Pređi na sadržaj

Grupa neutralnih i nesvrstanih evropskih zemalja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grupa neutralnih i nesvrstanih evropskih zemalja
Grupa neutralnih i nesvrstanih evropskih zemalja
  Neutralne evropske zemlje članice grupacije
  Nesvrstane evropske zemlje članice grupacije
Tipneformalna grupacija država
Članovi Austrija,
 Finska,
 Švedska,
 Švajcarska
 SFR Jugoslavija
 Kipar
 Malta

Grupa neutralnih i nesvrstanih evropskih zemalja, ponekad poznate pod skraćenicom NN države,[1][2] bila je neformalna grupacija država u Evropi tokom Hladnog rata. Činile su je države koje nisu bile deo NATO saveza niti Varšavskog pakta, već su bile ili neutralne ili članice Pokreta nesvrstanih. Grupa je okupljala neutralne države kao što su Austrija, Finska, Švedska i Švajcarska s jedne strane, i nesvrstane SFR Jugoslaviju, Kipar i Maltu s druge strane, koje su delile interes za očuvanje svoje nezavisne vanblokovske pozicije u odnosu na NATO, Evropsku zajednicu, Varšavski pakt i Savet za uzajamnu ekonomsku pomoć.[3] Relativno visoko razvijene evropske neutralne države su saradnju sa nesvrstanim državama (naročito sa SFR Jugoslavijom kao jednim od osnivača i lidera pokreta) smatrale načinom za snažnije zastupanje mira, razoružanja i uzdržanosti velikih sila nego što bi im to dozvoljavala njihova ograničena ranija međusobna saradnja.[4]

Grupa je sarađivala u okviru Konferencije o bezbednosti i saradnji u Evropi (KBSE) u nastojanju da sačuva rezultate Helsinškog sporazuma.[5] U tom okviru, Jugoslavija je sarađivala sa Austrijom i Finskom na posredovanju između blokova i organizovala drugi samit KBSE 1977. godine u Beogradu, predložila nacrte o zaštiti nacionalnih manjina, koji su i danas važeći i centralni delovi odredbi OEBS-a o pravima manjina.[6]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Håkan Wiberg (1994). „Neutral and Non-Aligned States in Europe and NOD”. Ur.: Bjorn Moller. Non-offensive Defence For The Twenty-first Century. Routledge. ISBN 9780429039300. 
  2. ^ Tvrtko Jakovina (2011). Treća strana Hladnog rata. Fraktura. ISBN 978-953-266-203-0. 
  3. ^ Fischer, Thomas; Aunesluoma, Juhana; Makko, Aryo (2016). „Neutrality and Nonalignment in World Politics during the Cold War”. Journal of Cold War Studies. 18 (4): 4—11. doi:10.1162/JCWS_a_00677. 
  4. ^ Hakovirta, Harto (1983). „Effects of Non-Alignment on Neutrality in Europe: An Analysis and Appraisal”. Cooperation and Conflict. 18 (1): 57—75. JSTOR 45083856. doi:10.1177/001083678301800105. 
  5. ^ Martinović, S. (1983). „Foreign Policy of Yugoslavia”. Pakistan Horizon. 36 (1): 28—31. JSTOR 41394717. 
  6. ^ Trültzsch, Arno. „An Almost Forgotten Legacy: Non-Aligned Yugoslavia in the United Nations and in the Making of Contemporary International Law”.