Pređi na sadržaj

Želimir Janeš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Želimir Janeš
Lični podaci
Datum rođenja(1916-12-12)12. decembar 1916.
Mesto rođenjaSisak, Austrougarska
Datum smrti23. januar 1996.(1996-01-23) (79 god.)
Mesto smrtiZagreb, SFR Jugoslavija

Želimir Janeš (Sisak, 12. decembar 1916 − Zagreb, 23. januar 1996) bio je hrvatski vajar, jedan od najznačajnijih hrvatskih autora male plastike (medaljarstva) i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1][2]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Sisku, 12. decembra 1916. Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu 1941. u klasi Frane Kršinića, a sitnu plastiku učio je kod vajara i medaljera Ive Kerdića. Usavršavao se tokom Drugog svetskog rata u ateljeu Ivana Meštrovića (1941–1942), a potom i u ateljeu Antuna Augustinčića (1945–1946). Bio je saradnik Majstorske radionice F. Kršinića.[3]

Od 1956. do 1963. godine radio je kao nastavnik u Višoj obućarskoj školi u Zagrebu, a od 1956 do 1960. i u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Od 1961. godine radio je kao docent, a od 1974. kao redoviti profesor i rukovodilac fakultativnog tečaja za sitnu plastiku na zagrebačkoj Akademiji, i u svom ateljeu i nakon odlaska u penziju 1987. godine nastavio je sa poučavanjim likovnih dela.[4] Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1977. godine do smrti (od 1977. član saradnik, a od 1992. redovni član).[5][6]

Za života donirao je 1981. godine rodnom gradu Sisku 110 svojih dela.[3][7]

Preminuo je u Zagrebu, 23. januara 1996. godine u 79-toj godini života.[8][9]

Likovno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Želimir Janeš: Spomenik Debeli brest.[10] Oblik skulpture, ne predstavlja živo drvo, već apstraktno prikazano golo deblo mrtvog stabla, kojim je možda Želimir Janeš, želo da prikaže okupljanja partizana u unutrašnjosti šupljeg debla u kome su pravili planove za pobunu i borbu.[11]

Želimir Janeš je bio vajar sa istančanim osećajem za materijal (kamen i drvo) i finoću obrade. Pod uticajem svog profesora Kršinića u početku svoje karijera vajao je dela izrazito intimističkoga karaktera sa temama, dece, očinstvo i materinstvo (među kojima su značajnija dela, Prvi napor, 1948; Prvi korak, 1949; Spomenka, 1952; Otac i sin, 1954).

Istodobno sažima forme Po uzoru na egipatsku skulpturu Želimir u svojim delima pojednostavljuje formu (npr delo, Glava žene, 1955) i redukuje kompoziciju do granica apstrakcije (dela, Trudnica, 1953; Manekenka, 1954).

Nadahnut oblicima iz prirode, Želimir Janeš se jedno vreme svoje stvaralaštvo posvećuje sitnoj plastici.[12]

U radu je često eksperimentisao sa raznovrsnim materijalima (bronza, kamen, drvo, staklo, kristal, sedef, zlato, srebro, poliester, koral, kost). Oblikujući plastiku kratke distanceon uvodi pojam pojam „taktila” (osećaja) kojim označava formu namenjenu držanju na dlanu, vajarski oblikovanu tako da ističe osećaj strukture i volumena (dela, Taktilni oblici, 1949; Kupska taktila, 1953; Likovni znak, 1963; Artefakt-modulor, 1966; Lebdjelice, 1977).[13]

Jedno vreme sarađivao je sa Udrugom slijepih i slabovidnih osoba u Tiflološkom muzeju i stvarao apstraktne organske asocijativne oblike pogodne za likovno-pedagoški rad s hendikepiranim osobama, sa željom da prošiiri njihove saznajne mogućnosti i doživljavanje okoline dodirom (dela, Forma ribljeg pokreta, 1979; Jedro–ptica–cvijet, 1982)

Njegove plakete i medalje, taktilni volumeni, stajačice, pokaznice i skulpturalne spomenice dodeljivane su kao nagrade (Nagrada »SLUJ«, 1963; Korablja Marka Marulića, 1970; Nagrada »Juraj Križanić«, 1981; Večernjakova ruža, 1995) ili posvete (dela, Posveta Lj. Karamanu, 1967; Skitnje Matka Peića, 1969; Milka Trnina – hrvatski slavuj, 1971; Slavonska šuma, 1974; Vrata hrvatske pismenosti, 1988).

Želimir Janeš, Spomenik palim borcima u Novom Vinodolsku

Bavio se i oblikovanjem srebrnjaka i zlatnika, među kojima su značajnija dela:[14]

  • Jubilej Filozofskog fakulteta, 1969;
  • N. Tavelić, 1970;
  • Sisak – 22. maj, 1980;
  • J. J. Štrosmajer, 1984.

Stvarao je i spomenike namenjene javnom prostoru, od kojih su značajniji:

  • Fontana Naše more (1937, postavljena 1947. na ugao Šubićeve i Zvonimirove ulice u Zagrebu) sa zoomorfnim prizorima u kamenom reljefu,
  • Reljef Mirenje za postolje Frangešova spomenika kralju Tomislavu (1948), u Zagrebu, s profinjenim osećajem za okolinu, ambijentalnu skulpturu i s prizorima iz svakidašnjice
  • Špekulaš u Sisku (1953) i s mitološkom tematikom.
  • Amfibioni u Vučedolu (1960);
  • Baba Roga u Hušnjakovu u Krapini, 1977),
  • Vita! Vita! u Dubrovi kraj Labina, (1988).
  • Spomenici na temu Drugog svetskoga rata: u Novom u Vinodolu (1951), Gomirju (1952), Vukovaru (1955), Zagrebu (1966), Hrvatskoj Kostajnici (1981) kao i monumentalni betonski spomenik Prvom partizanskomu odredu Debeli brijest u šumi Brezovici kraj Siska (1981).[15]

Bavio se i:[3]

  • Izradom muralnih grafita, od kojih su značajnija dela Bankarstvo u Sisačkoj banci u Sisku 1965, Lovačka pastorala u Vili Zagorje u Zagrebu 1966.,
  • Likovnim opremanjem motornih brodova Jugoslavija Jedinstvo i Jadran (1956–57)
  • Arhitekturom (nerealizovan projekat za crkvu u Boki kotorskoj prema glagoljičkom grafemu az, sa Željkom Kovačićem).[16]
  • Urbanističkim problemima (nerealizovani projekt za trg u Krku, sa A. Vulinom).

Snažno je uticao na mlađu generaciju hrvatskih medaljara (Zdravko Brkić, Damir Mataušić, Željko Zima) čime je dao značajan doprinos razvoju male plastike i medaljarstva u nacionalnim i međunarodnim okvirima.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Za svoj kiparski, medaljerski i pedagoški rad primio je niz priznanja i nagrada: između ostalih i

  • 1970. Godišnja nagrada „Vladimir Nazor"
  • 1989. Godišnja nagrada „Vladimir Nazor" za životno delo.
  • 1994. U produkciji Školskoga programa HTV snimljen je film „Želimir Janeš – svet četiriju dodira ”, autora Marijana Adanića.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Srhoj, Vinko (2015-01-01). „Šezdeset najuzbudljivijih godina hrvatskog kiparstva”. Ars Adriatica (5): 248. ISSN 1848-7459. doi:10.15291/ars.531. 
  2. ^ „Predstavljanje Monografije Želimira Janeša”. INFO Centar za mlade Sisak. Pristupljeno 17. 5. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ a b v Vujčić, Davorin (2005). „JANEŠ, Želimir : Hrvatski biografski leksikon”. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 17. 5. 2020. 
  4. ^ A. Dobrijević: Razgovori o Akademiji. Zagreb 1997, 5–38.
  5. ^ Želimir Janeš. Ljetopis JAZU, 1983, 87, str. 338–339.
  6. ^ A. Mohorovičić, Ljetopis HAZU, 1996, 100, str. 315.
  7. ^ I. Maroević: Želimir Janeš Sisku (katalog izložbe). Sisak 1980.
  8. ^ (Nekrolozi): Slobodna Dalmacija, 54(1996) 24. I, str. 16.
  9. ^ E. Cvetkova, Večernji list, 40(1996) 24. I, str. 15.
  10. ^ Mahmud Konjhodžić, »Sisak 1941. : zapis o prvom jugoslavenskom partizanskom odredu osnovanom 22. lipnja 1941.«, Riječi : časopis za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, godina I., broj 2., Matica hrvatska, Sisak, mjeseca lipnja 1969., str. 112.
  11. ^ „Spomenik Database | Brezovica Spomen-Park at Sisak”. spomenikdatabase (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-17. 
  12. ^ I. Maroević: Kipar Želimir Janeš–pjesnik malih formi. Kaj, 11(1979) 1, str. 19–28.
  13. ^ V. Zlamalik: Štoviček, medalje–Janeš, taktile (katalog izložbe). Zagreb 1972.
  14. ^ V. Kopač: Želimir Janeš, medalja–plaketa–skulpturalna spomenica (katalog izložbe). Split 1971.
  15. ^ T. Hruškovec: Slava u Debelom Brijestu. Studio, 16(1979) 820, str. 24–27.
  16. ^ V. Ekl: Jedinstveni fenomen glagoljice. Ibid., 39(1978) 25. VI, str. 19.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • N. Popovicki: Izložba dvojice u Salonu ULUH-a. Narodni list, 9(1953) 25. III, str. 3.
  • V. Kopač: Medalja Ž. Janeša povodom izložbe »Medalja u Hrvatskoj«. Numizmatičke vijesti, 12(1965) 23, str. 43–45.
  • V. Kopač: Medaljerske izložbe Željka Janeša. Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva, 7(1969) 15, str. 19.
  • I. Maroević i V. Zlamalik: Medalje, plakete, inkrustacije i sitna plastika Želimira Janeša (katalog izložbe). Sisak 1969.
  • M. Peić: Medalje i plakete Želimira Janeša (katalog izložbe). Karlovac 1969.
  • J. Mesesnel: Izvirna plastika. Delo (Ljubljana), 14(1972) 2. VI, str. 6.
  • B. Mesinger: Želimir Janeš–Slavo Striegl (katalog izložbe). Vinkovci 1972.
  • N. Todorović: Izložba FIDEM-a u Kölnu. Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva, 10(1972) 22, str. 15.
  • M. Peić: Želimir Janeš (katalog izložbe). Nova Gradiška 1973.
  • B. Pogačnik: Nevsakdanja razstava v ljubljanskih arkadah. Delo, 15(1973) 28. X, str. 5.
  • J. Škunca: Aleja glagoljaša. Vjesnik, 38(1977) 27. II, str. 11.
  • T. Hruškovec: Bronca u toploj školjci dlana. Ibid., 10. XII, str. 8.
  • J. Bratulić: Želimir Janeš – medalje i taktile (katalog izložbe). Dubrovnik 1980.
  • V. Zlamalik: Memorijal Ive Kerdića (katalog izložbe). Osijek–Zagreb 1980, 23–26.
  • J. Bratulić: Aleja glagoljaša Roč–Hum. Roč 1983, Zagreb–Pazin–Roč 19942.
  • I. Šimat Banov i V. Mršić: (P)osjetite taktile Želimira Janeša (katalog izložbe). Zagreb 1984.
  • B. Crlenjak: Izložba medalja i male plastike (katalog izložbe). Ilok 1985.
  • V. Maleković: Janeš Želimir (katalog izložbe). Zaprešić 1986.
  • B. Mesinger: Traktat o medalji. Treći memorijal Ive Kerdića (katalog izložbe). Osijek 1987, passim.
  • V. Mažuran-Subotić: Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu (katalog izložbe). Zagreb 1988.
  • V. Ekl, V. Zlamalik i I. Maroević: Želimir Janeš (katalog izložbe). Pazin 1989
  • B. Fučić: Krčko spomen-obilježje. Čovjek i prostor, 36(1989) 3, str. 6.
  • Gj. Krasnov: Medaljerske izložbe Ž. Janeša u 1990. g. Numizmatičke vijesti, 33(1991) 1, str. 178–179.
  • J. Bratulić: Želimir Janeš (s potpunijom bibliografijom). Zagreb 1992.
  • J. Dujmović: Želimir Janeš. Govor forme kroz materijal (razgovor). Kontura, 4(1994) 28/29, str. 48–51.
  • B. Fučić: Janešova glagoljica. Bulletin HAZU, 42(1994) 1, str. 61–62.
  • F. Paro: Želimir Janeš – svijet četiri dodira. Kaj, 27(1994) 6, str. 93–98.
  • J. Bratulić, Kontura, 6(1996) 43/44, str. 62.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Желимир_Јанеш&oldid=25611156”