Dragiša Mihić
Dragiša Mihić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 20. mart 1959. |
Mesto rođenja | Goražde, FNRJ |
Narodnost | Srbin |
Vojna karijera | |
Čin | general-major |
Učešće u ratovima | Rat u Bosni i Hercegovini |
Dragiša Mihić, (Goražde, 20. mart 1959) je general-major Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u penziji.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1959. godine u Goraždu, od oca Ranka i majke Savke Ima brata Sašu. Po nacionalnosti je Srbin. Oženjen je i u braku sa suprugom Biljanom ima dvoje djece. Krsna slava porodice je Sabor svetog arhangela Mihaila - Aranđelovdan (21. novembar).
Završio je Osnovnu školu "Nikola Tesla" u Goraždu (sedam razreda), a osmi razred u Osnovnoj školi "Bratstvo i jedinstvo" u Sarajevu 1973; Gimnaziju "Braća Ribar" u Sarajevu 1977; Ekonomski fakultet u Sarajevu 1982. i specijalistički kurs Službe državne bezbjednosti pri Institutu bezbjednosti u Beogradu 1983. Nakon završetka fakulteta zaposlio se u Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, gdje je redovno i vanredno unanređivan. Dvadesetog oktobra 1995. godine vanredno je unaprijeđen iz čina majora u čin pukovnika, a u čin general-majora policije vanredno je unaprijeđen 3. aprila 1996. godine.
Obavljao je poslove i dužnosti: operativca, inspektora i višeg inspektora u Službi državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu; načelnika Odjeljenja za obavještajne i kontraobavještajne poslove Službe državne bezbjednosti u Centru službi bezbjednosti Sarajevo; načelnika Prve uprave Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske; zamjenika načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (zbog bolesti polovinom 1997. godine razriješen je dužnosti).[1]
Penzionisan je 31. marta 1998. godine (zbog bolesti). Službovao je u mjestima: Sarajevo, Pale, Bijeljina i Banja Luka. Od 4. aprila 1992. do 14. decembra 1995. godine učestvovao je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini na dužnostima načelnika uprave, zamjenika načelnika Resora i načelnika Resora državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Tokom rada u Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine učestvovao je na brojnim savjetovanjima i simpozijumima i autor je više radova iz oblasti suprotstavljanja Službe državne bezbjednosti djelatnosti stranih obavještajnih službi, koji su objavljeni u republičkim i saveznim biltenima službe.
Sa porodicom živi u Novom Sadu. Član je Udruženja građana "Zavet otadžbini" od njegovog osnivanja.[1]