Danilo Srdić
Danilo Srdić | |||
---|---|---|---|
![]() Danilo Srdić | |||
Lični podaci | |||
Nadimak | Crveni komandant | ||
Datum rođenja | 10. avgust 1896. | ||
Mesto rođenja | Vrhovine, kod Otočca, Austrougarska | ||
Datum smrti | 26. jul 1937.40 god.) ( | ||
Mesto smrti | Moskva, Sovjetski Savez | ||
Vojna karijera | |||
Učešće u ratovima | Prvi svetski rat Ruski građanski rat | ||
Odlikovanja |
|
Danilo Srdić (rus. Данило Сердич; Vrhovine, kod Otočca, 10. avgust 1896 — Moskva, 28. jul 1937), poznat pod nadimkom Crveni komandant, je bio srpski revolucionar i sovjetski vojskovođa iz Like, poznat po učešću u Oktobarskoj revoluciji, ali i kao jedna od najistaknutijih žrtava Velike čistke.
Nosilac je najvišeg sovjetskog odlikovanja, Ordena Crvene zastave.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen u ličkom selu Vrhovine 1896. godine. Po narodnosti Srbin.[1] Godine 1912. se školovao u Beogradu prije nego što je otišao u Rusiju gdje ga je zatekao Prvi svetski rat i gdje je pohađao vojnu školu. Godine 1916. je upućen u 1. srpsku dobrovoljačku diviziju. Već za vrijeme Februarske revolucije se priključio revolucionarnim gibanjima i postao član Revolucionarnog vojničkog komiteta. Odatle je poslan u Petrograd gdje je uhapšen od strane Privremene vlade. Međutim, drugovi su ga uspjeli osloboditi iz zatvora te je u novembru 1917. sudjelovao u znamenitom jurišu na Zimski dvorac.
Srdić je potom osnovao 1. sovjetsko-srpski revolucionarni odred, od koga je nastao bataljon. Iste je godine postao članom RKP (b). Član Jugoslovenske komunističke grupe pri RKP (b) postao je decembra 1918. U borbama ispoljio vojne sposobnosti i postao istaknuti sovjetski komandant. Odlikovan je najvišim sovjetskim odlikovanjem Ordenom Crvene zastave, jer je „iako opkoljen sa svojom brigadom od znatno nadmoćnijih snaga neprijatelja, borbom izveo svoju brigadu iz opasnosti, nanijevši neprijatelju ozbiljan poraz.”[2]
Po završetku građanskog rata Ostao u Sovjetskom Savezu, školovao se i dostigao visoke činove u Sovjetskoj armiji.[2]
Godine 1937. Danilo Srdić, komandant trećeg korpusa, iznenada je uhapšen kao „neprijatelj naroda” i streljan.[3]
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Danas jedna ulica u Minsku nosi njegovo ime.[4]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, 2. izd., 1978, knjiga 9, str. 94.