena lesnih i paleozemljišnih horizonata koji se sreću u presecima i odsecima sva tri zemunska lesna brega predstavljaju prirodni raritet i u globalnom smislu i dalje privlače pažnju istraživača iz celog sveta.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima na području Gardoša je kao i u ostalom delu Zemuna umereno-kontinentalna.

Godišnja doba

Zime su umereno hladne, a leta topla; proleća i jeseni su prilično kišoviti. Promene usled klimatskih prilika bitno utiču na različito doživljavanje ambijenta (Gardoša) zimi, leti, u jesen i u proleće.[2]

Temperatura vazduha

Srednja godišnja temperatura vazduha na Gardošu iznosi 11,9 °C. Najnića je u decembar i januar, a najviša u julu i avgust. Najveći broj tropskih dana je u julu (8,8) i avgustu (8,6), pa je u vreme pojave letnje žege koja otežava boravakna Gardošu u takvim uslovima prijatniji boravak u njgovom podnožju uz Dunav.

Razlika između jeseni i proleća na Gardošu je svega 0,1 °C. Jesen je duža od proleća, sa dužim sunčanim i toplim periodima (Miholjsko leto). U zimskim mesecima tokom uzastopih dana sa jakim mrazom može doći do zaleđivanja Dunava uz Gardoš.

Vetrovi

Kako Gardoš ulazi u sastav jugoistočnog Srema ova oblast je sa veoma ujednačenim orografskih prilika, prosečne nadmorske visine oko 80 m, i izložen je strujama vazduha – vetrovima – praktično iz svih pravaca. Ipak dominantni su vetrovi iz zapadnog, severozapadnog i jugoistočnog područja. Vetar košava, koji duva iz jugoistočnog pravca, prema podacima meteorološke stanice, na ovom području ima najveću čestinu. Košava prouzrokuje suvo i vedro vreme i po pravilu on donosi porast temperature vazduha, izazivajući povećano isparavanje i sušeći zemlju. Ovaj vetar koji može biti slapovit, ponekad je i olujni vetar, sa udarima koji dostižu brzinu od 20,4 — 100 km/h.

Vlažnost vazduha

Srednja relativna vlažnost vazduha na Gardošu je 69,1%. Oblačnost je promenjljiva u zavisnosti od godišnjeg doba, tako da je zabaležen u julu i avgustu najveći broj potpuno vedrih dana.

Padavine

Padavine, na Gardošu, prema godišnjoj količina vodenog taloga kreću se oko 684,3 mm.

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Gardoš obiluje raznovrsnim zelenilom. Bliže Dunavu rastu razne vrste vrba, topola, nizijski brest, beli jasen, bagrenac, kupina i drugo šiblje. Dobar deo „zelenog blaga“ nalazi se na prostoru Gardoškog groblja, i u mnogobrojnim dvorištima kuća izgrađenim na padinama Gardoša.

Širenjem Zemuna, stvaranjem novih naselja, na Gardošu su nestale mnogobrojne njive, oranice, vinogradi, gajevi, Sve je to uticalo na faunu. Mnoge divlje životinje, zbog ugroženosti, bežale su daleko od ljudskih naselja, pa tako da se jedino mogu naći brojne ptice, među kojima su: kukavica, grlica, detlić, crvenoperka, vrabac, sova, kos, ćubasta ševa, prepelica, fazan, vrana, vranci, gavranovi i galebovi na Dunavu, koji su česti posetioci Gardoša.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Područje Gardoša sa mrežom ulica koje prate spojnice lesne padine ima karakter izrazito stambene zone, čiji stambeni fond čini modifikovani tip panonske (ruralne) i malovaroške prizemne kuće. Kuće su na regulacionoj liniji, u prekinutom nizu karakterističnog ritma, a njihova pojedinačna dispozicija i ukupna koncentrična organizacija na nivou naselja obezbeđuju svima pravo na pogled prema Zemunu, rekama i Beogradu, svetlost i sunce u najdužem dnevnom trajanju.[2]

U novije vreme, određeni broj kuća neprilagođene arhitekture (proporcija i ritma) razbio je jedinstvo ove istorijsko-urbanističke celine.[2]

Unutar urbanističke celine Gardoša mogu se identifikovati manje ambijentalne celine (mikroambijenti) posebnih vrednosti, kao što su:

  • Kompleks Nikolajevske crkva,
  • Kompleks Tvrđave sa Milenijumskom kulom,
  • Potezi ulica Njegoševe, Sinđelićeve, Gardoške, Stare, Visoke, Grobljanske, Strme, Tesne, Čunarske i Veslarske.[3]
Gledano po vretikali bitan vizuelni element Gardoša (kao beleg, obeležje ili orijentir) čine siluete Nikolajevske crkve, Crkva Svetog Dimitrija i Tvrđava sa Milenijumskom kulom koje su u izraženom kontrastu u odnosu na sitnu i poleglu prizemnu strukturu Gardoša).[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija Zemuna, vezana je za brdo Gardoš, na kome je Zemun nastao u doba neolita, kada je sagrađeno prvo utvrđeno naselje pre više od 7.000 godina, u isto vreme kada su na desnoj obali Dunava stvarana i druga nova naselja. Lensna zaravan na Gardošu za tadašnje stanovnike bila je idealno mesto za formiranje budućeg grada, jer su prirodne prepreke, uzvišica i blizina reke bili odlični uslovi za odbranu od neprijatelja.

Sa brda Gardoš prvobitno naselje se kasnije širilo, u njegovo podnožje i na ostala dva susedna brega Ćukovac i Kalvariju.

Tvrđava na Gardošu (1608)

Brdo Gardoš, i utvrđenje na njoj osvajale su i razarale mnoge vojske. U antičkom toponimu, s početku keltske dominacije pominje se brdo Gardoš (poč. 3. veka p. n. e. — 4. veka n.e.) kada je Zemun prvi put zabeležen u delu Plinija Starijeg. U rimsko doba (1. — 4. vek) Taurunum je bio utvrđeno naselje i jedno od sedišta rečne flote Panonije Secundae kao i logor pograničnih vojnih, konjaničkih jedinica i pomoćnih trupa. Tokom seobe naroda Sloveni su na ruševinama Taurunuma stvarili svoj „Zemljani grad” na Gardošu i otuda današnji naziv Zemuna: adj. Zemlin-zemljan (grčki Zevgmin, mađarski Zimony, latinski Samonium, tur. Zemin, i nemački Semlin).

Posle franačke i bugarske dominacije, brdo Gardoš, Zemun (i Srem) ušli su u sastav Samuilovog carstva 971. godine, [4] da bi početkom 11. veka Vizantija nanovo uspostavila vlast.

U vreme Prvog krstaškog rata on je bio bogato mesto sa tvrđavom (castrum): krstaši pod Petrom Pustinjakom iz Amijena sukobili su se 1096. godine sa njegovim stanovnicima i, pobivši veliki broj njih, odneli „bogat plen", koji su šest dana pljačkali, nazvavši ga pritom Malevilla (zli grad).[5]

Tokom 12. veka brdo Gardoš i Zemun u njenom podnožju, kao poprište vizantijsko-mađarskih borbi, naizmenično su rušeni i obnavljani. Ovo se rivalstvo oko Zemuna završilo mađarskim osvajanjem pod kraljem Belom III 1182. godine. Pod ovom vlašću Gardoš je ostao sve do pada pod tursku vlast, izuzimajući vreme kada se nalazio u državi srpskog despota Đurđa Brankovića. Tokom ovih borbi na temelju utvrđenje iz prethodnog perioda na brdu Gardoš, u 14. veku nastalo je novo: gotskog tipa, četvorougaone osnove sa debelim tvrđavskim zidovima od opeke i četiri ugaone kule sa kupastim krovovima. Oko tvrđave na Gardošu vremenom je formirano naselje, koje se niz padine Gardoša sve više spuštalo u podgrađe, nazvano Donji Grad, koji su činili „varoš Zemun" sedamdesetih godina 16. veka.[6][7]

Kulturno — istorijsko nasleđe na Gardošu[uredi | uredi izvor]

Naziv Slika Opis
Ostaci srednjovekovne tvrđave Odbrambeni zid sa puškarnicama i bastionima iz 1841. godine, sačuvan oko kule Gardoš, kao kvadratna citadela, se ostaci velikih kružnih kula i kao ograda groblja na Gardošu, predstavlja jedan od poslednjih očuvanih delova gradskog bedema srednjovekovne tvrđave, kojim je nekada bio okružen ceo Zemun.
Milenijumska kula Jedna je od četiri Milenijumske kule koje su Ugarske vlasti izgradile na sve četiri strane sveta, u najudaljenijim gradovima kraljevstva, u sklopu proslave hiljadugodišnice doseljavanja Mađara u Panoniju.

Kula je visoka 36 metara a izgrađena je na najužnijoj tački kraljevstva, na brdu Gardoš, 1896. godine, na temeljima drevne zemunske tvrđave Taurunum iz 9. veka koje se kao važna odbrambena tačka vekovima izdizala iznad desne obale Dunava.

Zemunsko groblje Izgrađeno pre 1740. godine na donjoj padini Gardoša, groblje se sredinom 18. veka širilo na platou Gardoškog brega, na kome je prostorno je oformljen kompleks koji čine dva groblja, za tri konfensije: pravoslavno, katoličko i jevrejsko, koja su i danas u funkciji.
Crkva Svetog Dimitrija Sagrađena je 1874—78. godine i posvećena Svetom velikomučeniku Dimitriju, zaštitniku porodice Petrović, zahvaljujući donaciji Grigorija Hariša, zemunskog trgovca, a na osnovu zaveštanja supruge Marije, rođene Petrović, koja se smatra i njenim ktitorom.

Graditelji Hariševe kapele su arh. Svetozar Ivačković, projektant, Josif Marks, građevinar, Pavle Simić, slikar ikonostasa i zanatlije Jovan Kistner, drvorezbar i Samuel Kolmajer, zlatar ikonostasa.

Kuća Burovca Bila je izgrađena krajem 18. veka.od naboja, s jednostavnim krovom prepokrivena trskom, sa zabatima od dasaka i zemljanim podom. Primer je kuće u kojoj je stanovalo siroašnije stanovništva Starog jezgra Zemuna sa jedinstvenim tipskim oslikama, koje su podizale male zanatlije, radnici, piljari i ribari. Ovaj do skora najbolje sačuvan autentični primerak trščara Starog jezgra Zemuna, nečijom nebrigom je porušen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćorović, Lj. (2004): Vodič kroz Beograd. Kreativni centar, Beograd
  2. ^ a b v g d Gardoš U: Milica Grpzdanić, Prikaz metodologijeplaniranja u zaštitnim kulturno-istorijskim područjima na primeru starog jezgra Zemuna, scindeks-clanci UDK 711.523.024.5(497.11)
  3. ^ Miodrag Dabižić i Željko Škalamera, Staro jezgro Zemuna, Narodni muzej Zemun / Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Zemun, 1967.
  4. ^ Leszka, Mirosław J.; Zytka, Michał (2015-12-30). „PREDRAG KOMATINA, „Church Policy of Byzantium from the End of Iconoclasm to the Death of Emperor Basil I”, Vizantološki institut Srcpke akademije nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knjiga 43, Beograd 2014, pp. 382”. Studia Ceranea. 5: 380—381. ISSN 2449-8378. doi:10.18778/2084-140x.05.18. 
  5. ^ Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.
  6. ^ Željko Škalamera, Staro jezgro Zemuna, knjiga I, Istorijski razvoj, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd, 1966.
  7. ^ Željko Škalamera, Staro jezgro Zemuna, knjiga II, Arhitektonsko nasleđe, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd, 1967.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasa Čubrilović (urednik), Istorija Beograda, knjiga 1, Stari, srednji i novi vek, Beograd, „Prosveta“, 1974.
  • Vasa Čubrilović (urednik), Istorija Beograda, knjiga 2, Devetnaesti vek, Beograd, „Prosveta, 1974.
  • Vasa Čubrilović (urednik), Istorija Beograda, knjiga 3, Dvadeseti vek, Beograd, „Prosveta“, 1974.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Gardoš na Vikimedijinoj ostavi