Pređi na sadržaj

Živomir Mladenović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živomir Mladenović
Datum rođenja(1910-09-10)10. septembar 1910.
Mesto rođenjaDonji Ljubeš, Kraljevina Srbija
Datum smrti14. mart 2011.(2011-03-14) (100 god.)
Mesto smrtiBeograd, Republika Srbija

Živomir Mladenović (10. septembar 1910, Donji Ljubeš – 14. mart 2010, Beograd) bio je književni istoričar i književni kritičar, profesor i prevodilac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Živomir Mladenović je rođen 10. septembra 1910. godine u Donjem Ljubešu (Aleksinac) gde je pohađao osnovnu školu. Sedam razreda gimnazije završio je u Aleksincu, a osmi sa ispitom zrelosti 1930. u Kruševcu. Za vreme gimnazijskog školovanja pesme i pripovetke objavljivali su mu Naša iskra, Venac i Venturi. U aleksinačkoj gimnaziji nagrađeni su mu prvim nagradama pripovetka Begunci (1927), roman Poslednji susret (1928), spev Bezumnik i drama Dušica (1929).

Diplomirao je 1934. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik, sa pomoćnim predmetima nacionalna istorija, češki i nemački jezik. Po završetku prve godine studija (1931), dobio je "letnju" stipendiju Čehoslovačke za usavršavanje u Pragu. Za vreme studija u tri maha je dobio najvišu "kraljevsku" svetosavsku nagradu za književne studije Borisav Stanković (1931), Laza Kostić (1933) i Rodoljublje u jugoslovenskoj književnosti (1934). Školske 1936/37. godine sa stipendijom Francuske bio je na postdiplomskim studijama u Parizu (Sorbona) .

Za doktora filozofskih nauka promovisan je na Beogradskom univerzitetu 1940. godine sa tezom Mladost Jovana Skerlića.[2] Nakon Drugog svetskog rata radio je u Institutu za književnost SANU, a potom prešao u Odbor za narodne umotvorine pri SANU, gde je proveo svoj radni vek, do penzionisanja, kao naučni savetnik. [1]

Za vreme studija na univerzitetu počeo se baviti književnom kritikom i književnom istorijom. Pretežno je proučavao život i rad Vuka Karadžića, Laze Kostića, Sime Matavulja, Jovana Skerlića i usmeno narodno stvaralaštvo. Rad na narodnoj književnosti i zaostavštini Vuka Karadžića jedan je od njegovih najvažnijih doprinosa nauci, a rezultirao je priređivanjem zaostavštine Srpskih narodnih pjesama Vuka Karadžića u pet tomova (SANU, 1973-1974), od kojih V tom obuhvata "osobite pjesme i poskočice", tj. erotsku narodnu poeziju, koja je ovde prvi put publikovana. Nakon odbranjene teze o Jovanu Skerliću 1940[1], nastavio je da se bavi njegovim radom, objavivši 1998. godine knjigu Život i delo Jovana Skerlića. O Simi Matavulju, Jakovu Ignjatoviću, Milovanu Glišiću i njihovim suvremenicima, objavljuje 2007. godine studiju Srpski realisti. Pored navedenog, opsesivna tema Živomira Mladenovića bio je i Laza Kostić i on je na tom polju došao do važnih podataka. Istražujući arhivsku građu i prateći prepisku Laze Kostića, otkrio je njegovu četvrtu dramu pod nazivom Okupacija, u kojoj Kostić nagoveštava okupaciju Bosne i Hercegovine.

Pohađao je nastavu italijanskog jezika i književnosti na Đenovskom univerzitetu u Santa Margareti (1968), predavao je na Univerzitetu u Kembridžu 1970/71. godine, a sa Fulbrajtovom stipendijom održao je tokom 1976. godine niz predavanja iz istorije srpske književnosti i narodne poezije širom Sjedinjenih Američkih Država (Florida, Berkli, Indijana, Harvard, Kolumbija).

Sa svojim referatima učestvovao je na brojnim kongresima i naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu - na kongresu Saveza folklorista Jugoslavije u Baru, Varaždinu, Zaječaru, Bledu, Ohridu, Užicu, Mostaru, Cetinju, Novom Vinodolskom, Celju, Dojranu, Prizrenu, Igalu, Poreču, Bovecu, Sutomoru; na mnogim slavističkim (Sofija, Prag, Varšava) i balkanološkim (Sofija, Atina, Bukurešt) kongresima; na međunarodnom kongresu antropoloških i etnografskih nauka u Moskvi 1964; na međunardonim simpozijumima balkanskog folklora u Ohridu; na međunarodnom onomastičkom kongresu u Bernu; na međunarodnim naučnim sastancima slavista u Vukove dane u Beogradu; na naučnom skupu interdisciplinarnog proučavanja Njegoša u Prištini i na međunarodnom naučnom skupu CANU "Kralj Nikola - ličnost, dijela i vrijeme" u Podgorici 1998. Njegovi radovi objavljivani su u stručnim časopisima i zbornicima na našem i stranim jezicima, u zemlji i inostranstvu. Učestvovao je na razliitim naučnim skupovima i međunarodnim kongresima u Čehoslovačkoj, Francuskoj, Grčkoj, Austriji, Bugarskoj, Rusiji, Engleskoj, Poljskoj, Švajcarskoj i SAD.

Prof. dr Slavica Garonja Radovanac (Prof. dr Živomir Mladenović, Politika, 20. mart 2011):

Doktorand kod Pavla Popovića, autor prve teze o Jovanu Skerliću, prof. dr Živomir Mladenović je živeo tačno koliko i epoha kojoj je pripadao – čitav vek. Rođen u godini kada je umro Laza Kostić (1910), a simbolično, svoje poslednje delo, posvetio je upravo ovom velikom srpskom pesniku koje je izašlo posthumno, nekoliko meseci nakon njegovog stotog rođendana (2011). (...) Ono, međutim, čime je među brojnim delima, Ž. Mladenović trajno zadužio srpsku nauku, jeste rad na objavljivanju celokupne zaostavštine Vuka Stefanovića Karadžića, koju je Srpska akademija nauka i umetnosti objavila u pet knjiga 1973-4, sa njegovom obimnom uvodnom studijom. Drugo životno delo je njegova studija Srpski realisti, iz 1947, a koje je u svojoj desetoj deceniji života integralno objavio (2007). Ekspert za srpski realizam, otkrivalac nepoznate drame Laze Kostića "Okupacija" (1977), i vrstan folklorista, koji nas je zadužio kapitalnim projektom objavljivanja Vukove zaostavštine i drugim knjigama iz narodne književnosti, kao naučnik prošao je za života bez i jedne nagrade sa Vukovim imenom (posthumno plaketa Vukove Zadužbine, 2011).

Iz recenzije prof. dr Dušana Ivanića (Srpski realisti, Beograd, 2007):

Mladenović ima živo osjećanje za podatak, književnoistorijski kontekst, vrijednost i smisao biografskih i kulturnoistorijskih činjenica. Proučavanje srpskog realizma obogaćuje se knjigom jednog od najboljih poznavalaca ove epohe.

Prof. dr Miodrag Radović (predavanje Život za delo Mladenović Živomira u okviru ciklusa Velikani nauke u limbu zaborava, 2016):

Većina naučnika se bavi transferom, otkrića su vrlo retka, ona spadaju u sferu heuristike, a heurističara u nauci ima jako malo. Jedan od tih retkih heurističara koji je zadužio srpsku nauku je i Živomir Mladenović.

Bio je profesor III i VII muške gimnazije u Beogradu (1935—1944), šef sekcije za štampu i ratni dopisnik IV kosmajske i II proleterske brigade Šeste ličke divizije na sremskom frontu, organizator nastave i nastavnik omladinskog bataljona I a zatim III armije (1944—1946), debatni stenograf i urednik Stenografskih beležaka Veća naroda Narodne skupštine Jugoslavije (1946—1948), asistent i naučni saradnik Instituta za proučavanje književnosti Srpske akademije nauka, a zatim naučni savetnik i sekretar njenog Odbora za narodnu književnost (1948—1976).

Oženio se dr Oliverom Mladenović (rođenom Jurković), našom poznatom naučnicom iz oblasti etnologije i etnokoreologije.

Dela[uredi | uredi izvor]

Bibliografija:[uredi | uredi izvor]

  • Slavica Garonja Radovanac, Izvori i ishodišta, Na izvorima narodne pesme: Nov prilog proučavanju narodne književnosti. "Zadužbina", br. 74, mart 2006, str. 9.
  • Dr Živomir Mladenović: Sledbenik Vukove borbe i principa. Razgovor vodila Slavica Garonja Radovanac, Školski čas srpskog jezika i književnosti, br. 3-4, 2008, str. 7-30.
  • Ljubiša Rajković Koželjac, Život posvećen nauci. Razgovor sa prof. dr Živomirom Mladenovićem, Zaječar, 2009, str. 180.
  • Slavica Garonja Radovanac, Sledbenik Vukove borbe i principa: razgovor sa dr Živomirom Mladenovićem, Školski čas, Beograd, br. 3-4 / 2008, str. 7-30.
  • Slavica Garonja Radovanac, Tajna profesora Mladenovića (razgovor sa profesorom dr Živomirom Mladenovićem), Braničevo: časopis za književnost i kulturu, Požarevac, broj 1-2/2011, str. 76-127.
  • Slavica Garonja Radovanac, Prof. dr Živomir Mladenović, Politika, 20. mart 2011, str. 8. 289. in memoriam
  • Slavica Garonja Radovanac, Živomir Mladenović (1910—2011), Letopis Matice srpske, Novi Sad, god. 187, Oktobar 2011, knj. 488, sv. 4, str. 654-657.
  • Slavica Garonja Radovanac, Značajan proučavalac narodne književnosti (nadnaslov: Svedok epohe – Živomir Mladenović 1910-2011), Književne novine: list za književnost i društvena pitanja, br. 1247-48, Beograd, mart-april 2016, str. 4-5.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nacionalni čas“, emisija Radio Beograda, Radio Zagreba i Radio Ljubljane, februar 1941. Govori u emisiji profesor Živomir Mladenović”. audioifotoarhiv.com. Pristupljeno 15. 1. 2023. 
  2. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 521. 

Spoljašnje veze:[uredi | uredi izvor]