Dragiša Mihić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragiša Mihić
Lični podaci
Datum rođenja(1959-03-20)20. mart 1959.(65 god.)
Mesto rođenjaGoražde, FNRJ
NarodnostSrbin
Vojna karijera
Čingeneral-major
Učešće u ratovimaRat u Bosni i Hercegovini

Dragiša Mihić, (Goražde, 20. mart 1959) je general-major Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u penziji.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1959. godine u Goraždu, od oca Ranka i majke Savke Ima brata Sašu. Po nacionalnosti je Srbin. Oženjen je i u braku sa suprugom Biljanom ima dvoje djece. Krsna slava porodice je Sabor svetog arhangela Mihaila - Aranđelovdan (21. novembar).

Završio je Osnovnu školu "Nikola Tesla" u Goraždu (sedam razreda), a osmi razred u Osnovnoj školi "Bratstvo i jedinstvo" u Sarajevu 1973; Gimnaziju "Braća Ribar" u Sarajevu 1977; Ekonomski fakultet u Sarajevu 1982. i specijalistički kurs Službe državne bezbjednosti pri Institutu bezbjednosti u Beogradu 1983. Nakon završetka fakulteta zaposlio se u Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, gdje je redovno i vanredno unanređivan. Dvadesetog oktobra 1995. godine vanredno je unaprijeđen iz čina majora u čin pukovnika, a u čin general-majora policije vanredno je unaprijeđen 3. aprila 1996. godine.

Obavljao je poslove i dužnosti: operativca, inspektora i višeg inspektora u Službi državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu; načelnika Odjeljenja za obavještajne i kontraobavještajne poslove Službe državne bezbjednosti u Centru službi bezbjednosti Sarajevo; načelnika Prve uprave Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske; zamjenika načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (zbog bolesti polovinom 1997. godine razriješen je dužnosti).[1]

Penzionisan je 31. marta 1998. godine (zbog bolesti). Službovao je u mjestima: Sarajevo, Pale, Bijeljina i Banja Luka. Od 4. aprila 1992. do 14. decembra 1995. godine učestvovao je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini na dužnostima načelnika uprave, zamjenika načelnika Resora i načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Tokom rada u Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine učestvovao je na brojnim savjetovanjima i simpozijumima i autor je više radova iz oblasti suprotstavljanja Službe državne bezbjednosti djelatnosti stranih obavještajnih službi, koji su objavljeni u republičkim i saveznim biltenima službe.

Sa porodicom živi u Novom Sadu. Član je Udruženja građana "Zavet otadžbini" od njegovog osnivanja.[1]

Odlikovanja i priznanja[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Generali Republike Srpske 1992-2017 : biografski rječnik / Savo Sokanović i dr, Banja Luka : Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske : Boračka organizacija Republike Srpske, 2017.