Pređi na sadržaj

Dragan Cankov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragan Cankov
Dragan Cankov
Datum rođenja(1828-11-09)9. novembar 1828.
Mesto rođenjaSvištov, Osmansko carstvo
Datum smrti24. mart 1911.(1911-03-24) (82 god.)
Mesto smrtiSofija, Bugarska
Politička karijera
Politička
stranka
Liberalna partija

Dragan Cankov (bug. Драган Киряков Цанков; Svištov, 9. novembar 1828Sofija, 24. mart 1911) bio je bugarski političar i prvi premijer Liberalne stranke.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 9. novembra 1828. u Svištovu.[1] U početku je bio državni službenik u administraciji Osmanskog carstva, koji je 1850. stekao reputaciju kao pristalica bugarske grčke katoličke crkve.[2] Njegov list Bũlgaria pojavio se u Konstantinopolju 1859. godine i zastupao je njegove verske stavove.[3] List je finansirala Francuska, sa argumentom da je unijat sa Rimom jedino rešenje za Bugarsku.[4] Cankov, kojeg su školovali isusovci, pomogao je u formiranju bugarske grkokatoličke crkve 1861. godine.[5]

Kasnije se povezao sa pokretom za nezavisnost. Cankov se u početku protivio aprilskom ustanku, ali je ubrzo promenio mišljenje i počeo da bude aktivan u podršci nezavisnosti.[6] Tokom kratkog perioda ruske administracije u Bugarskoj bio je zamenik Najdena Gerova u guvernerstvu Svištova.[7] Vodeća ličnost u naporima ka nezavisnosti, postao je poštovan kao glas umerenog liberalizma, pošto je bio spreman da sarađuje sa konzervativcima nakon 1879.[8]

Posle nekoliko neuspelih pokušaja da se formira administracija koju vode konzervativci, Cankov je imenovan za premijera 7. aprila 1880. godine sa planovima za širok spektar reformi. Njegove nove reforme, koje su podrazumevale uspostavljanje policije, ograničile su prava muslimana i pokušaji da ograniče moć bugarske pravoslavne crkve uzbunile su Aleksandra I Batenberga, koji se plašio mogućnosti liberalne revolucije. Usledila je serija spoljnopolitičkih grešaka koje su uključivale odnose sa Austrougarskom (uglavnom uzrokovane nedostatkom komunikacije između Cankova i cara) i njegovo ministarstvo je bilo prinuđeno da podnese ostavku pre završetka godine.[9][10]

U početku je imao razumevanja o državnom udaru 1881. godine, iako je na kraju pozvao svoje pristalice da se svim pravnim sredstvima suprotstave novom sistemu, što je rezultiralo time da je stavljen u kućni pritvor.[11] Međutim, neuspeh vojne vladavine naterao je Aleksandra da obnovi civilnu vladu, a Cankov se vratio kao premijer 19. septembra 1883. na čelu koalicione vlade. Drugo pravilo Cankova smatralo se uglavnom tranzicionim, a videlo se i razdvajanje Liberalne stranke, pri čemu je Petko Karavelov stekao veliku podršku. On je zamenio Cankova na mestu premijera 1884.[12]

Nakon uklanjanja sa funkcije, Cankov se razdvojio i osnovao vlastitu stranku, napredni liberali.[13] Ostao je važna ličnost u bugarskoj politici sve do svoje smrti, 24. marta 1911.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mercia MacDermott, A History of Bulgaria 1393-1885, London, Allen & Unwin, 1962p. 157
  2. ^ Richard J. Crampton, Bulgaria 1878–1918 A History, New York: Columbia University Press, 1983, p. 13
  3. ^ MacDermott, op cit, p. 141
  4. ^ MacDermott, op cit, p. 157
  5. ^ MacDermott, op cit, p. 158
  6. ^ MacDermott, op cit, p. 283
  7. ^ MacDermott, op cit, p. 310
  8. ^ Crampton, op cit, p. 39
  9. ^ MacDermott, op cit, pp. 324-326
  10. ^ Crampton, op cit, pp. 44-51
  11. ^ MacDermott, op cit, p. 328
  12. ^ MacDermott, op cit, pp. 331-333
  13. ^ Crampton, op cit, p. 248