Pređi na sadržaj

Gromadne planine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gromadne, srednje ili rasedne planine su planine nastale rasedanjem, razaranjem, izdizanjem i spuštanjem zemljišta duž dubokih pukotina (raseda), odnosno diferenciranim kretanjima pojedinih blokova Zemljine kore. Nastaju pri ponovljenoj orogenezi u delovima litosfere koji su izgubili plastičnost.[1]

Gromadne planine imaju oblika masiva–zaravnjene gromade bez istaknutih, zaobljenih, vrhova. Međusobno su razdvojene manjim nizijama i rečnim dolinama.

Gromadne planine su starije i niže od venačnih planina, a mlađe su od najstarijih planina. Gromadne planine nisu „srednje” samo po starosti, nego i po svojoj visini: Samo neke od njih su više od 1500 m nadmorske visine. Gromadne planine su izvorište mnogih reka i nalazišta rude metala.[2]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Rasedne planine odlikuju se time da su oivičene rasednim odsecima, da nemaju strogo određeni pravac pružanja i da unutrašnja struktura slojeva ima značaja za njihovu morfologiju.

Elementarni tektonski oblik ovih planina je složeni horst. Horstovi mogu postati rasedanjem horizontalnih ili poremećenih slojeva. Zavisno od toga, Petar Jovanović, izdvojio je 2 osnovna tipa rasednih ili gromadnih planina: ploče ili table i mase ili masivi.

Ploče ili table predstavljene su horstovima postalim rasedanjem horizontalnih ili blago nagnutih slojeva. U njihovoj unutrašnjoj strukturi upadljivo se zapaža konkordancija slojeva i njihova neporemećenost. U morfološkom pogledu ploče prestavljaju najčešće visoravni koje su slabo disecirane erozivnim radom. Ovaj tip gromadnih planina su izraziti strukturni oblici reljefa. Njima pripadaju planine oko Kolorada (u Severnoj Americi) Franačka i Švapska Jura itd.

Mase ili masivi su horstovi kod kojih su rasednuti već prethodno jako poremećeni slojevi, sa izrazitom diskordancijom. Ova jaka poremećenost slojeva ukazuje na veoma dinamičnu morfotektonsku evoluciju još pre njihovog stvaranja kao gromadnih planina. Mase ili masivi su brojniji tip gromadnih planina. Njima pripadaju Centralni masiv, Mezeta na Pirinejskom poluostrvu, Altaj, Aligeni u Severnoj Americi itd.[3]

Primeri

[uredi | uredi izvor]

Tipični i najviši predstavnik gromadnih planina je Centralni masiv u Francuskoj (1886 m). Od njega se prema istoku pružaju:[4]

Takođe gromadne planine su i:

A u Srbiji:

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mastilo, Natalija. „Rečnik savremene srpske geografske terminologije”. Arhivirano iz originala 30. 12. 2017. g. Pristupljeno 1. 1. 2018.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  2. ^ Sitarica Rada i Milutin Tadić 2016, str. 65.
  3. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
  4. ^ Sitarica Rada i Milutin tadić 2016, str. 65.
  5. ^ „Reljef: Planine i ravnice”. Shtreber. Pristupljeno 1. 1. 2018. 
  6. ^ Rada Sitarica i Milutin Tadić 2012, str. 84.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Sitarica, Rada; Tadić, Milutin (2016). Geografija 6 za 6. razred osnovne škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 978-86-17-19478-7. 
  • Sitarica, Rada; Tadić, Milutin (2012). Geografija 5 za 5. razred osnovne škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 978-86-17-18116-9. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]