David Elazar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
David Elazar
David Elazar
Lični podaci
NadimakDado
Datum rođenja(1925-08-27)27. avgust 1925.
Mesto rođenjaSarajevo, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti15. april 1976.(1976-04-15) (50 god.)
Mesto smrtiTel Aviv, Izrael
Vojna karijera
Vojska Izraelske odbrambene snage
Učešće u ratovimaPalestinski rat 1947—1949.
Suecka kriza
Šestodnevni rat
Rat iscrpljivanja
Jomkipurski rat

David Elazar (hebr. דוד אלעזר; Sarajevo, 27. avgust 1925Tel Aviv, 15. april 1976) je bio načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga od 1972. do 1974. godine. Prinuđen je na ostavku nakon Jomkipurskog rata.

Rani život[uredi | uredi izvor]

David (Dado) Elazar je rođen 27. avgusta 1925. godine u Sarajevu, u sefardskoj porodici. Emigrirao je u Palestinu 1940. godine i kasnije se borio u mnogim važnim bitkama tokom arapsko-izraelskog rata 1948. godine. Nakon rata je ostao u vojnoj službi i učestvovao na Sinajskoj kampanji 1956. godine.

Za vreme Šestodnevnog rata 1967. godine, bio je jedan od glavnih zagovornika zauzimanja Golanske visoravni, koja je tada bila deo Sirije.

Za načelnika Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga je imenovan 1. januara 1972. godine.

Načelnik Generalštaba[uredi | uredi izvor]

Na početku njegove karijere na mestu načelnika Generalštaba, imao je velikih problema sa terorističkim grupama, uključujući Minhenski masakr. Naredio je obaranje libijskog putničkog aviona iznad Sinajskog poluostrva, koji nije odgovarao i zbog čega se pretpostavilo da je pod kontrolom terorista.

Pod njegovim zapovedništvom, vođen je Jomkipurski rat. Izraelske snage nisu bile spremne za rat, između ostalog i zbog toga što je ministar odbrane Moše Dajan odbio da odobri generalu Elazaru mobilizaciju rezervnog sastava i predlog da se krene u preventivne vazdušne udare.

Smenjen je sa dužnosti 1974. godine, a njegov rad je bio predmet istrage koja je zaključila da su loši rezultati u Jomkipurskom ratu njegova krivica.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Elazar je umro 15. aprila 1976. godine od srčanog udara. Sahranjen je na gori Hercl u Jerusalimu.

Ostao je upamćen pod nadimkom Dado. Krivica za ratne neuspehe koji su mu pripisani od komisije, nikada u javnosti nije prihvaćena, a opšte je mišljenje da je bio sposoban vojskovođa.