Dragan Stokić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragan Stokić
Lični podaci
Datum rođenja(1973-05-23)23. maj 1973.(50 god.)
Mesto rođenjaPariz, Francuska
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjeglumac
Zvanični veb-sajt
joakimvujic.com
Veza do IMDb-a

Dragan Stokić (Pariz, 23. maj 1973) srpski je pozorišni glumac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio srednju glumačku školu u Nišu u klasi Mime Vuković Kurić. Diplomirao je glumu na Fakultetu umetnosti u Prištini u klasi Milana Plećaša.

Prvi profesionalni angažman dobio sa 11 godina u kragujevačkom Teatru „Joakim Vujić“ (danas Knjaževsko-srpskom teatru). Stalni je član glumačkog ansambla Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu. Igrao je u predstavama pozorišta u Zaječaru, Nišu, Beogradu, Subotici, Kraljevu i Prištini. Učestvovao u poemama Pohvala životu grupe autora, Sto za jednog M. Stankovića i Između neba i zemlje V. Stevanovića na Velikom školskom času u Šumaricama.

Dobio je Nagradu za najboljeg mladog glumca na Danima komedije u Jagodini za ulogu Tinčeka u predstavi Moj tata socijalistčki kulak 1985. godine i nagradu za mladog glumca za ulogu Mićuke u predstavi Golubnjača na Pozorišnim susretima „Joakim Vujić“ u Užicu 1991. godine. Dobitnik je kolektivne Godišnje nagrade Knjaževsko-srpskog teatra kao deo ansambla predstave Četiri brata 2019. godine.[traži se izvor]

Ostvario uloge u TV serijama Karađorđe – putevima kroz Srbiju, Lift, Jelena, Selo gori a baba se češlja, Paura di amare, Evropa, bre!, Andrija i Anđelka i Psi laju, vetar nosi i u igranim filmovima Žućko, priča o Radivoju Koraću i Sporazum[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

U Knjaževsko-srpskom teatru ostvarila sledeće uloge: [3]

Tinček (T. Partljič, Moj tata socijalistički kulak),

Mali divjak (J. Vujić, Fernando i Jarika), Plašljivi lav (F. Baum, Čarobnjak iz Oza), Crno dete (B. Nušić, Put oko sveta), Vane Siroče (D. Kovačević, Sveti Georgije ubiva aždahu), Mićuka (J. Radulović, Golubnjača), Makro Luis, kasnije Sudija (A. Žari, Kralj Ibi), Moric Štiftel (F. Vedekind, Buđenje proleća), Nemanja Aksentijević (I. Panić, Sad se smej, Sotire), Rapa (M. Nastasijević, Kod Večite slavine), Zmaj (S. Pešić, Guska na mesecu), Monah-stražar (B. Breht, Galilejev život), Mali (Đ. Milosavljević, Iskoristi dan), Mića Stanimirović (B. Nušić, Ožalošćena porodica), Bulo (Ž. Fejdo, Hotel „Slobodan promet“), Sale (Đ. Milosavljević, Gola Vera), Čovek sa drveta (M. Jeremić, Miloš Veliki), Merkucio (V. Šekspir, Romeo i Julija), Roman (L. Andrejev/A. Červinski/S. Beket, Rekvijem), Prvi Jovan (Đ. Milosavljević, Kontumac ili Berman i Jelena), (Eshil, Sedam, koprodukcija sa Akademskim kamernim horom „Liceum“ iz Kragujevca), Krakanel (J. L. Karađale, Karnevalski prizori), Garsuli i Lažni Volkov (M. Crnjanski, Seobe), Taksista Hejns (Dž. Djuks, P. Mid i D. Parnel, Teza), Teča Jakov (B. Nušić, Gospođa ministarka), Bani (M. Flajser, Pioniri u Ingolštatu), Oficir (H. Pinter/H. Miler/Platon, Klub Novi svetski poredak), Radisav i Knjaz Miloš (Đ. Milosavljević, Đavo i mala gospođa), Nail (N. Bradić, Noć u kafani Titanik), Ansambl (R. Bin, Jedan čovek, dvojica gazda), Porotnik 7 (R. Rouz, Dvanaestorica gnevnih ljudi, koprodukcija sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice i Kazalištem Virovitica), Bob Juil (H. Li, Ubiti pticu rugalicu), Bendžamin (G. Marković, Zeleni zraci), Radojko (N. Savić, Opet plače, al’ sad od sreće), Branislav (R. Tišma, Četiri brata), Narkoman i Policajac 2, Političar 5 i Bledunjavi 4 (P. Mihajlović, Dvesta), Lala (V. Stojanović, Voćni dan), Stojadin (M. Mračević, Uspomene na „Crvenu zastavu“).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dragan Stokić”. Knjaževsko-srpski teatar. Pristupljeno 2021-03-26. 
  2. ^ „Dragan Stokić”. IMDB. Pristupljeno 2021-03-26. 
  3. ^ „KNjAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR - Kragujevac - Predstave”. www.joakimvujic.com. Pristupljeno 2021-03-26. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]