Dragutin Čolić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragutin Čolić
Lični podaci
Puno imeDragutin Čolić
Datum rođenja(1907-01-26)26. januar 1907.(117 god.)
Mesto rođenjaPožega, Kraljevina Srbija
Datum smrti1987.
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Kompozitorski rad
Period1930.—1981.
Uticaji odAlojz Haba
Arnold Šenberg
Najvažnija dela
Preludijum, Fuga, Postludijum
Simfonia In Sol
Krug nežnosti

Dragutin Čolić (Požega, 26. januar 1907Beograd, 1987) srpski je kompozitor, publicista i pedagog.[1] Na muzičku scenu stupio je tridestih godina 20. veka, kao kompozitor „Praške grupe“,[2] učenik Alojza Habe i sledbenik njegovog radikalnog modernizma.[3]

Kao predavač, radio je gotovo četiri decenije na Muzičkoj akademiji. Kao publicista i kritičar sarađivao je sa muzičkim časopisima i dnevnim listovima. U međuratnom periodu postao je član Komunističke partije i učestvuje u osnivanju i radu lista Komunist.[4] Od 1945 do 1946. godine je radio kao horovođa u Kud Abrašević.[1] Od 1949. bio je član stručnog saveta ansambla „Kolo“[5] Učestvovao je u radu Udruženja kompozitora Srbije od njegovog osnivanja, uredio je i izdao prvi katalog članova udruženja.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Program predavanja Dragutina Čolića u Zadužbini Ilije M. Kolarca, 25. decembra 1933. godine.

Rođen je 1907. godine u Požegi kod Užica. Osnovna muzička znanja stekao je u Muzičkoj školi u Beogradu. Posle toga bio je na školovanju u Pragu (1929.—1932.), u klasi Jaroslava Križičke, Karla Boleslava Jiraka i Aljoza Habe, na Državnom konzervatorijumu, kao i u klasi Jozefa Suka u Majstorskoj školi. Tokom studija smatran je za najprivrženijeg sledbenika austrijskog kompozitora Arnolda Šenberga. Po povratku sa studija u Beograd posvetio se muzičkoj kritici i počeo da predaje teorijske predmete u Muzičkoj školi „Stanković“. Od 1937. godine radio je u Srednjoj muzičkoj školi Muzičke akademije. Od 1940. do 1977. bio je profesor Muzičke akademije.

Sarađivao je sa časopisima: Muzički glasnik (1932), Zvuk (1932—1933), Pravda (1933—1935), Srpski književni glasnik (1937), Slavenska muzika (1939—1940), Život i rad (1938), Vreme (1939), a posle Drugog svetskog rata i sa dnevnim listom Borba.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Teme sa varijacijama za klavir (1930)
  • Prvi gudački kvartet (1932)
  • Tri narodne pesme za mešoviti hor (1939)
  • Deset partizanskih pesama za mešoviti hor (1944)
  • Patroldžije (1948) kantante
  • Deset sandžačkih narodnih pesama za glas i orkestar (1949)
  • Krug nežnosti ciklus od pet pesama za bas i orkestar, nastala kao inspiracija poezija Stevana Raičkovića (1964)[6]
  • Kamena uspavanka ciklus za mecosopran i klavir nastao kao inspiracija poezija Stevana Raičkovića (1965)
  • Treći gudački kvartet (1973)
  • Duvački kvintet (1977)

Simfonijske poeme[uredi | uredi izvor]

  • Uskršnja zvona (1947)
  • Nikoletina Bursać (1959)
  • Simfonia In Sol (1968)
  • Simfonija za gudače i udaraljke (1978)
  • Preludijum, Fuga, Postludijum triptih dodekafonski ciklus[3] (1961)

Koncerti[uredi | uredi izvor]

  • Končertino za četvrtstepeni klavir i gudački sektet (1932)
  • Koncert za violončelo i orkestar (1981)

Muzika za film[uredi | uredi izvor]

  • Pionir i devojka kratki film (1949)[7]
  • Njena lutka crvenkapa dokumentarni film(1951)[7]
  • Ciganka (1953) film[7]
  • Zemlja ustanka dokumentarni film(1954)[7]

Muzika za pozorište[uredi | uredi izvor]

  • U cara Trojana kozje uši (1957)
  • Drugi gudački kvartet (1959)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Scindeks: „Kompozitor, publicista i pedagog Dragutin Čolić (1907-1987) povodom 100-godišnjice rođenja“, Sonja Cvetković, Novi zvuk - internacionalni časopis za muziku br. 29, str. 23-35, 29. 1. 2007, Pristupljeno 24. 3. 2013.
  2. ^ Časopis Muzikologija br. 6: „Etape modernizma u srpskoj muzici“[mrtva veza], Melita Milin (2006), UDC 78.037(497.11), Pristupljeno 24. 3. 2013.
  3. ^ a b RTS: „Emisija Autogram petkom je posvećena domaćem muzičkom stvaralaštvu“, Zorica Premate, Radio Beograd 2, 10. 6. 2011, Pristupljeno 24. 3. 2013.
  4. ^ Znaci: „Beograd u ratu i revoluciji 1941—1945“, Beograd 1984, monografija, Pristupljeno 24. 3. 2013.
  5. ^ Ansambl Kolo: Opšti istrijat Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. januar 2013), Pristupljeno 24. 3. 2013.
  6. ^ RTS: „Vokalna lirika“, Ivana Neimarević, 11. 9. 2012, Pristupljeno 25. 3. 2013.
  7. ^ a b v g Dragutin Čolić na sajtu IMDb (jezik: engleski)