Ebu Bekr

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ebu Bekr
Ebu Bekr
Lični podaci
Datum rođenja573.
Mesto rođenjaMeka, Arabija
Datum smrti23. avgust 634.
Mesto smrtiMedina, Arabija
GrobPoslanikova džamija, Medina, Saudijska Arabija
Porodica
SupružnikKutajla bint Abd-el-Uza (razveden), Um Raman Zajnab bint Amir, Habiba bint Karija, Asma bint Umajs
PotomstvoAiša, Abdulah ibn Abi Bakr, Abdu'l-Rahman ibn Abu Bakr, Muhammad Ibn Abî Bakr, Asmā' bint Abu Bakr, Umm Kulthum bint Abi Bakr
RoditeljiUtman Abu Kuhafa
Salma Um-ul-Kair
prvi naslednik Muhameda na čelu islamske države
Period632–634. kao prvi od pravednih halif
PrethodnikMuhamed
NaslednikOmer

Ebu Bekr (Abū Bakr aṣ-Ṣiddīq ‘Abdallāh bin Abī Quḥāfah, arap. أبو بكر الصديق عبد الله بن أبي قحافة; oko 573-23. avgust 634)[1] je bio prvi halif, Muhamedov tast i jedan od Muhamedovih pratilaca.[2] Suniti ga smatraju zakonitim halifom i prvim od četiri pravedna halifa. Šiiti veruju da je on prekršio direktne Muhamedove zapovesti i da je organizovao državni udar. Naučnici ga svrstavaju u prvoga muslimanskoga halifa. Njegova ćerka Ajša se udala za Muhameda.

Inicijalno bogat i ugledan biznismen, Ebu Bakr je kasnije postao jedan od prvih preobraćenika u islam i uveliko je doprineo svojim bogatstvom podržavajući Muhamedov rad. Bio je među Muhamedovim najbližim sledbenicima,[3] koji su ga pratili prilikom njegove migracije u Medinu i bio prisutan u velikom broju njegovih vojnih sukoba, poput bitki na Bedru i Uhudu.

Nakon Muhamedove smrti 632. godine, Ebu Bakr je uspeo da rukovodi muslimanskom zajednicom kao prvi rašidunski kalif.[4] Za vreme svoje vladavine, ugušio je niz ustanka, zajednički poznatih kao Rida ratovi, usled čega je uspeo da učvrsti i proširi vladavinu muslimanske države na celom Arabijskom poluostrvu. Takođe je komandovao početnim upadima u susednu Sasanidsku i Vizantijsku imperiju, što će u godinama nakon njegove smrti na kraju rezultirati muslimanskim osvajanjima Persije i Levanta. Ebu Bakr je umro od bolesti nakon vladavine od dve godine, 2 meseca i 14 dana.

Poreklo i naslov[uredi | uredi izvor]

Rašidunski kalifat tokom vladavine Ebu Bakra.

Ebu Bakrovo puno ime je bilo Abdula ibn Utman ibn Amir ibn Amr ibn Kab ibn Sad ibn Tajm ibn Murah ibn Kab ibn Luaji Galib ibn Fihr.[5]

Na arapskom ime Abd Allah znači „sluga Alaha”. Jedan od njegovih ranih titula, pre prelaska na islam, bio je Atik, što znači „spasen”. Muhamed je kasnije ponovio ovaj naslov kada je rekao da je Ebu Bakr „Atik”.[6] Nazivao ga je Al-Sidik (istiniti),[2] nakon što mu je verovao u slučaju Isra i Miraj, kada drugi ljudi nisu, i Alija je tu titulu potvrdio nekoliko puta.[7] U Kuranu se takođe navodi da je „drugi od njih dvojice u pećini” u vezi sa događajem hidžre, gde se sa Muhamedom sakrio u pećini u Džabal Tavru od mekanske potere koja je poslata za njima.[8]

573—610[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Meki u uglednoj porodici Banu Taim iz plemena Kurejš. Otac mu je bio Abdulah, nadimka Ebu-Kuhafe, a majka Selma, kći Ebu-Kuhafinog amidže. Rođen je 50 godina i 6 meseci pre početka računanja vremena po hidžri. Ebu-Bekr Es-Sidik bio je svetle puti, visok i vitka stasa, upalih očiju i visoka čela. Njegov fizički izgled odisao je prijatnošću i elegancijom.

Još u vremenu džahilijeta Ebu-Bekr se odlikovao visokim moralom. Bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Nije pio alkohol i nije živeo bestidničkim životom. Bio je tragalac za znanjem, pa je tako stekao visok stepen obrazovanja. U svome narodu bio je poznat kao najbolji poznavalac porekla i rososlova Kurejšija. A bio je, takođe, odličan poznavalac istorije i porekla i ostalih Arapa. Zvali su ga za rešavanje zahteva o krvarini zbog ubistva, a njegova reč je bila odlučujuća i konačna.

Bio je trgovac i bio je cenjen kao sudija i tumač snova. Trgovao je ođećom i platnom. Zahvaljujući svojim vrlinama, veoma brzo je napredovao u svome poslu. Stekao je dva stada kamila i ovaca, što je prema ondašnjim merilima bilo pravo bogatstvo. Stanovao je u oblasti u kojoj su stanovali bogataši i trgovci, nedaleko od mesta gde je stanovao Muhamed ibn Abdula. Njih dvojica vrlo brzo su se upoznali zbog toga što su bili približno istih godina, a i delili su mišljenja o moralu, ophođenju i vladanju. Počeli su se družiti i postali su najbolji prijatelji. Bio je dobro upoznat sa tradicijama Meke, tako da se za njega nije očekivalo da među prvima prihvati novu religiju islam.

610—632[uredi | uredi izvor]

Muslimanski učenjaci se slažu da je Kadidža bila prva žena koja je prihvatila islam. Alija ibn Abu Talib je bio prvi muški preobrađenik, a Ebu Bekr prvi odrasli muški preobraćenik ili treća osoba, koja je prihvatila islam.

Sudelovao je u bitkama koje je vodio Muhamed. Bile su to bitka kod Badra 624, bitka kod Uhuda 625. i bitka kod Hunajna 630. Za vreme Muhamedove poslednje bolesti 632. Ebu Bekr je predvodio molitvu.

632—634[uredi | uredi izvor]

Posle Muhamedove smrti 8. juna 632, Ebu Bekr je proglašen novim vođom tj. halifom. Ono što se desilo na sastanku na kome je proglašen za vođu je predmet sporova. To je izvor prve šizme između sunita i šiita. Šiiti veruju da je Muhamed odredio Aliju (Ali ibn Abi Talib).

632—633 Rida ratovi[uredi | uredi izvor]

Nevolje su započele nakon dolaska na vlast Ebu Bekra. Jedinstvo i stabilnost nove države su bili ozbiljno ugroženi. Različita arapska plemena u Hedžazu i Nejdu su se pobunila protiv halifa. Neki su samo odbili da plaćaju porez (zekat). Drugi su se vratili na staru religiju i islam proglasili idolopoklonstvom. Plemena su tvrdila da su se oni poklonili Muhamedu i da sa Muhamedovom smrću prestaje njihova privrženost.

Ebu Bekr je insistirao da se oni nisu poklonili samo muslimanskom vođi, nego i celoj muslimanskoj zajednici. Ebu Bekr je proglasio rat nevernicima, koji su se vratili na stara verovanja. To je bio početak Rida ratova (značilo je rat sa otpadnicima od vere). Najžešći sukob je bio sa al Hanefijem koji je tvrdio da je on prorok i Muhamedov naslednik. Muslimanski general Halid ibn El Velid je pobedio el Hanefija u bici kod Akrabe.

Nakon pokoravanja otpadnika i smirivanja unutrašnje pobune, Abu Bakr je svoje generale usmerio protiv Vizantije i Sasanidskog carstva. Kalid ibn Valid je osvojio Irak u jednom pohodu, a uspešnu ekspediciju su izveli i u Siriji.

Pojedine priče kažu da je Ebu Bekr bio ključan za očuvanje Kurana u pisanom obliku. Nakon pobede kod Akrabe nad al Hanefijem Omer ibn el Katab (kasniji halif Omer) je uočio da su poginuli mnogi muslimani koji su Kuran naučili napamet sa usana proroka Muhameda. Ebu Bekr je zamolio Omera da nadgleda sakupljanje stihova Kurana. Drugi istoričari tvrde da je Osman ibn Afan najzaslužniji za sakupljanje i očuvanje Kurana. Šiiti odbijaju ideju da je Ebu Bekr zaslužan za očuvanje Kurana.

Smrt (634)[uredi | uredi izvor]

Ebu Bekr je umro 634. u Medini. Kratko pred smrt urgirao je muslimanskoj zajednici da prihvate Omera ibn el Kataba kao njegovoga naslednika. To je učinjeno bez ikakvog incidenta. Šiiti veruju da je vođstvo trebalo pripasti Aliji bez ikakvoga savetovanja. Ebu Bekr je u početku služio propovedi bez plaćanja, nagovorili su ga da prima novac, a on je oporukom sav naovac vratio u blagajnu. Ebu Bekr je pokopan u džamiji u Medini, gde i danas leži kraj Muhameda i Omera.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Abu Bakr”. Encyclopedia of Islam (2nd izd.). „His father was Abu Quhafa ..., and he is therefore sometimes known as Ibn Abi Quhafa. ... The names ‘Abd Allah and ‘Atiq ('freed slave') are attributed to him as well as Abu Bakr, but the relation of these names to one another and their original significance is not clear. ... He was later known by sunni muslims as al-Siddiq, the truthful, the upright, or the one who counts true 
  2. ^ a b Juan Eduardo Campo, Encyclopedia of Islam, Infobase Publishing, 2009
  3. ^ Saritoprak, Zeki. „Abu Bakr Al-Siddiq”. Oxford Bibliographies. Oxford University Press. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  4. ^ „Abu Bakr - Muslim caliph”. 
  5. ^ Tabaqat ibn Sa'd 3/ 169
  6. ^ Abi Na'eem, "Ma'arifat al-sahaba", no. 60
  7. ^ Abi Na'eem, "Ma'arifat al-sahaba", no. 64, 65
  8. ^ Glassé, Cyril (15. 4. 2003). The New Encyclopedia of Islam. Rowman Altamira. ISBN 9780759101906 — preko Google Books. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Sunitski izvori:

Nemuslimanski izvori:

Neklasifikovani izvori: