Donato Karizi
Donato Karizi | |
---|---|
![]() | |
Datum rođenja | 25. mart 1973. |
Mesto rođenja | Martina Franka |
Veb-sajt | donatocarrisi |
Donato Karizi (ital. Donato Carrisi; Martina Franka, 25. mart 1973) je italijanski pisac, scenarista, dramaturg, novinar i reditelj, dobitnik nagrade Bankarela 2009. za delo „Šaptač“ i nagrade David di Donatelo 2018. za delo „Noć mi te uzima“.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Saradnik za Korijere dela Sera, okušao se kao scenarista za televizijske serije i za bioskop. Nakon studija na Klasičnoj gimnaziji Tito Livio u Martina Franci, diplomirao je pravo, sa tezom o Luiđiju Kjatiju, „Čudovište iz Folinja“. Zatim je usledila specijalizacija iz kriminologije i bihejvioralnih nauka.[2]
Profesionalna delatnost[uredi | uredi izvor]
Pozorište[uredi | uredi izvor]
Svoju spisateljsku karijeru započeo je u pozorištu sa 19 godina. Prva komedija je Moli, Morti i Morgan, za pozorišnu grupu Vivarte (osnovana zajedno sa Vitom Lo Reom).
Usledila su druga dela: Leševi se rađaju!, Ne škode sve krofne, Arturo u noći... i Guzmanov dim, i mjuzikli Sirena nevesta i Drakula, uz muziku uvek Vito Lo Re. Akile Mancoti ga 1999. godine otkriva i lansira u svet fantastike.
Izdavaštvo[uredi | uredi izvor]
Šaptač, koji je Longanezi objavio 2009. godine je njegov prvi roman, sa kojim je osvojio brojne nagrade, uključujući nagradu Bankarela.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/17/DonatoCarrisiPresentazione.jpg/220px-DonatoCarrisiPresentazione.jpg)
Godine 2011. došao je red na Lovac na duše, ponovo sa Longanezijem, a 2012. godine na red je došla Žena od papirnog cveća.[3]
Godine 2013, ponovo sa Longanezijem, objavljuje Vladar iz senke, knjigu koja se može smatrati i nastavkom i prednastavkom Šaptača; u stvari, Karizi tvrdi da ih smatra knjigama blizancima, i zato što se u obe knjige pojavljuje ženski lik Mile Vaskez.
Godine 2014, ponovo za Longanezi, napisao je Dečak od stakla, koji se može smatrati nastavkom Lovca na duše; u stvari, u obe knjige nalazimo iste likove.
Godine 2015, ponovo za Longanezi, napisao je Noć mi te uzima.
Godine 2016. napisao je delo Gospodar senki (Longanezi), u kojem se nalaze likovi i lajtmotiv Lovca na duše.
Godine 2017. napisao je delo Čovek iz lavirinta (Longanezi), koji je istovremeno potpuno nova priča, ali i neprijavljeni nastavak Šaptača.
Godine 2018. napisao je delo Igra šaptača (Longanezi), nastavak sage o Mili Vaskez.
Dana 2. decembra 2019. objavljena je Kuća glasova (Longanezi), priča o deci, duhovima i mentalnim bolestima.
Godine 2020. objavljena je i knjiga Ja sam ponor (Longanezi), potom objavljuje i delo Kuća bez uspomena(Longanezi) 2021. godine.
Televizija[uredi | uredi izvor]
Sa Raijem sarađuje u stvaranju serija Porodična kuća (ital. Casa famiglia) i Bio mi je brat (Era mio fratello,), sa Taodue-om iz Mediaset-a sarađuje u stvaranju serija Nasirija - Da se ne zaboravi i Ekipa antimafija - Palermo danas, dok sa Ski sarađuje u stvaranju Moane.
Od 1. marta 2014. emitovao je Šesto čulo na Rai 3.
Bioskop[uredi | uredi izvor]
Godine 2017. režirao je i napisao scenario za adaptaciju na velikom platnu svog romana Noć mi te uzima, za koji je dobio nagradu David di Donatelo 2018. U glumačkoj postavi su Žan Reno, Toni Servilo, Alesio Boni, Lorenco Rišelmi, Galatea Ranci, Mikela Českon, Lukrecija Gvidone, Danijela Pjaza, Jakopo Olmo Antinori, Antonio Gerardi i Greta Skaki.
Godine 2019. producirao je, režirao i napisao scenario za Čovek iz lavirinta, adaptaciju za veliko platno njegovog istoimenog romana. U glumačkoj ekipi Toni Servilo, Valentina Bele, Viničio Markioni i Dastin Hofman.
Učenje[uredi | uredi izvor]
Godine 2018. postao je predavač na IULM univerzitetu, gde je držao kurs „Pisanje žanra: triler, noar, misterija, misterija“ na masteru Umetnosti pripovedanja.
Dela[uredi | uredi izvor]
Romani[uredi | uredi izvor]
Ciklus Mila Vaskez[uredi | uredi izvor]
- Šaptač (ital. Il suggeritore), Longanezi, 2009.
- Vladar iz senke (ital. L'ipotesi del male), Longanezi, 2013.
- Čovek iz lavirinta (ital. L'uomo del labirinto), Longanezi, 2017.
- Igra šaptača (ital. Il gioco del suggeritore), Longanezi, 2018.
Ciklus Markusa i Sandre[uredi | uredi izvor]
- Lovac na duše (ital. Il tribunale delle anime), Longanezi, 2011.
- Dečak od stakla (ital. Il cacciatore del buio), Longanezi, 2014.
- Gospodar senki (ital. Il maestro delle ombre), Longanezi, 2016.
Ciklus Pjetra Gerbera[uredi | uredi izvor]
- Kuća glasova (ital. La casa delle voci), Longanezi, 2019.
- Kuća bez sećanja (ital. La casa senza ricordi), Longanezi, 2021.
Ostale knjige[uredi | uredi izvor]
- Žena sa cvetom od papira (ital. La donna con fiore di carta), Longanezi, 2012.
- Noć mi te uzima (ital. La ragazza nella nebbia), Longanezi, 2015.
- Ja sam ponor (ital. Io sono l'abisso), Longanezi, 2020.
Drame[uredi | uredi izvor]
- Moli, Marti i Morgan
- Leševi se rađaju!
- Ne škode sve krofne
- Arturo u noći...
- Guzmanov dim
- Sirena nevesta, mjuzikl
- Drakula, mjuzikl
Scenario[uredi | uredi izvor]
Televizija[uredi | uredi izvor]
- Porodična kuća, TV serija (2001-2003)
- Bio je moj brat, TV film (2007)
- Nasirija - Da se ne zaboravi, TV film (2007)
- Ekipa antimafija - Palermo danas, TV serija (2009)
- Moana, mini-serija (2009)
- Šesto čulo - Ono što ne očekuješ od uma, TV emisija(2014)
Film[uredi | uredi izvor]
- Noć mi te uzima (2017)
- Čovek iz lavirinta (2019)
- Ja sam ambis (2021)
Režija[uredi | uredi izvor]
- Noć mi te uzima (2017)
- Čovek iz lavirinta (2019)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- David di Donatelo 2018, najbolji novi reditelj za film Noć mi te uzima
- Nagrada Prix Livre de Poche 2011 (dodeljuju francuski čitaoci)
- Nagrada Prix SNCF du polar 2011, evropska kategorija
- Književna nagrada Masaroza XXIV
- Šesto izdanje nagrade Kamajore za detektivsku fikciju
- 57. izdanje nagrade Bankarela
- Drugo izdanje nagrade Belđojozo Đalo
- Pobednik trećeg Mediteranski festival kriminalistike i noar-a
- Nagrada Solinas 2004 za Crni krupije, odeljak Priče za film
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ zope. „Donato Carrisi - L'autore”. donatocarrisi.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-12-25.
- ^ Cannizzaro, S. (decembar 1858). „Spiegazione intorno la nota del sig.H. Kopp, accennata nel fascicolo di Maggio”. Il Nuovo Cimento. 8 (1): 71—72. ISSN 0029-6341. doi:10.1007/bf02735636.
- ^ Connor, Daily (15 gennaio 2019). „Daily Connor: La Donna Dei Fiori Di Carta - Recensione”. Daily Connor. Pristupljeno 2021-12-24. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć)