Pređi na sadržaj

Donato Karizi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Donato Karizi
Datum rođenja(1973-03-25)25. mart 1973.(51 god.)
Mesto rođenjaMartina Franka
Veb-sajtdonatocarrisi.it,%20www.donato-carrisi.fr

Donato Karizi (ital. Donato Carrisi; Martina Franka, 25. mart 1973) je italijanski pisac, scenarista, dramaturg, novinar i reditelj, dobitnik nagrade Bankarela 2009. za delo „Šaptač“ i nagrade David di Donatelo 2018. za delo „Noć mi te uzima“.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Saradnik za Korijere dela Sera, okušao se kao scenarista za televizijske serije i za bioskop. Nakon studija na Klasičnoj gimnaziji Tito Livio u Martina Franci, diplomirao je pravo, sa tezom o Luiđiju Kjatiju, „Čudovište iz Folinja“. Zatim je usledila specijalizacija iz kriminologije i bihejvioralnih nauka.[2]

Profesionalna delatnost[uredi | uredi izvor]

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Svoju spisateljsku karijeru započeo je u pozorištu sa 19 godina. Prva komedija je Moli, Morti i Morgan, za pozorišnu grupu Vivarte (osnovana zajedno sa Vitom Lo Reom).

Usledila su druga dela: Leševi se rađaju!, Ne škode sve krofne, Arturo u noći... i Guzmanov dim, i mjuzikli Sirena nevesta i Drakula, uz muziku uvek Vito Lo Re. Akile Mancoti ga 1999. godine otkriva i lansira u svet fantastike.

Izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Šaptač, koji je Longanezi objavio 2009. godine je njegov prvi roman, sa kojim je osvojio brojne nagrade, uključujući nagradu Bankarela.

Donato Karizi tokom predstavljanja njegove knjige Šaptač.

Godine 2011. došao je red na Lovac na duše, ponovo sa Longanezijem, a 2012. godine na red je došla Žena od papirnog cveća.[3]

Godine 2013, ponovo sa Longanezijem, objavljuje Vladar iz senke, knjigu koja se može smatrati i nastavkom i prednastavkom Šaptača; u stvari, Karizi tvrdi da ih smatra knjigama blizancima, i zato što se u obe knjige pojavljuje ženski lik Mile Vaskez.

Godine 2014, ponovo za Longanezi, napisao je Dečak od stakla, koji se može smatrati nastavkom Lovca na duše; u stvari, u obe knjige nalazimo iste likove.

Godine 2015, ponovo za Longanezi, napisao je Noć mi te uzima.

Godine 2016. napisao je delo Gospodar senki (Longanezi), u kojem se nalaze likovi i lajtmotiv Lovca na duše.

Godine 2017. napisao je delo Čovek iz lavirinta (Longanezi), koji je istovremeno potpuno nova priča, ali i neprijavljeni nastavak Šaptača.

Godine 2018. napisao je delo Igra šaptača (Longanezi), nastavak sage o Mili Vaskez.

Dana 2. decembra 2019. objavljena je Kuća glasova (Longanezi), priča o deci, duhovima i mentalnim bolestima.

Godine 2020. objavljena je i knjiga Ja sam ponor (Longanezi), potom objavljuje i delo Kuća bez uspomena(Longanezi) 2021. godine.

Televizija[uredi | uredi izvor]

Sa Raijem sarađuje u stvaranju serija Porodična kuća (ital. Casa famiglia) i Bio mi je brat (Era mio fratello,), sa Taodue-om iz Mediaset-a sarađuje u stvaranju serija Nasirija - Da se ne zaboravi i Ekipa antimafija - Palermo danas, dok sa Ski sarađuje u stvaranju Moane.

Od 1. marta 2014. emitovao je Šesto čulo na Rai 3.

Bioskop[uredi | uredi izvor]

Godine 2017. režirao je i napisao scenario za adaptaciju na velikom platnu svog romana Noć mi te uzima, za koji je dobio nagradu David di Donatelo 2018. U glumačkoj postavi su Žan Reno, Toni Servilo, Alesio Boni, Lorenco Rišelmi, Galatea Ranci, Mikela Českon, Lukrecija Gvidone, Danijela Pjaza, Jakopo Olmo Antinori, Antonio Gerardi i Greta Skaki.

Godine 2019. producirao je, režirao i napisao scenario za Čovek iz lavirinta, adaptaciju za veliko platno njegovog istoimenog romana. U glumačkoj ekipi Toni Servilo, Valentina Bele, Viničio Markioni i Dastin Hofman.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Godine 2018. postao je predavač na IULM univerzitetu, gde je držao kurs „Pisanje žanra: triler, noar, misterija, misterija“ na masteru Umetnosti pripovedanja.

Dela[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

Ciklus Mila Vaskez[uredi | uredi izvor]

Ciklus Markusa i Sandre[uredi | uredi izvor]

Ciklus Pjetra Gerbera[uredi | uredi izvor]

Ostale knjige[uredi | uredi izvor]

Drame[uredi | uredi izvor]

Scenario[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

Režija[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ zope. „Donato Carrisi - L'autore”. donatocarrisi.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-12-25. 
  2. ^ Cannizzaro, S. (decembar 1858). „Spiegazione intorno la nota del sig.H. Kopp, accennata nel fascicolo di Maggio”. Il Nuovo Cimento. 8 (1): 71—72. ISSN 0029-6341. doi:10.1007/bf02735636. 
  3. ^ Connor, Daily (15 gennaio 2019). „Daily Connor: La Donna Dei Fiori Di Carta - Recensione”. Daily Connor. Pristupljeno 2021-12-24.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)