Dream Theater

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Дрим тиатер)
Dream Theater
Drim tijetar uživo u Parizu 2005.
Muzički rad
Aktivni period1985. -
Mesto osnivanjaSjedinjene Američke Države Njujork, SAD
Žanrprogresivni metal
Izdavačka kućaAtlantik rekords
Članovi
Sadašnji članoviDžon Petruči
Džejms Labri
Džon Majang
Džordan Rudes
Majk Portnoj
Bivši članoviKris Kolins
Čarli Dominiči
Kevin Mur
Derek Šerinijan
Majk Mendžini
Ostalo
Veb-sajtdreamtheater.net

Drim tijater (engl. Dream Theater - „pozorište snova") je američka metal grupa. Muzika koju stvaraju spada u žanr progresivnog metala. Odlikuje ih izuzetna virtuoznost i bogatstvo stila, koji kombinuje različite muzičke uticaje.

Drim tijetar je prodao preko 8 miliona DVD-a i CD-a širom sveta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

1985-1989[uredi | uredi izvor]

Bend je osnovan 1985. godine, pod imenom Medžesti (Majesty). Prvobitnu postavu su činili bubnjar Majk Portnoj, gitarista Džon Petruči i basista Džon Majang, koji su se upoznali na muzičkoj akademiji Berkli. Počeli su sa obradama pesama grupa Ajron Mejden i Raš, a nakon što im se pridružio klavijaturista Kevin Mur, počinju da stvaraju i autorski materijal. Prvi pevač benda, Kris Kolins, pridružio im se 1986. godine, i s njim su snimili svoj prvi studijski snimak, lošijeg kvaliteta, koji je mnogo godina kasnije objavljen pod imenom The Majesty Demos. Kolins je napustio bend odmah nakon snimanja ovog materijala, a Petruči, Portnoj, Majang i Mur su narednih nekoliko godina nastavili da sviraju isključivo instrumentalnu muziku.

Posle promene imena benda u Drim Tijetar, na mesto pevača dolazi Čarli Dominiči, sa kojim 1989. godine izdaju prvi zvanični album When Dream And Day Unite, koji im otvara vrata ka većim izdavačkim kućama. Zapaženi su od strane drugih muzičara, kritičara i publike kao izuzetno virtuozni muzičari. Međutim, ni ova postava nije dugo potrajala, jer su članovi benda uvideli da se Dominičijev stil pevanja ne uklapa najbolje u muzički stil novih pesama, koje su počeli da pišu nakon objavljivanja albuma, te je Dominiči napustio bend.

1992-1998[uredi | uredi izvor]

Kevin Mur, glavni tekstopisac benda do 1994. godine

Nakon potrage za novim vokalom, bend se odlučio za kanadskog pevača Džejmsa Labrija, izuzetno talentovanog tenora, koji je do tada nastupao sa bendom Winter Rose. Sa Labrijem 1992. godine objavljuju kultni album Images and Words, sa kojim bend postaje poznat širom sveta. Na pomenutom albumu, po prvi put u muzičkoj istoriji, stil sviranja se razlikovao od bilo čega drugog do tada. Sa primesama džeza, klasike, metala, hard roka i simfonijskog roka, Drim Tijater počinje da važi za svojevrsnu muzičku atrakciju. Sa albuma se izdvajaju pesme: „Pull Me Under“, „Take The Time“ i „Another Day“, za koje su snimljeni zapaženi video-spotovi. Godine 1993. objavljuju koncertni album Live at Marquee, sniman u Londonu, i VHS Live In Tokio.

Album Awake objavljuju 1994. godine, sa hitovima poput: „Erotomania“, „Voices“, „Lie“, „The Silent Man“. Po završetku snimanja albuma bend napušta klavijaturista Kevin Mur, jedan od najzaslužnijih za zvuk benda do tada. Kao njegovu zamenu, ostali članovi su prvo pozvali izuzetno virtuoznog pijanistu Džordana Rudesa, ali je on to odbio, tako da je novi klavijaturista postao Derek Šerinijan. U toj postavi 1995. godine objavljuju mini album A Change Of Seasons sa naslovnom numerom od 23 minuta i obradama nekih od njihovih omiljenih bendova, kao što su Dip Parpl, Led Cepelin, Pink Flojd, Dženezis i drugih.

Album Falling Into Infinity objavljen je 1997. godine i bio je manje uspešan kod publike, pre svega zbog mnogo blažeg zvuka nego na prethodnim albumima. Ipak, sa ovog albuma se izdvojilo nekoliko pesama koje i danas bend povremeno svira na koncertima: „Hollow Years“, „Take Away My Pain“, „Peruvian Skies“. Godine 1998. objavljuju VHS i dupli koncertni album Once in a LiveTime, sniman u Francuskoj, na turneji koja je pratila ovaj album.

1999-2010[uredi | uredi izvor]

Džordan Rudes

Majk Portnoj nije odustajao od toga da nagovori Rudesa da se pridruži bendu, i 1999. godine ovaj je konačno pristao. Iste godine izdaju album Metropolis, Pt. 2: Scenes From a Memory, sa Rudesom, koji je zamenio Dereka Šerinijana na mestu klavijaturiste. Konceptualno zamišljen kao predstava u dva čina podeljena u scene, album prati glavnog junaka Nikolasa, koji se putem hipnoze vraća u prošli život, u 1928. godinu, kada je bio žena (Viktorija), da bi otkrio da je brutalno ubijen. Godine 2000. objavljuju album Live Scenes From New York na kome sviraju ceo prethodni album od prve do poslednje pesme, sa mnogo produženih deonica i teatralnih elemenata, koji se mogu videti na istoimenom video izdanju.

Godine 2002. objavljuju dupli album Six Degrees of Inner Turbulence, koji se u nekim delovima kritički osvrće na Bušovu politiku, ali i uvodi mnogo više uticaja klasične muzike nego prethodni albumi. Već sledeće godine obavljuju album Train of Thought, najmračniji do tada, čiju turneju trijumfalno završavaju u prestižnoj hali Budokan u Tokiju, koncertom koji je ostao zabeležen na koncertnom albumu i DVD-u. Godine 2005. izlazi osmi zvanični album, simbolično nazvan Octavarium, sa naslovnom numerom dugom 24 minuta.

U avgustu 2006, povodom dvadesetogodišnjice rada benda, objavljuju zvanični dupli koncertni album sa Njujorškom filharmonijom, pod nazivom Score, na kome su svirali pesme iz svih perioda karijere, čak i neke koje nisu uspele da se nađu na albumima.

Godine 2007. izdaju deveti album Systematic Chaos. Takođe snimaju i spot za pesmu „Constant Motion“, posle duge pauze od sredine devedesetih. Godine 2009. objavljuju album Black Clouds & Silver Linings, za koji će se ispostaviti da je poslednji album sa jednim od osnivača benda, bubnjarem Majkom Portnojem. Nakon turneje koja je pratila ovaj album, Portnoj je predložio ostalim članovima benda da naprave pauzu u radu, navodeći kao razloge krizu kreativnosti, ali su oni odbili ovaj predlog, što je rezultovalo Portnojevim napuštanjem benda, u septembru 2010. godine.

2011-[uredi | uredi izvor]

Majk Mangini uživo sa Drim Tijetar, 2011. godine

Nakon duge potrage za novim bubnjarem, bend se odlučio za poznatog bubnjara Majka Manginija, koji je ranije nastupao sa bendovima Annihilator, Extreme i kao prateći muzičar Stiva Vaja i Džejmsa Labrija. Mangini je u periodu 2002-2008. godine oborio nekoliko svetskih rekorda u brzini sviranja bubnjeva, a bio je i profesor bubnjeva na muzičkoj akademiji Berkli, da bi napustio tu poziciju 2010. godine.

Sa Manginijem, Drim Tijetar su 2011. godine objavili povratnički album A Dramatic Turn Of Events. Uprkos komentarima jednog dela publike (kojima se pridružio i Majk Portnoj) da je ovaj album nastao kopiranjem najpoznatijih pesama sa albuma Images And Words, i publika i kritika su ga dobro prihvatili.

U septembru 2013. godine objavili su studijski album nazvan samo imenom grupe, na kojem se Majk Mangini prvi put uključio i u proces komponovanja. Album je dobro prihvaćen od strane publike, a kritičari su istakli nešto mekši zvuk pojedinih pesama u odnosu na prethodnih nekoliko albuma grupe.

Spoljni projekti[uredi | uredi izvor]

Osim rada u matičnom bendu, članovi Drim Tijetra radili su i mnogo projekata sa strane. Najpoznatiji od ovih projekata su Liquid Tension Еxperiment 1 i 2, instrumentalni albumi koje su Petruči, Portnoj i Rudes snimili sa basistom Tonijem Levinom, te Liquid Trio Еxperiment, u postavi bez Petručija.

Džon Petruči je izdao nekoliko solo albuma, a nastupao je i kao član gitarske supregrupe G3, sa Džoom Satrijanijem i Stivom Vajom, na turneji koja je zabeležena na izdanju G3 Live in Tokio.

Džordan Rudes je poznat kao klasični pijanista, a objavljivao je albume i sa bendom Dixie Dregs i kao član dueta Rudess & Morgenstein. Džon Majang je takođe član i džez-rok sastava Platypus, dok je Džejms Labri izdao nekoliko albuma kao član benda MullMuzzller i kao solo muzičar.

Majk Portnoj je kao studijski muzičar svirao sa mnogo poznatih muzičara, a izdavao je albume i sa bendovima Transatlantic i Avenged Sevenfold.

Od bivših članova, muzički najaktivniji je klavijaturista Kevin Mur, koji je sa svojim bendom Chroma Key objavio tri studijska albuma, a 2003. godine je sa gitaristom Džimom Mateosom (iz benda Fates Warning) inicirao povremeni studijski projekat OSI, koji je do sada objavio četiri albuma na kojima su svirali neki od najpoznatijih progresivnih muzičara: basisti Šon Maloun (Cynic) i Džoi Vera (Fates Warning), bubnjari Majk Portnoj i Gevin Harison (Porcupine Tree), pevači Stiven Vilson (Porcupine Tree) i Mikael Akerfelt (Opeth), i drugi.

Pevač Čarli Dominiči dugo je bio muzički neaktivan, da bi u periodu 2005-2008. godine objavio trilogiju solo albuma, dok je klavijaturista Derek Šerinijan nakon napuštanja benda objavio čak sedam solo albuma (uglavnom u džez-rok maniru), ali i nastavio da nastupa kao prateći muzičar sa poznatim imenima, kao što su Alis Kuper, grupa Kis, Ingve Malmsten i Bili Ajdol. Od svih članova Drim Tijetra, jedino je Šerinijan nastupao u Srbiji, i to dva puta: 1990. godine sa Alisom Kuperom u Beogradu i 2006. godine sa Bilijem Ajdolom na festivalu Egzit.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • 1989 - When Dream and Day Unite
  • 1992 - Images and Words
  • 1993 - Live at Marquee - koncertni album
  • 1994 - Awake
  • 1995 - A Change of Seasons - mini album
  • 1997 - Falling into Infinity
  • 1998 - Once in a LiveTime - dupli koncertni album
  • 1999 - Metropolis, Pt. 2: Scenes from a Memory
  • 2001 - Live Scenes from New York - trostruki koncertni album
  • 2002 - Six Degrees of Inner Turbulence - dupli album
  • 2003 - Train of Thought
  • 2004 - Live at Budokan - trostruki koncertni album
  • 2005 - Octavarium
  • 2006 - Score - trostruki koncertni album
  • 2007 - Systematic Chaos
  • 2008 - Greatest Hit (...and 21 Other Pretty Cool Songs) - dupli kompilacijski album
  • 2008 - Chaos in Motion (2007-2008) - koncertni album
  • 2009 - Black Clouds & Silver Linings
  • 2009 - Wither - mini album
  • 2011 - A Dramatic Turn of Events
  • 2013 - Dream Theater
  • 2013 - Live at Luna Park - koncertni album
  • 2014 - Breaking the Fourth Wall - koncertni album
  • 2016 - The Astonishing
  • 2019 - Distance over Time
  • 2020 - Distant Memories - Live in London - dupli koncertni album
  • 2021 - A View from the Top of the World

Sastav[uredi | uredi izvor]

Sadašnji članovi[uredi | uredi izvor]

Bivši članovi[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]