Evelina Hanjska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Evelina Hanjska
Portret Eveline Hanjske iz 1825. godine
Datum rođenja(1801-01-06)6. januar 1801.
Mesto rođenjaPogrebišćeRuska Imperija
Datum smrti10. april 1882.(1882-04-10) (81 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska
SupružnikWacław Hański, Onore de Balzak
RoditeljiAdam Wawrzyniec Rzewuski
Justyna Rdułtowska

Evelina Hanjska (polj. Ewelina Hańska; Pogrebišće, 6. januar 1801Pariz, 10. april 1882), rođena Rževuska, bila je poljska grofica i ruska podanica, žena Onore de Balzaka.

Njen prvi muž bio je Venceslav Ganski (1784—1842), predvodnik plemića u Volni i nosilac mnogih ordena, ujedno i vlasnik jednog zamka u Verhovni, koji su zbog raskoši nazivali „volnski Versaj“. Bio je stariji od Eveline 22 godine. Taj brak je bio sklopljen samo da bi se sačuvalo bogatstvo njene porodice.

U Evelininu sestru, Karolinu Sobansku, jedno vrijeme je bio zaljubljen Puškin.

Upoznavanje i svadba s Onore de Balzakom[uredi | uredi izvor]

Februara 1832. godine, Balzak je primio pismo iz Odese, bez povratne adrese i potpisano samo sa L'Étrangère (Stranac) – koje je iskazivalo tugu, cinizam i ateizam u La Peau de Chagrin (Šagrenova koža) i njeno negativno slikanje žene. Dao je oglas u Gazette de France, nadajući se da će se njegova kritičarka javiti. Tako je počela petnestogodišnja korespondencija Balzaka sa „njegovim najljepšim snom“: Evelinom Ganskom. Po zakonu Ruske Imperije saglasnost za stupanje u brak sa stranim građaninom mogao je dati samo imperator Nikolaj I.

Sa gospođom Hanjskom Balzak se sastaje najpre u Švajcarskoj 1833. godine, zatim i u Beču i Petrogradu. Nakon što je postala udovica 1842. godine, gospođa Hanjska odbija ruku Franca Lista. Balzak će sa njom putovati po Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji i Belgiji. Vjenčaće se sa gospođom Hanjskom 14. marta 1850. godine u Berdičevu, danas jedan od centara Žitomirske oblasti Ukrajine. Jedan od svatova je bio grof Georg Mnišek, koji je bio rođak tadašnje ruske carice Marine Mnišek. Posle ceremonije Balzak je rekao Evelini: „Ura! Ja sam uspio to, što nije mogao Bonaparta!.. U tvome licu ja sam pokorio Rusiju“.

Pet mjeseci poslije vjenčanja, 18. avgusta, Balzak je umro. U vrijeme njegove smrti sa njim je bila jedino njegova majka, pošto je g-đa Hanjska bila na putovanju.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]