Žan Estaš
Žan Estaš | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. novembar 1938. |
Mesto rođenja | Pesak, Francuska |
Datum smrti | 5. novembar 1981.42 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Zanimanje | filmski režiser |
Porodica | |
Deca | Boris Estaš |
Rad | |
Aktivni period | 1961–1980 |
Veza do IMDb-a |
Žan Estaš (franc. Jean Eustache; 30. novembar 1938 — 5. novembar 1981) je bio francuski filmski reditelj. Tokom svoje kratke karijere, snimio je brojne kratke filmove, pored par veoma cenjenih igranih filmova, od kojih se prvi, Majka i kurva, smatra ključnim delom francuske kinematografije francuskog novog talasa.[1][2]
U svom nekrologu za Estaša, kritičar Serž Dejni je napisao:[3]
„ | U niti pustih 70-ih, njegovi filmovi su smenjivali jedan drugog, uvek nepredviđeno, bez sistema, bez jaza: filmske reke, kratki filmovi, TV programi, hiperrealna fikcija. Svaki film je otišao do kraja svog materijala, od stvarne do izmišljene tuge. Bilo mu je nemoguće da ide protiv toga, da kalkuliše, da uzme u obzir kulturni uspeh, nemoguće da ovaj teoretičar zavođenja zavede publiku. | ” |
Džim Džarmuš je posvetio svoj film Slomljeno cveće iz 2005. Estašeu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Estaš je rođen u Pesaku, Žironda, Francuskoj, u radničkoj porodici. Relativno malo podataka postoji o Estašeovom životu pre nego što je postao član filmske grupe Cahiers du cinéma kasnih 1950-ih, iako je poznato da je uglavnom bio samoobrazovan i da je radio u železničkoj službi pre nego što je postao filmski stvaralac. Informacije sugerišu da je misterija oko njegove mladosti bila namerna, a izvori navode da je „tokom svog života Estaš objavio malo informacija o svojim ranim godinama, što ukazuje da nije osećao nostalgiju za nesrećnim detinjstvom.“[4]
Iako nije bio član francuskog novog talasa, Estaš je zadržao veze sa njim, pojavljujući se kao glumac u Vikendu Žan-Lika Godara[5] i montaži Lik Mulea Avantura Bilija Kida.
Nakon što je postao filmski stvaralac, Estaš je održavao bliske veze sa svojim prijateljima i rođacima u Pesaku.[6] Godine 1981. bio je delimično imobilisan u saobraćajnoj nesreći. Ubio se iz vatrenog oružja u svom stanu u Parizu,[7] nekoliko nedelja pre svog 43. rođendana.
Estaš je imao sina Borisa Estašea (r. 1960), koji je radio na drugom igranom filmu svog oca i pojavljuje se kao glumac u Estašeovom kratkom filmu Les Photos d'Alix.
Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]
Estaš je citiran kako je rekao: „Filmovi koje sam snimio autobiografski su onoliko koliko fikcija može biti“.[8] Zbog nespremnosti da razgovara o svom ličnom životu, pretpostavlja se da je njegov rad bio uglavnom autobiografski. Pored svojih izmišljenih kratkih filmova i igranih filmova, Estaš je snimio brojne dokumentarne filmove, od kojih su mnogi vrlo lični, uključujući nekoliko snimljenih u njegovom rodnom gradu Pesaku i dugometražni intervju sa njegovom bakom.
Estaš je režirao dve narativne karakteristike. Majka i kurva (La maman et la putain), prva, je 217-minutno razmišljanje o ljubavi, odnosima, muškarcima i ženama. Centralna trosmerna ljubavna radnja filma fokusira se na Aleksandra (Žan-Pjer Leo), njegovu devojku Mari (Bernadet Lafont) i medicinsku sestru koju upoznaje i u koju se zaljubljuje, Veroniku (Fransoaz Lebren).
Estašeov drugi igrani film, Moje male ljubavi (Mes petites amoureuses, 1974), bio je namerno drugačiji od njegovog prvenca. Snimljen u boji od strane snimatelja Nestora Almendrosa (za razliku od zrnatog crno-belog filma Majka i kurva), film takođe ima znatno manje dijaloga i fokusira se na tinejdžerske likove u ruralnom okruženju. Film je uvršten na 9. Moskovski međunarodni filmski festival.[9]
Estaš se pojavio kao glumac u filmu Američki prijatelj (1977).
Rimejkovi i serijski radovi[uredi | uredi izvor]
Estaš se divio dokumentarnim kvalitetima ranih aktualnih filmova i često je citirao braću Lumijer kao uticaj. Snimio je dva filma o verskoj paradi u Pesaku, oba pod nazivom La Rosière de Pessac, 1968. i 1979. godine, i dva puta je prepravio svoju kratku Une sale histoire. U vezi s tendencijom preispitivanja u Estašeovom delu, američki filmski kritičar Džonatan Rozenbaum je napisao: „Opsesivno-kompulzivni filmski stvaralac i očigledno izmučen koji je umro od sopstvene ruke, Estaš je očigledno eksperimentisao sa svojim varijacijama, kao i sa podstrekivanjem gledalaca da ispitaju sopstvene reakcije na njih“.[10]
Filmografija[uredi | uredi izvor]
Dugometražni[uredi | uredi izvor]
- 1966 Le Père Noël a les yeux bleus (47 minuta)
- 1968 La Rosière de Pessac (65 minuta)
- 1970 Le Cochon (65 minuta)
- 1971 Numéro zéro (110 minuta)
- 1973 La Maman et la putain (220 minuta)
- 1974 Mes petites amoureuses (120 minuta)
- 1977 Une sale histoire (50 minuta)
- 1979 La Rosière de Pessac (67 minuta)
Kratkometražni i ostali radovi[uredi | uredi izvor]
- 1961 La soirée (nezavršen)
- 1963 Les Mauvaises Fréquentations (42 minuta), Du côté de Robinson & Bad Company
- 1969 Sur Le dernier des hommes de Murnau (26 minuta) (TV movie)
- 1969 A propos de La petite marchande d'allumettes de Jean Renoir (26 minuta)
- 1980 Les Photos d'Alix (18 minuta)
- 1980 Le Jardin des délices de Jérôme Bosch (34 minuta)
- 1980 Offre d'emploi (18 minuta)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Way We Are (THE MOTHER AND THE WHORE) | Jonathan Rosenbaum”. jonathanrosenbaum.net. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ „Gene Siskel Film Center”. web.archive.org. 2009-06-05. Arhivirano iz originala 05. 06. 2009. g. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ „Arhivirana kopija”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 27. 10. 2010. g. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ John Wakeman World Film Directors, Vol. 2
- ^ „Jean Eustache”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ La Peine Perdue de Jean Eustache, directed by Angel Diaz
- ^ „Jean Eustache - Director - Films as Director:, Other Films:, Publications:”. www.filmreference.com. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ „TischFilmReview - Movies ratings and reviews”. tischfilmreview.com. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ „1975 :: 34th Moscow International Film Festival”. web.archive.org. 2013-01-16. Arhivirano iz originala 16. 01. 2013. g. Pristupljeno 2023-02-13.
- ^ „Search results for "eustache" | Jonathan Rosenbaum”. www.jonathanrosenbaum.net. Pristupljeno 2023-02-13.