Pređi na sadržaj

Egzarh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvobitne dijaceze Rimskog carstva, koje je osnovao car Dioklecijan (284—305)
Kasne dijaceze Rimskog carstva, oko 400. godine n. e.

Egzarh je termin koji dolazi od starogrčke riječi ἔξαρχος i označava nosioca različitih istorijskih funkcija, od kojih su neke političke ili vojne, a druge crkvene.

U kasnom Rimskom carstvu i ranoj Vizantiji, egzarh je bio upravnik ili zapovjednik određene teritorije. Od kraja 3. vijeka ili početka 4. vijeka, svakom rimskom dijacezom upravljao je vikar koji je imao titulu „egzarha” u istočnim dijelovima carstva u kojima je bio dominantan grčki jezik ili upotreba grčke terminologije,[1] iako je latinski bio jezik carske administracije od nivoa provincija sve do 440-ih (grčki prevodi su slati sa zvaničnim latinskim tekstom). Dužnost egzarha kao upravitelja s proširenim političkim i vojnim ovlašćenjima kasnije je stvorena u Vizantiji, koji je imao nadležnost nad određenom teritorijom, koja je običnom bila pogranična oblast udaljena od prijestonice Konstantinopolja.[2]

U istočnim hrišćanskim crkvama (pravoslavne, drevnoistočne i istočnokatoličke), termin egzarh imao tri različita značenja: mitropolit koji obavlja dužnost egzarha je zamijenik patrijarha i ima vlast nad eparhijama određene crkvene regije (dakle, položaj između patrijarha i regularnog mitropolita) ili pomoćni ili titularni episkop imenovan za egzarha određene skupine vjernika koja još uvijek nije dovoljno velika ili dovoljno organizovana da bi se stvorila eparhija (dakle ekvivalent apostolskom vikaru) ili sveštenik ili đakon koje eparhija imenuje za svog izvršnog predstavnika u raznim oblastima eparhijske uprave (u Vizantiji, izvršni egzarsi su obični prikupljali eparhijske prihode za mjesne episkope).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]